KOMENTAR UTAKMICE: To me ne čudi jer su ljudi koji su mene krali danas na najvišim pozicijama u sudačkoj organizaciji

Fotogalerija (141)

Dobili smo plesku, onu pravu, mušku, koja će te, ako si pravi, natjerati da izvučeš pouke, a ako nisi, nastavit ćeš ih primati dok ne pomodriš. Što je najgore i najteže prihvatiti, utakmica je trebala biti gotova u prvih 10 minuta. Zicer Krovinovića u 3. minuti, zatim Melnjaka u 8., sve je trebalo biti drugačije. Nakon toga utakmica ide u mirnije vode, mirnije za goste, jer 'bijeli' nisu uspijevali stiskati Istru u naletima, ne dati im disati, napraviti ono što se u ovakvoj utakmici i u ovakvom ambijentu jednostavno mora dogoditi. 

Što se tiče sastava Hajduka, tu već nema velikih nepoznanica, velika je stvar da znamo tko će istrčati na travnjak, dugo smo govorili da želimo Hajduk u kojem znamo tko je u prvih 11. I imamo to. Jedina dvojba je bila Odjidja ili Benrahou. Leko se odlučio za Odjidju i mislim da je pogriješio. Odjidja se do sada pokazao najboljim u situacijama kad ulazi s klupe, ubrza igru i donese razliku na terenu, kad krene od početka, dok su protivnici svježi, to nije to. I danas je bilo tako. Benrahou uvijek igra isto, ušao ili startao, uvijek je jednako dobar, ili loš, volio bih da bude grozan jednu utakmicu, pa tri odličan, nego ovako. 

Iz prvog poluvremena najzanimljiviji detalj mi je bila ruka u 11. minuti. Znači, igrač Hajduka centrira, majstor rukom brani kao Vrsaljko u najboljim danima, i šta? Nije ruka, naravno, kako bi i bila. Pajač radi neku gestu kojom objašnjava zašto nije ruka, ali bojim se da ni on sam sebe ne razumije u tom trenu. Ali nakon dvadesetak minuta u napadu lopta pogađa igrača Hajduka i šta - svira se igranje rukom, naravno. E sad, dragi suci, može li itko objasniti šta je kažnjivo igranje rukom, a šta nije? Igor Pajač ne može i ne treba, on je danas odsudio kako su mu naputak dali oni iznad njega. Nećemo se vaditi na suđenje, nismo izgubili radi toga, ali sinoć su igrači Istre doslovno mogli i jesu, izbiti igrače Hajduka bez ikakve sankcije. Možda vas to čudi, mene ne, jer su ljudi koji su mene krali danas na najvišim pozicijama u sudačkoj organizaciji. Najbitnije je imati dobre edukatore. Kmečimo opet, naravno da kmečimo, prvi ja, jer ne mogu zaboraviti kakve sam besramne krađe doživio. Imam PTSP od toga, oprostite.

Drugo poluvrijeme kreće izmjenom Diallo-Ferro, svi hvale Dialla jer je udario Ercega, ali činjenica je da je kasnio u skok i sudario se glavom od glavu, nakon čega je morao izaći.

Drugo poluvrijeme nosi sličnu priču, kao, bolji smo, ali ništa konkretno se ne događa, mi pokušavamo, gosti čekaju svoju šansu iz kontre. Leko pokušava sve šta može, nižu se izmjene, Dajaku-Sahiti, Krovinović-Benrahou, Moufi-Mikanović, Odjidja-Kalik i zadnjih 15 minuta počinje opsada gola Istre koja ne donosi ništa konkretno jer stojimo preusko, krilni napadači su na rubu šesnaesterca, nemamo širine i Istra se jednostavno brani. I baš kad sam pomislio da bod nije tragedija, da smo u prošlosti ovakve utakmice gubili, slijedi šok u čak 101. minuti i Lisica nam lukavo, kako i samo ime govori, zabija. I to je to.

Je li ovo smak svijeta? Naravno da nije, iako bi nam psihološki puno značilo da nismo izgubili. Gubit će i drugi, bez dvojbe, ali ovo je bila velika prilika da im svima pokažemo da možemo pobijediti ili bar ne izgubiti, kad nam ne ide. Ne mogu reći da je ovo 'Milovićev poučak' koji kaže, kad god je bitno, mi useremo, ali ako se dogodi još koja ovakva večer, morat ćemo se zapitati, momci, jeste li vi ti?

I još jedan detalj, ja nikad ne bih vadio Krovinovića večeras.