Kad si prvi, imaš samo jedan cilj. Ostati prvi. Tako su me pitali pred ovaj derbi, je l' nam bod dobar? Dobar nam je bod jer ostajemo prvi, bilo je moje mišljenje. Kažu: 'Ma kakav bod, dobit ćemo ih lagano'. Hoćemo, stručnjaci.
Hajduk i Rijeka su odigrali na momente zanimljivu utakmicu koja je trebala završiti podjelom bodova i svi bi bili zadovoljni. Ali nakon jednog bezveznog prekida, Krovinović, dotad daleko najbolji na terenu u oba tima, griješi u postavljanju, netko će reći ne, pogodilo ga je u ruku, ali griješi u postavljanju, ne staje u putanju lopte i dozvoljava da mu lopta sklizne niz ruku, te sudac Kolarić, jučer skroz OK, nakon VAR provjere i pregledavanja snimke, dosuđuje najstrožu kaznu.
Izvođač je Niko Janković, koji nakon Lučićevog performansa na crti, zabija po sredini gola pod gredu. Gol koji je riješio derbi.
Ali, vratimo se na početak, Leko je poslao na teren momčad s par iznenađenja. Nije bilo Uremovića zbog ozljede, pa je njegovo mjesto zauzeo Elez i odradio posao više nego dobro. Drugo iznenađenje je Kalik. OK, Kalik u prvih 11, Sigur na klupi. Ili Kalik u prvih 11, Trajkovski na klupi. Naravno, ne mogu biti prisutan na treninzima, sigurno se Kalik nametnuo kroz rad i istisnuo konkurenciju, ali, nažalost, na jučerašnjoj utakmici nismo vidjeli tu čaroliju. Neočekivano, svakako.
Rijeka je igrala svoju igru, u sustavu 4-1-4-1, u prvih pola sata je preuzela posjed i postavila se kao domaćin. Hajduk je teško dolazio ne samo do prigoda, nego i do dužeg posjeda jer su domaćini bili jako agresivni i vrlo brzo vraćali loptu u svoje noge.
Rijeka je ozbiljna momčad, jako dobro izbalansirana i moglo se očekivati da će ova utakmica biti rovovska bitka za svaki pedalj terena i da, ako pobjednika bude, odlučit će ga jedan gol. Tako je i bilo.
Hajduk je počeo sjajno, 'bijeli' su izašli u presing visoko, Livaja je odigrao petom za Krovinovića, koji je pogodio glavu Melnjaka, čiji udarac je završio na vratnici. Melnjak je opet igrao sve osim svoje pozicije, to već postaje malo i iritantno, ali da je zabio danas, gdje su odlučivali centimetri, onda bi svima bilo simpatično kako jedan bek ode i zabije. Većim dijelom prvog poluvremena Rijeka je dominirala, Hajduk se branio u niskom bloku i neuspješno pokušavao nekakvu tranziciju. U 37. minuti kamera pokazuje kako igrač Rijeke čuva Livaju na prekidu i volio bih da mi sudački eksperti objasne koliki je intenzitet tog duela jer ja osobno nisam odavno vidio takvo davljenje na korneru još otkad su Maldini i Baresi igrali u Milanu. Nakon tri minute, najbolja prilika Rijeke, Hajduk pokušava izaći kroz pas, griješe, Rijeka odigrava dva pasa do Pašalića, koji sjajno gađa, ali u gredu.
Drugo poluvrijeme počinje izmjenom Kalika i ulaskom Trajkovskog, ali stvari na terenu se ne mijenjaju. Rijeka uskoro vodi iz opisanog penala, nakon čega se domaći povlače, a Hajduk preuzima posjed, ali ne uspijeva stvoriti pravi pritisak. Do kraja utakmice smo vidjeli šansu mladog Filipa Čuića, no nismo uspjeli odnijeti plijen u vidu bar boda za neriješeno, koji bi nas ostavio na vrhu.
Kod naših najbolji Krov i Šarlija, naravno, koji nas je već navikao na vrhunske izvedbe. Najlošiji, ne znam smije li se napisati to ime u rubrici loše, ali evo mogu probati, Livaja je još jednu utakmicu odigrao za zaborav, ništa, nula. Ova je utakmica trebala potvrditi da je Marko prvi napadač reprezentacije, ali njegova izvedba je baš bila blijeda.
Izgubili smo važne bodove. Jesmo li mogli više, mogli smo. Ali, nije to igra koju priželjkujemo. U obrani smo tvrdi, primamo golove rijetko i slučajno, ali u kreaciji igre nas nema, lako nas se pritisne i ne možemo ostvariti neku značajnu inicijativu na protivnički gol.
Ova sezona će biti turbulentna, izgubili smo bodove gdje nismo smjeli. Nadam se da nam baš ti bodovi neće faliti na kraju.