KOMENTAR UTAKMICE: Pogodak sa Čolinom, Livaja kao pravi kapetan!
'Ta suradnja nam je i donijela prvi gol'
Po izuzetno lošim vremenskim prilikama za nogomet, Hajduk je u derbiju kola uspio pobijediti Osijek, pobjegao im na sedam bodova razlike i učvrstio se na drugom mjestu.
Hajduk je započeo utakmicu u svojih klasičnih 4-2-3-1, bez većih iznenađenja, osim što u sastavu nije bilo Biuka, kojeg je nadomjestio Čolina. Ne znam radi li se o kakvim zdravstvenim tegobama mladog talenta ili možda o hlađenju nakon pomalo nezainteresiranih i nekonkretnih partija Biuka, ali odluka je bila ispravna jer je Čolina bio jedan od najzapaženijih na terenu, sve dok nije zamijenjen Mlakarom u 77. minuti.
Ono što je bilo drugačije u igri Hajduka, u usporedbi s ranijim utakmicama, je jedna doza opreza i prilikom igre u obrani, gdje se nije inzistiralo na visokom presingu, ali više u fazi izgradnje napada, gdje su bekovi 'bijelih' igrali niže nego inače, tako da u fazi napada nismo vidjeli inače uigrano izvlačenje defenzivnih veznih na pozicije bekova kako bi se stvorio višak. Mikanović i Melnjak su bili zaduženi za dva najopasnija igrača gostiju, Caktaša i Kleinheslera, i potpuno su ih zaustavili. Grgić i Vuković su ostajali čvrsto na svojim pozicijama, čime smo dobili kompaktnost u obrani, ali je Krovinović ostao pomalo odsječen, te smo malo od njega vidjeli u prvom dijelu, iako je u fazi obrane bio izuzetno pokretljiv i koristan.
U takvoj taktičkoj postavci, onaj koji je bio zadužen da svojim kretnjama 'zbuni' protivnika bio je Čolina, koji je praktički igrao skroz u sredini iza Livaje, s kojim se očito jako dobro slaže u igri. Čolina je to odradio odlično, te nam je ta suradnja i donijela prvi gol. Upravo je David presjekao izlaženje Osijeka, iz prve odigrao Livaji, koji savršeno upošljava Sahitija i Hajduk vodi.
Osijek se u ovoj utakmici vratio na svoju taktiku igre sa tri stopera, iako je Dinamo dobio sa 4-4-2, a od Varaždina izgubio 4:1 igrajući 3-4-2-1 kao danas. U toj igri je Žaper kao centralni branič bio taj koji je organizirao igru gostiju, ulazeći po potrebi u vezni red kako bi napravio višak, što je funkcioniralo prilično dobro. Osijek je dobro radio i visoki presing preko Caktaša i Miereza kada bi lopta došla na lijevi bok 'bijelih', te su na taj način oduzeli Hajduku posjed i prilično ih odmakli od svog gola, tako da smo gledali prilično izjednačeno prvo poluvrijeme. Trener Poms se vjerojatno i odlučio ostaviti Belju na klupi, jer mu to nije forte, a Mierez je sa svojom agresivnošću svakako bio bolji izbor za ovu utakmicu.
U zadnjoj minuti prvog dijela Osijek izjednačava. Najprije je Sentić sjajno obranio udarac nakon kornera, ali u idućem je bio nemoćan. Nakon nabačaja iz kornera je lopta došla na vrh 16 metara, gdje se našao Leovac, koji iz poluvoleja zabija u donji desni kut. Ovo već postaje zabrinjavajuće. Primamo isti gol protiv Lokomotive prošlo kolo, u Šibeniku kad je zabio Dolček i opet danas. Pitam se tko je zadužen biti prilikom prekida na odbijenoj lopti, pošto su ovo prejeftini golovi.
U drugi dio se ulazi bez izmjena, ali Karoglan je promijenio mjesta Čolini i Sahitiju, što je donijelo više inicijative. Sahiti je radio nered s Livajom, a Čolina jako dobro mijenjao stranu, te je Hajduk postajao sve opasniji, dok je Osijek kopnio. U 66. minuti na ubačaj iz auta, Livaja se gradio u 16 metara, došlo je do dodira rukom obrambenog igrača Osijeka, te je ciparski sudac nakon VAR provjere dosudio udarac s 11 metara, koji je Livaja hladno 'panenkom' zabio. Je li bilo dodira lopte i ruke? Je. Bi li ja svirao taj penal? Ne bih.
Rene je prešao na 4-4-2, mijenjajući Nejašmića Beljom, i pomičući Žapera u vezni red, te spuštajući Leovca i Gržana niže na bekove. Što je dobio tim izmjenama? Ništa. Osijek je bio jalov i ostao bez udarca na gol u drugom dijelu do zadnje minute. S druge strane, Karoglan mijenja Čolinu i ubacuje Mlakara, koji ubrzo nakon sjajnog centaršuta Sahitija zabija glavom za 3:1.
Prije toga smo vidjeli sjajnu akciju, povratnu loptu Livaje na Krovinovića, koji gura Sahitija u 1 na 1 s Ivušićem, ali odlični vratar gostiju brani. Upravo je ta akcija pokazatelj kako treba Hajduk igrati. Zanimljiva je bila proslava gola Mlakara, gdje su mu svi suigrači poletjeli u zagrljaj i s klupe i iz terena, što govori koliko je slovenski napadač omiljen u svlačionici i koliko je njegov trud cijenjen.
Valja istaknuti i kako je Livajina nervoza iz nekih prijašnjih utakmica potpuno nestala, nema negativnih reakcija ni prema suigračima ni prema sucima. Marko je opet dobre volje i takav nam je zlata vrijedan. Odradio je opet vrhunski fazu obrane, uklizavao spašavajući loptu, bodrio suigrače kao pravi kapetan.
Uglavnom, zaslužena pobjeda Hajduka, bili smo bolji i idemo dalje. Rezultatski je to u ovom dijelu sasvim korektno, ali dojma sam da bi u nekim utakmicama igra s ovom momčadi ipak trebala biti bolja.
Sada nam ostaje još jedna utakmica u kojoj će fokus biti na onome što se događa na terenu, a onda će se početi pričati o nekim drugim stvarima. Prvenstveno o tome treba li trener Karoglan ostati kao dugoročno rješenje ili ne. Ono što je sigurno, s Hajdukom nikad nije dosadno.
