KOMENTAR UTAKMICE: Hrvatska je opet bila najbolja kad je najpotrebnije

Hrvatska je opet uspjela, plasirali smo se na još jedno veliko natjecanje i i to je zaista rezultat na kojem treba čestitati izborniku sa stožerom i igračima. Unatoč činjenici što su ove kvalifikacije bile lakše nego ikad, ipak su mnogi zapeli, a mi nismo, pokazali smo da smo najjači kad je najpotrebnije i poruka na slavljeničkim majicama je zaista pogodila u srž, hrvatska nogometna reprezentacija stvarno je najbolja kad je najpotrebnije. Imali smo mi i bolnih poraza, ali uvijek smo bili pravi kad je trebalo. Danas je utakmica mogla završiti i drugačije, Armenija je mogla zabiti i sve bi izgledalo kao katastrofa, ali to bi bilo zaista nezasluženo jer je Hrvatska bila napokon prava. 

Dalić je napravio jednu izmjenu, vratio Gvardiola na stopera, a lijevi bok prepustio Sosi. Logična odluka, treba nam pobjeda, Sosa je ofenzivniji od Gvardiola, iz razloga što je to njegova prirodna pozicija i na kraju je izbornik pogodio, jer nam je Sosa donio asistenciju za pobjednički gol.

Armenija se jako dobro branila u rasporedu 5-4-1, u niskom bloku, ali ono što me iznenadilo je to da gosti nisu nakon oduzete lopte panično izbijali, nego su tražili izlazak u kontru kroz kratke pasove i to su radili jako dobro. Imali su plan kojeg su se držali i bili su ravnopravan suparnik. Prvih dvadesetak minuta totalna dominacija Hrvatske, posjed 80%, ali bez većih šansi. Nakon 20 minuta gosti se bude, prvo prijete iz centaršuta kada Sosa sjajno čisti, a onda najbolja šansa za goste, kasnimo u presingu, preko desnog boka izlaze 1 na 1 sa Livakovićem, koji sjajno reagira, brani šut i ostavlja nas u igri. 

Sosa je u prvom poluvremenu više puta tražio Budimira, bile su to lopte u bunar, pitao sam se zašto, ali u 43. minuti ga je napokon našao, dobar centaršut Borne, Budimir je uvijek tamo gdje treba i vodimo, to je to. Gosti su bili zreli za drugi gol već do kraja poluvremena, ali nažalost nismo uspjeli.

Drugo poluvrijeme ista priča, tražimo drugi gol, izbornik Armenije mijenja igrače, ali sistem igre ostaje isti, brane se i čekaju svoju šansu u tranziciji.

Dalić ubacuje Pašalića i Juranovića, na Ivanušecu se baš vidi da još nije lagan kao što je bio.

Do kraja i dalje dominiramo, strah od nekog glupog gola je naravno tu, ali malo smo dopustili protivniku i pobjeda je čista da ne može biti čistija.

Moramo spomenuti i par imena na kraju, premda smo bili praktički bez lošeg pojedinca, neki su bili malo bolji.

Luka Modrić je igrao kao Luka Modrić. Luka je fenomen, s 38 godina igra drugu utakmicu u pet dana i izgleda toliko dobro da se zapitaš kako. Puno mu je danas pomogao i Brozović, koji je nakon dugo vremena bio pravi. Kad imamo ta dva igrača u svom najboljem izdanju, onda je Hrvatska dobra.

Dalje, stoperi, Šutalo i Gvardiol su tandem iz snova, lijepo je gledati njihovu nadmoć i ogroman su zalog za budućnost. 

Budimir? Kad sam ga hvalio, mnogi su mi se čudili. Dočekao je svoj moment, radom i požrtvovnošću. Nametnuo se u klubu kad su ga svi otpisali i za reprezentaciju danas bio Mandžukić. Zabio gol, što je uvijek najvažnije za napadača, ali koliko je trpio, radio, trčao i borio se za momčad, zaslužio je da mu se skine kapa do poda.

Od rezervi definitivno Marco Pašalić, znamo da je dobar u HNL-u, ali kad dođe i bez ikakvog straha sve to isto pokaže na višoj razini, onda znaš da je igrač. 

Hrvatska je na Euru, napokon smo opet domaćini, igramo u Njemačkoj. Ja sam bio u Austriji 2008. kad smo zadnji put bili doma, gledao sam sve utakmice i to je stvarno bilo nezaboravno iskustvo. I ovo će biti. 

Nama je najteže doći tamo. Kad dođemo, čuvajte nas se. A došli smo.