KOMENTAR UTAKMICE: Stoperi su nam svjetske klase, on se igra, poigrava s protivnicima

Hrvatska je neokrznuta prošla teško gostovanje protiv reprezentacije Armenije, gostovanje kojeg smo se svi pribojavali, što zbog trenutne forme domaćina, što zbog povijesti, kroz koju smo u ovakvim utakmicama znali kiksati i dovesti se u situaciju da prolaz tražimo u zadnjim kolima. Izgleda da je ova reprezentacija lišena tih dječjih bolesti, što opet govori o konstantnom napretku naše izabrane vrste.

Dalić je na teren poslao pričuvne bekove, lijevo Barišića umjesto Sose, a desno Stanišića umjesto Juranovića, sve ostalo je bilo nepromijenjeno. Promjena na lijevom boku i nije bila iznenađenje jer je Sosa pokazao i kroz velika natjecanja da može biti sjajan, ali da mu treba nešto više vremena za oporavak. Na desnom boku je očekivan bio start Juranovića, ali ipak se izbornik odlučio za Stanišića, vjerojatno zbog njegove kvalitete u defenzivi, gdje je trebao ugasiti odličnog Zelarayana i to se pokazalo kao dobra odluka.

Hrvatska je u susret ušla dominantno, kako i priliči jednoj velesili, u jednoj čudnoj atmosferi, kazališnoj, u kojoj su se, unatoč punom stadionu, čuli mahom naši navijači. Bili smo kompaktni, preuzeli smo posjed i bili opasni u nekoliko navrata. Naš vezni red je još uvijek taj koji drži sve konce, unatoč godinama i izostanku Kovačića, uspijevali smo pritiskati domaćine, čemu je uvelike pomogla velika sigurnost naša dva stopera jer bez dvojbe možemo reći da imamo svjetske klase na stoperskim pozicijama. Gvardiol je poseban igrač. Obično su stoperi ti koji su pod stresom, strahom od neke nepredviđene pogreške, a neki drugi igrači, ofenzivni veznjaci ili krilni napadači se igraju nogometa. Mi imamo stopera koji se igra, koji se poigrava s protivnicima i vjerojatno je zato najskuplji branič ikad. Šutalo je blizu da takav postane. Imati takva dva stopera, tako mlada, a tako zrela je ogromno bogatstvo i temelj za izgradnju nove momčadi kada dođe do neminovne smjene generacije. Na sreću, to još nije na vidiku jer starci guraju više nego dobro.

Gol je stigao u ranoj fazi utakmice, nakon prekida, Modrić je ubacio iz kornera, Gvardiol je promašio loptu koja se odbila do Kramarića, koji je iz blizine poentirao. 

Obično takvo rano vodstvo podsvjesno dovede do povlačenja, ali ne kod naših igrača, koji su jednostavno preiskusni, a uz to i rođeni pobjednici i ništa se u igri bitno ne mijenja. Dominiramo i cijelo drugo poluvrijeme doslovno ganjamo drugi gol koji bi riješio utakmicu. Nismo ga uspjeli zabiti, ali to ne umanjuje ni najmanje kvalitetu izvedbe koju je Hrvatska večeras pokazala. Ponovno smo demonstrirali moć, uzeli u ruke sve konce igre, i od početka do kraja kontrolirali svaki segment utakmice. Završilo je 0:1 i mislim da su Armenci dobro prošli.

Pogled na tablicu je jako dobar, prvi smo uz utakmicu manje.

Već za mjesec dana možemo protiv Turske i Walesa riješiti prolaz, a to ne pamtim kada se zadnji put dogodilo. Obično bismo mi bili ti koji u drami zadnjeg kola rješavamo stvar, ali ova reprezentacija je prejaka, te zaista i izbornik sa stožerom i igrači zaslužuju iskrene čestitke.