Derbi. Utakmica koju svaki dječak sanja dok odrasta i mašta o karijeri nogometaša. Utakmica za koju se živi, koja donosi emociju koju je teško opisati. Kako se osjeća nogometaš u tjednu pred derbi? Ništa nije bitno, danima misliš samo na utakmicu, na trening dolaziš ranije nego inače, a odlaziš kasnije, jer u derbiju ne smiješ zakazati. I ne možeš dočekati da počne.
Pred ovaj derbi sam se ovako osjećao kao navijač, ok, nisam dolazio na treninge ranije, nisam dolazio uopće na treninge, ali osjećao sam određenu nervozu jer je rezultat u ovoj utakmici bio jako bitan. I jednima i drugima je bilo najvažnije ne izgubiti, tako da je utakmica bila očekivano oprezna i dosadnjikava.
Karoglan je poslao očekivanu momčad na teren, Sigur je prešao na poziciju Žapera, što je otvorilo mjesto Moufiju na desnom boku. Benrahou je dobio prednost ispred Dajakua, na žalost vrlo kratko, ali bolje da se ozlijedio sad kad je pauza, nego poslije. Svi znamo da nam je Benrahou kjučan u razvoju igre, a i u fazi obrane, možda jednako kao i Dajaku, ako ne i više.
S druge strane, Jakirović se odlučio za iskustvo, Bulat je ostao na klupi, dok je Ademi poveo momčad kao kapetan. Dvojba je bila hoće li Ristovski krenuti kao stoper, ali Sergej ga je ostavio na boku, a na stopera postavio Theophilea.
Hajduk se branio u formaciji 4-4-2, Krovinović je iskakao visoko s Livajom i odradio jako dobar posao u obrani i sve u svemu odigrao jako zrelu utakmicu, od početka do kraja. Radi se o momku koji je u zadnje vrijeme trpio dosta kritika, sigurno više nego je zaslužio, ali to smo mi, netko uvijek mora biti kriv, sad je to Filip, proći će. Prije dva tjedna to je bio Kalik, sad pišu da je Kalik Pirlo, bit će Krovi za dva tjedna Gattuso.
U prvom poluvremenu, gledajući s taktičke strane, vidjeli smo kako Petković mlati svakog na koga naiđe, većinom je to bio Šarlija. Start na Šarliju u tijelo u trenutku kad je ovaj u skoku je čisti žuti karton, Petković nema šanse doći do lopte, ide u igrača s namjerom da ga ozlijedi. Poslije lakat, sve jasno, trebao je napustiti igru u prvom dijelu. Šteta da nema više Strahonje na televiziji da kaže da nije. I zanimljivo, nitko to i ne spomene, nema Strahonje pa se sad sudačke odluke ne komentiraju.
Jedan udarac Ristovskog, obrana Lučića i to je to. Kaneko je prvih 20 minuta radio velike probleme Diallu, nakon toga se prilagodio. Diallo već nekoliko utakmica prilikom iskakanja radi neobjašnjive greške, donosi krive odluke kada nije ni blizu lopti, srećom danas nas nije kaznilo. Radi se o igraču za kojeg smo mislili da je u fazi obrane beton, a prema naprijed nije baš nešto. I bili smo polovično u pravu.
Drugo poluvrijeme donosi velika uzbuđenja. Na teren su upale tri baklje.
Dinamo je zabio gol koji je poništen. Karoglan je zadnjih desetak minuta zatvarao utakmicu, ubacio Eleza umjesto Sigura, igrao u 5-4-1 i sačuvao bod koji nam donosi prednost na vrhu i bolji međusobni omjer, što bi moglo biti jako bitno.
Hajduk je najavljivao da ide na pobjedu, Dinamo je najavljivao da ide na pobjedu, a na terenu nismo znali tko se više prepao poraza. Dinamo me ne zanima pretjerano, ali Hajduk nije išao na pobjedu. Hajduk je išao ne izgubiti i jedino je dobro što je u tome i uspio. Je li se moglo Dinama danas pobijediti? Moglo se, Dinamo je zadnjih pola sata jako teško disao od umora, ali mi smo se zadovoljili bodom, koji nosi privremeni mir. Nismo tražili gol, nego smo se trudili sačuvati čistu mrežu. I to je bilo to. Svi zadovoljni, nitko sretan.
Čeka nas možda nikad zanimljivije proljeće, očekuju se pojačanja i u Hajduku i u Dinamu. Sigurno će napokon biti neizvjesna borba do samog kraja, što se nije dogodilo jako dugo.
Najvažnije pitanje koje se nameće svakom navijaču Hajduka u ovom trenutku je, što ćemo kvragu gledati ovo vrijeme dok ponovo ne počne liga?
Čeka nas dosada, vjerojatno veća od ove koju smo gledali sinoć u Maksimiru, ali proći će i to.
A do tada, želim svima sretan Božić i Novu godinu, budite zdravi i sretni, čuvajte i volite svoje ljude, ne mrzite one koji misle drugačije. HŽV!