KOMENTAR UTAKMICE: Tko je odgovoran? Alibije u sportu traže samo luzeri

Prije svega moram se ispričati mojim čitateljima jer sam napisao prošli tjedan da ćemo u derbiju gledati bolji Hajduk. Kakav sam samo nepopravljivi optimist. Ovo je ipak bio jedan novi level katastrofe. Ali dobro, i Leko je izjavio nedavno da ne možemo igrati gore, pa, evo, danas smo pokazali da možemo. Utakmicu sam odgledao u društvu sina, s kojim često diskutiram za vrijeme utakmice, a iako sam u utakmicu ušao baš pozitivan, u petoj minuti sam rekao da ćemo izgubiti 5:0 jer se odmah vidjelo da smo potpuno izvan utakmice, a od 30. pa do kraja utakmice nisam rekao više ni riječi, nije mi bilo do priče.

Leko je izveo momčad u 3-4-2-1 formaciji, ostao dosljedan sebi i svojoj nogometnoj filozofiji, ali je krajnje vrijeme da se zapita može li se s ovim igračkim kadrom doći do dobre igre i rezultata, ili bi neki drugi sistem igre donio bolji dojam i, što je najvažnije, rezultat.

Prvi put smo vidjeli mladog Luku Vuškovića i to je jedino pozitivno po čemu možemo pamtiti ovu utakmicu. Bio je solidan, iako se vidjelo da će mu trebati vremena priviknuti se na intenzitet i brzinu kojom se igra u derbijima. Momak je dragulj, sa svojih 16 godina igrati ovakvu utakmicu u debiju nije nimalo lako.

Dinamo je započeo u svojih klasičnih 4-2-3-1, bez iznenađenja u sustavu i sastavu. Danas se jako dobro moglo vidjeti u kakvim problemima se može naći momčad koja igra 3-4-2-1, ili 3-5-2, kada faza obrane ne funkcionira. Tada puca po bokovima, što se danas dogodilo Hajduku. Dinamo je duplajući bok, podizanjem bočnih igrača, vrlo jednostavno dolazio u situacije 2 na 1, pogotovo na lijevoj strani gdje je igrao Anello, koji je izgledao ne kao igrač velikog kluba kao što je Hajduk, nego kao netko tko je došao iz druge belgijske lige. Ali, to i ne čudi kad čovjek dođe kao igrač pozicije koja trenutno u momčadi ne postoji.

Već u četvrtoj minuti Ivanušec izlazi u šansu, bježi Vuškoviću i puca, ali Sentić brani, ali na prvi pogodak nismo trebali dugo čekati, a u osmoj gubimo 1:0. Hajduk stoji prenisko, nitko ne izlazi na igrača s loptom, slijedi lagani pas na Ademija, koji se okreće na lijevu nogu i zabija. U 10. minuti je već 2:0. Petković valja Ferra, koji se baca bezveze, valjda ne zna da će ovaj uvijek ići na lažnjak, slijedi pas na bok, Ristovski vraća povratno na Baturinu koji uz malo sreće zabija preko Sentića. U tom trenutku je svima jasno da je samo pitanje s koliko golova u mreži će 'bijeli' krenuti kući.

Kod trećeg gola Dinama Anello gubi loptu, ide kontra, Ivanušec opet ostaje 1 na 1 s Vuškovićem, Lovrensics malo kasni u pomoć, i Ivanušec savršeno pogađa.

Na poluvremenu Leko mijenja čak trojicu igrača, među njima i viroznog Livaju. Pitanje je je li Livaja uopće trebao igrati ukoliko nije trenirao i bolestan je. To se u derbijima ne radi, igraju zdravi i spremni. Drugo pitanje je zašto je umjesto njega ušao Mlakar, a ne Nikola Kalinić? Statistika također na poluvremenu pokazuje nemoć Hajduka, 28% posjeda zvuči očajno. S tako malo posjeda očekuješ bar čvrsti blok, ali ovo je bilo sve samo ne to, puštalo je na sve strane. 

Drugo poluvrijeme par novih lica, ali ista priča na terenu, Dinamo dominira, Hajduk nemoćan. U 63. Ivanušec zabija svoj drugi pogodak. Ovaj put ostaje 1 na 1 s Mikanovićem i sjajno pogađa u prvi kut. Nakon par minuta Leko ubacuje Benrahoua umjesto Anella, i Hajduk prelazi na 4-4-2, a utakmica ide u mirnije vode i služi više Dinamu kako bi prezentirao svoje mlade igrače jer se to obično radi na utakmicama protiv slabijih protivnika kako bi stekli potrebno iskustvo, pa tako vidimo Rukavinu, Bulata i Perkovića na terenu. Hajduk stvara čak i prvu priliku 'već' u 72. minuti, ali udarac Fossatija sjajno brani Livaković. I to je to. 

Zaključak poslije derbija je da odavno nemoćniji Hajduk nismo gledali, sad to već duže traje i postaje alarmantno. Na polusezoni smo maštali o tituli, o napadu na Dinamo, a sada Dinamo izgleda kao svemirski brod za nas. Zašto je do ovoga došlo i tko je odgovoran, i ja bih volio znati. Je li to trener? Moguće. A di je Gospodin Fudbal, šta on radi, je li on doveo trenera? Ili predsjednik? Tko je kriv, treba nam krivac. Ili dobar alibi. Ok, novi trener, novi zahtjevi za koje treba vremena kako bi ih igrači prihvatili, puno ozljeda, puno odlazaka, alibija imamo koliko god hoćete. Ali, alibije u sportu traže luzeri.

Ili kako kaže ona izreka, rezultat je trend, alibi je vječan.