Zatvorili smo rujanski reprezentativni ciklus zasluženom pobjedom protiv Poljske. Izbornik Dalić napravio je pet promjena u odnosu na utakmicu sa Portugalom, u sustavu 3-5-2 sa dvije klasične špice Matanovićem i Petkovićem. Poljaci također u istom sustavu, odlučili su nas čekati u srednjem i većim dijelom utakmice niskom bloku u fazi obrane.
U izgradnji napada Modrić se često spuštao s Kovačićem na drugu šesticu, što je već standardni automatizam u našoj igri, ujedno smo vidjeli Petra Sučića koji se često spuštao s osmice na desnog beka i davao tom kretnjom Pjaci slobodu da se podigne visoko na polovicu Poljaka. Ideja našeg izbornika u fazi napada je bila sa dvije visoke špice opteretiti njihove stopere, Petković se spuštao između linija, dok je Matanović konstantno napadao dubinu, a obojica su punila protivnički box, gdje smo bili jako opasni na centaršuteve zbog njihove visine. Matanović je ponovno bio opasan, pokretljiv, fali mu malo mirnoće u završnici koja će doći s iskustvom i mislim da je veliko osvježenje za našu ekipu.
U fazi obrane na protivnički build up išli smo visoko u presing na čovjeka, Poljaci su to teško razigravali, većinom su pokušavali prebaciti treću liniju na Lewandowskog. Naši stoperi su bili koncentrirani, dominantni u skoku i duelu i generalno smo to dobro kontrolirali. U srednjem pressingu Modrić je iskakao na njihovog centralnog ili desnog stopera i stvarao situaciju tri na tri. Stvarno je nevjerojatno u tim godinama koliko čovjek trči, radi u fazi obrane kao da mu je prva, a ne 180. utakmica za reprezentaciju. Falilo nam je samo malo mirnoće u završnici da s vodstvom završimo poluvrijeme, ali mogli smo biti zadovoljni načinom kako smo igrali i potpuno kontrolirali utakmicu.
U drugom poluvremenu smo mijenjali Petra za Luku Sučića, logična zamjena s obzirom na niski blok protivnika. Trebala nam je jedna kreativnija osmica koja može primiti loptu visoko u međulinijama, podvaliti zadnji pas i Luka je odigrao odlično poluvrijeme i podignuo kvalitetu igre naše ekipe u fazi napada u zadnjoj trećini. Kod gola za pobjedu Petković je iznudio faul na rubu šesnaesterca, a Luka Modrić zabio fenomenalno iz slobodnjaka.
Do kraja utakmice smo stvorili nekoliko dobrih situacija od kojih se ističe prečka Matanovića (šteta da nije ušlo), dok su Poljaci imali veliku šansu preko Lewandovskog, koji je majstorski primio loptu sa Šutalom na leđima, okrenuo se i pogodio prečku. U nadoknadi je Swiderski ostao sam na pet metara, ali nije uspio kvalitetno zahvatiti loptu.
Kod naše ekipe Livaković nije imao puno posla, ali je bio siguran i koncentriran, tri stopera su odigrala odličnu utakmicu. Sviđa mi se moć i brzina bočnih stopera u kombinaciji sa Ćaletom koji je inteligentan igrač, oba wing beka su bila dobra i u fazi napada i u fazi obrane, vezna linija stabilna sa Lukom Modrićem koji u ovim godinama igra, trči radi kao da je napunio 20, a ne 39 godina, dva napadača su se dobro nadopunjavala, igrači s klupe su dali ulaskom pozitivan impuls i možemo biti jako zadovoljni kako smo odigrali ovu utakmicu.
Kad pogledamo statistiku, 60 posto posjeda, 23 udarca, 210 dodavanja više nego Poljaci, moj dojam je da nam ovaj sustav 3-5-2 jako dobro paše, da smo afirmirali kroz zadnje dvije utakmice nekoliko novih mladih igrača, te ćemo opet imati jaku ekipu koja može pobijediti svaku reprezentaciju. Čestitke izborniku, stožeru i igračima na velikoj i zasluženoj pobjedi i igri koja nam daje zalog za optimizam.