Hajduk je doživio pravi potop na Aldo Drosini, 'bijeli' su nadigrani, poraženi i poniženi napustili katastrofalni travnjak u Puli.
Započelo je čak i dobro, Leko je izveo očekivani sastav, klasičnih 3-5-2, kao i na prošloj utakmici, s tim da je Sahiti upao umjesto Mikanovića, a Simić umjesto kartoniranog Awaziema.
Istra je sjajna momčad, organizirana, vrlo jaka u posjedu i zanimalo me kako će protiv njih izgledati visoki presing na kojem Leko inzistira. I u prvih 20-ak minuta izgledalo je jako dobro, Hajduk je izlazio visoko s 5-6 igrača. Livaja bi kao centralni kanalizirao igru Istre na jedan bok i branio pas preko zadnje linije, dok su Kalik, Mlakar i Krovinović agresivno iskakali i Istra nije uspijevala sačuvati posjed.
U izgradnji napada obrambeni trojac zajedno s Grgićem je tvorio neku vrstu romba i 'bijeli' su imali kontrolu, bokovi su bili visoko, te je igra prebačena duboko na polovinu domaćina. Tu se primijetio još jedan segment igre na koji Leko očito obraća pažnju, a to su prekidi. Svaki naš prekid je bio opasan po gol, akcije su bile smislene i opasne i pravo je čudo da nismo poveli. Nakon dvadesetak minuta Istra preuzima konce igre, ima dugi posjed koji ne možemo prekinuti, Caseres i Petrusenko jednostavno vrte strane i u tom trenutku prvi put pomišljam da bi danas mogli imati problema.
Potvrda toga je stigla već u 29. minuti. Sijevnula je kontra Istre po lijevom krilu, Simić je ostao previsoko, Borevković izlazi na bok i ispada, te Erceg ulazi u prostor polulijevo, gdje je najopasniji, ljulja Prpića koji stoji malo predaleko i puca mu kroz noge, što Sentić nije očekivao i to je 1:0. Hajduk se pokušao vratiti opet kroz prekide, zabio je dva gola koja su poništena zbog zaleđa, a meni i dalje nisu jasne te crte koje povlače u VAR sobi. Te crte bi nam trebale potvrditi da je bilo zaleđe, gledao sam snimke nekoliko puta i ja tu ne vidim ništa osim krivo povučene linije. Ali, to sigurno nije opravdanje za ovu igru i rezultat danas. Drugo poluvrijeme donosi raspad. Hajduka nema nigdje, Istra kontrolira sva zbivanja na terenu i kao najava katastrofe dolazi gol Galilee nakon prekida, kada sam sa 7-8 metara, neometan, nogom (?!!!) zabija za 2:0. Borevković maše rukama i traži koga bi mogao okriviti, ali nema ogledala pa ne nalazi nikog.
U 65. je već 3:0, Hujber tutnji pored Melnjaka, odigrava prizemni pas, gdje Erceg u duelu sa Simićem pomalo i sretno zabija za 3:0.
Završni dio utakmice je bio patnja za sve navijače Hajduka, jedino što je bilo dobro je što smo vidjeli novo pojačanje koje ne treba guglati, ali meni ipak treba malo vremena da naučim kako se piše.
Ružan, bolan poraz naših u Puli. Do jučer je i tinjala neka nada da možemo napasti naslov, ali ovo je daleko od šampionske razine.
Na kraju moram reći da nisam siguran da je igra s trojicom u zadnjoj liniji pogođena za ovu momčad i siguran sam da će Leko vrlo brzo nešto mijenjati.
U dvije utakmice nastavka vidjeli smo tešku pobjedu doma uz puno muke, a kad pomislim što smo vidjeli danas... Malo i ništa, zaslužena pobjeda domaćih od 3:0.