KOMENTAR UTAKMICE: Prpić je bio najbolji na terenu, a volim presing koji Leko želi igrati!
Novi trener je krenuo dobro, za mene očekivano
Napokon je počelo. Svakom navijaču Hajduka razdoblje priprema je noćna mora. Iako je pripremnih utakmica puno, nije to to, tako da sam jedva čekao da nam se HNL vrati, unatoč tome što je bilo Svjetsko prvenstvo, gdje smo živjeli za Hrvatsku. Još jedna stvar je pridonijela tom 'jedvačekanju', novi trener, trener kojeg smo dugo prizivali i trener od kojeg puno očekujemo.
I kako je krenuo novi trener? Mnogi će se iznenaditi, ali ja ću reći dobro, za mene očekivano. Utakmica je bila teška i niz je razloga za to. Sigurno nisam očekivao šetnju Hajduka do pobjede i veliku gol razliku, ali ni u jednom trenutku nisam pomislio da 'bijeli' neće danas uzet tri boda. Čak ni kad je utakmica došla u kasnu fazu.
Ali, krenimo redom. Leko je izveo klasičnu taktičku postavku kojoj je sklon, s tri obrambena igrača i u toj opciji se odlučio za mladog Prpića, iako je u pripremnim utakmicama pokušao s Melnjakom na stoperu, a Brajkovićem na boku. I itekako je pogodio jer je Prpić bio najbolji na terenu.
Počelo je u grču, nije išlo, prvih 20-ak minuta nismo se uspjeli priviknuti na teške uvjete terena, Livaja i Krovinović nisu uspjevali povezati igru, a kad njih nema, nema ni igre. I već u 13. minuti Šibenik vodi nakon niza taktičkih grešaka naših igrača. Mikanović je ostao visoko, krenula je kontra preko lijevog krila gostiju, Awaziem je napravio sve kako treba, prvo se uvukao da ne dođe do proigravanja u dubinu, a onda izašao na bok u presing na loptu. U tom trenu Grgić i Soldo trče rame uz rame, Soldo ubrzava ubacujući se u prazan prostor, a Grgić nastavlja kao da ga to ne zanima. Ja sam jedno vrijeme igrao zadnjeg veznog i u ovakvim situacijama bi igrač sam izašao van, ne bi ga trener trebao mijenjati. Iako, moram napomenuti da je Grgić, osim te situacije, odigrao korektnu partiju. Ali, tu greškama nije kraj, Borevković ostaje u krilu golmanu umjesto da izađe na igrača s loptom i na kraju Sentić ne brani prvu stativu, što je jedino trebao u toj situaciji raditi. I Šibenik tako doslovno ulazi u gol. Hajduk je u tim trenucima uzdrman, pa gosti mogu i povećati vodstvo nakon prekida, kad Sentić ne uspijeva uloviti centaršut na drugu, gdje Mesa glavom pogađa stativu.
Nakon toga Hajduk potpuno preuzima konce igre, stvara šanse i gledamo ono što smo priželjkivali od početka. Krovinović preuzima konce igre jer je Prpić jako kvalitetno donosio lopte visoko u kreaciji, što je omogućilo Krovinoviću da dođe u situacije zadnjeg pasa ili udarca, što je ono u čemu je najjači i što je, vjerujem, bila Lekina ideja. Izjednačenje ipak dolazi s druge strane, Mikanović na Livaju, koji vraća glavom i nakon par blokova Kalik zabija. Drugo poluvrijeme donosi sličnu igru, Hajduk pritišće, šansi je dosta, ali ne možemo do gola. Ipak, Šibenik nam poklanja gol, Perić loše skače, lopta se odbija do Livaje i Markan, naravno, ne prašta.
Leko će imati problema s ovom igrom, najviše zbog Melnjaka i Mikanovića, jer ovo nije sustav u kojem njihove kvalitete mogu doći do izražaja. Ok, vratit će se Sahiti, ali trebat će nam još bar jedan. Ono što je dobro je vjera u mlade, Prpić od početka, Pukštas ušao, Antunović i Brajković će sigurno dobiti svoju šansu. Zanima me vidjeti i visoki presing, ali kako danas igrati presing visoko kad protivnik ne želi graditi, nego ispucava naprijed i traži drugu loptu bez puno filozofije.
Na kraju, čestitam Leki na pobjedi u trenerskom debiju. Svi treneri do sad su imali moju bezrezervnu podršku, ali Leko ipak ima malo veću od drugih. Bio je moj kapetan u mladoj reprezentaciji, poslije sam ja bio njegov u naslovu prvaka 2005., ali najvažnije, sviđa mi se način na koji razmišlja o nogometu. Iako ja nisam fan sustava 3-5-2, slažem se s njim da je razlika među sustavima samo u tome stoji li igrač 10 metara gore ili dolje i napadaš li ili se braniš. Volim presing kojeg želi igrati i kojeg je igrao na pripremama i veselim se gledati to u prvenstvu jer je, između ostalog, to određeno i klupskom strategijom.
I, da ne zaboravim, moram se zahvaliti gospodinu Ivanu Matani, koji je na moju zamolbu, bez ikakvih pitanja, osigurao karte dvojici štićenika Centra Mir u Rudinama. To je Hajduk koji će uvijek pomoći slabome, bez uvjeta i bez zadrške, i jedva čekam s ponosom opet doći u naš hram nogometa. Nažalost, to neće biti uskoro.
