KOMENTAR UTAKMICE: Tri boda za nastavak pobjedničkog niza i mir u kući za nadogradnju igre koja je potrebna u svim segmentima
Vušković i Pukštas su klase, kakvo je to bogatstvo kluba...
Rovovska bitka večeras na Poljudu, kakvu sam iskreno i očekivao. Ono što je najbitnije od današnje utakmice su tri boda na kontu, nastavak pobjedničkog niza i mir u kući za nadogradnju igre koja je potrebna u svim segmentima, posebno u stvaranju mehanizama koji će olakšati ugrožavanje protivnika koji je došao u čvrstom bloku, igrajući na bod.
Hajduk je izveo očekivani sastav, ponovo sa četvroricom nazad, Krovinovićem i Grgićem na šesticama, Mlakarom lijevo, Pukštasom desno i Benrahouom centralno, te Livajom kao najisturenijim u špici. Bijeli su imali posjed, ali sve to je bilo jalovo, bez velike ideje u kreaciji, tako da smo na poluvrijeme otišli bez udaraca u okvir, a prvi udarac uopće na gol gostiju, uputio je Krovinović u 31. minuti, što samo po sebi dovoljno govori.
Zekić je lisac, znao je što ga čeka, parkirao je autobus, s petoricom nazad, u duplom bloku, čekajući neku kontru koju nije dočekao, ali nitko ga ne može kriviti za taj izbor jer bi vjerojatno s nekom drugom taktičkom postavkom kojom bi težio nadigravanju, kući otišao s puno više golova u svojoj mreži, s obzirom na kvalitetu koju posjeduje.
Drugo poluvrijeme nam je ipak donijelo malo više uzbuđenja. U prvih pet minuta dvije dobre šanse bijelih, prvo na centaršut Ferra i skok Vuškovića Pukštas zamalo kasni, a samo dvije minute kasnije Livaja puca pored gola. Nakon toga opet uspavanka, Belupo u tvrdih 5-4-1, Hajduk u pritisku, ali bez pravih šansi.
Zadnjih 20 minuta napokon nakon dugo vremena vidimo na terenu Nikolu Kalinića, Livaja ide lijevo na mjesto Mlakara, a Nikola na centarfora. Već nakon dvije minute Livaja centrira, obrana Belupa izbija na dvadesetak metara, gdje se nalazi Mikanović, koji fenomenalno zabija iz drop kicka. I to je to. Do kraja gosti bezopasni, a 'bijeli' mirno čuvaju prednost, svjesni kakav potres bi neki slučajan gol opet mogao izazvati. Pošto je Mlakar opet pružio blijedu partiju, a Livaja izgleda fizički besprijekorno, i bez dvojbe može odgovoriti na zahtjeve pozicije krilnog napadača u oba smjera, nije li vrijeme da vidimo Nikolu i Marka od početka na terenu.
Za kraj, samo napomena, Vušković i Pukštas su klase, kakvo je to bogatstvo kluba. Pukštas je robot, sjajan u svemu, pogotovo, iznenađujuće u skoku, iako nije visok, dobiva duele u zraku. Sjetim se odmah Nike Kovača, koji je zabio puno više golova na prekid od dosta višeg brata Roberta, jer skok ne dobiva visina, nego pozicija.
A Vuška, spor je, trom je, bla, bla. Ima 16 godina i dominira u Hajduka.
Točka.
