KOMENTAR UTAKMICE: Rijetko se dogodi u Hajduku da je stranac kapetan, ovaj momak je tu čast svojim radom, zalaganjem i požrtvovnošću definitivno zaslužio
Zašto smo doveli Ferra? Igraju dva posuđena igrača, a ovaj kojeg smo otkupili je rezerva rezervi
Hajduk je došao u Koprivnicu odigrati nebitan susret kao uvertiru za najbitniju utakmice sezone, finale kupa protiv Šibenika. Iz tog razloga, Leko je odlučio ostaviti glavne zvijezde, Livaju, Krovinovića i Melnjaka, na klupi, iako mi ta odluka baš i nema nekog smisla jer je do finala kupa još pet dana, sasvim dovoljno za odmor između utakmica i nisam siguran je li to bio baš pogodak jer sam uvjeren da su svi htjeli igrati, ali Leko najbolje zna.
'Bijeli' su moćni, Ivan je stvorio sustav koji funkcionira i imaš osjećaj da nije bitno tko igra, već da sustav donosi igru i rezultat i to je velika stvar.
Taktička postavka je opet bila ista kao u par prošlih utakmica, u fazi napada 4-1-4-1, Fossati je glumio Krovinovića, Pukštas se dizao visoko i igra je opet funkcionirala, tako da sad već možemo pričati i o stabilnosti. U fazi obrane opet smo vidjeli čvrstih 4-4-2, zbijenih linija koje su domaćini bezuspješno pokušavali probiti.
Kad sam vidio početnu postavu bez Livaje, Krova i Melnjaka, brzo sam pogledao sastav i odahnuo, dobro je, igra Pukštas. Momak je opet bio motor Hajduka, a njegova kretnja kod jedinog gola je bila savršena, kako se pojavio iz dubine, okrenuo i proigrao Sahitija, što je završilo savršenim golom Mlakara. Takvih Rokovih kretnji je bilo puno, nevjerojatno je da jedan tako mladi momak igra tako zrelo.
Leko je u vatru gurnuo još jednog mladića, Letaja na lijevi bok i, kako sam uvijek blizu svemu što se događa u svlačionici 'bijelih', tako znam da se dečko nekoliko dana borio s temperaturom 39, ali unatoč tome odigrao jako dobrih sat vremena i tako omogućio Melnjaku zasluženi odmor za kup u srijedu. Bravo, Elvis.
Do kraja je Hajduk prilično lako priveo utakmicu kraju bez stresa, domaćini su samo sporadično prijetili. Ozlijedio se Borevković, koji je bio sjajan, kao i u prošlih par utakmica i nadam se da nije ništa ozbiljno. Vratio se Vuška, i to je super, ali stoji mi upitnik nad glavom. Zašto smo doveli Ferra? Igraju dva posuđena igrača, a ovaj kojeg smo otkupili je rezerva rezervi. Ne kužim.
I za spomenuti je dva napadača. Prvi Kapetan Mlakar. Rijetko se dogodi u Hajduku da je stranac kapetan. Ovaj momak je tu čast svojim radom, zalaganjem i požrtvovnošću definitivno zaslužio. U sjajnom je trenutku i mislim da od njega možemo očekivati da postane lider, iako obično igra na poziciji koja mu nije prirodna. Drugi je Krstanović. Ja ne igram već 100 godina, a još pamtim duele koje smo vodili, bilo je tu svega. Čovjek još ne staje i neka, svjestan je da nema ništa ljepše nego igrati nogomet, tako da, Krle, guraj dalje dok zdravlje dopušta.
Na kraju, utakmica koja je trebala biti dosadno odrađivanje posla, je ispala sasvim nešto drugo, potvrda Lekinog dobrog rada, donijela nam puno dobrih akcija, odmor za zaslužne, iskorištenu priliku mladih i, ako ozljeda Borevkovića nije ozbiljna, praktički nije bilo nekih minusa.
Okrećemo se srijedi, utakmici koja donosi još jednu godinu upisanu na zid Poljuda, ne vidim kako Šibenik može ugroziti ovog Hajduka, ali neću zvati vraga, u kupu je sve moguće.
