INTERVJU Leon Kreković: Vjera ima važnu ulogu u mojoj karijeri!

Leon Kreković zasigurno će pamtiti ogled s Goricom (6:0) na Poljudu. Mladi 19-godišnji krilni napadač postigao je prvijenac u dresu 'bijelih'.

- Ništa se posebno nije promijenilo. To je jedan detalj u mom životu koji će ostati upamćen, ali na meni je da ostanem isti i nastavim istim tempom. Primio sam jako puno poruka, pogotovo na Instagramu, to je bilo ludilo. Ali, to je sada prošlo i okrenut sam budućnosti - rekao nam je Kreković koji je ostao upisan i kao prvi hajdukovac koji je zabio na Poljudu uz asistenciju VAR-a.

- Možda je malo bilo čudno zbog proslave. Nije izgledalo emotivno, ali duboko u sebi to je bio najbolji osjećaj.

Emocije si zato iskazao kod svog drugog pogotka kojeg je VAR poništio?

- Tu sam baš iskazao emocije. Dobar je bio gol, ali nije priznat.

Na snimci prilikom prvog pogotka djelovalo je da si signalizirao Caktašu kako ne smije stati?

- Rekao sam mu 'nastavi'. On je mahao rukom jer je vidio zastavicu pomoćnog suca. Sjetio sam se kada smo imali prezentaciju kako su nam govorili da ne stajemo dok glavni sudac ne da znak. 

Kome ide posveta za prvijenac?

- Svojoj obitelji, oni su tu stalno uz mene. Bez njih ovo ništa ne bi imalo smisla. Oni su na svakoj utakmici.

Na Poljudu si od 12. godine. Ima li neki trener kojeg posebno pamtiš ili želiš istaknuti?

- Bilo je dosta trenera. Prvo Boris Marin koji me tu i doveo, njemu sam jako zahvalan. Saša Glavaš, dok je on bio imali smo stospostotan učinak. Tu su bili poslije i Mladen Jurić, Krešimir Režić, Siniša Oreščanin, Mario Despotović, Hari Vukas zajedno s Armandom Marenzijem. Svi su pridonijeli mom odrastanju. Od svakog sam nešto pokupio.

Jesi li se nadao prilici u prvoj momčadi ove zime?

- S obzirom na situaciju kakva je bila u B momčadi duboko u sebi sam znao da vjerojatno ima mjesta za mene u prvoj ekipi. Nisam bio sto posto siguran da će poziv doći, ali kada je stigao na meni je bilo da iskoristim priliku.

Sigurno će biti i manje dobrih trenutaka. Jesi li spreman i na njih?

- Sigurno će biti uspona i padova. Ali, tu je trener koji će to prepoznati, zatim obitelj koja je uvijek podrška. Moje je da samo nastavim raditi, jer i veliki igrači imaju uspona i padova, zašto ih ne bi ja imao.

Kakva je suradnja s Igorom Tudorom?

- Priča sa svim igračima. Prema svima je jednak, teren je jedino mjerilo.

Koji su najčešći njegovi savjeti tebi?

- Najčešće da napadam dubinu. Brz sam igrač, to mi je najveća prednost. 

Sigurno da ti savjetom mogu pomoći i njegovi pomoćnici Jurica Vučko i Hari Vukas koji su igrali u napadu?

- To su mali detalji koji će pomoći mojoj igri. To su savjeti koji mi trebaju.

Gdje vidiš prostor za napredak?

- Možda malo sa zadržavanjem lopte. Više sam orijentiran prema dubini, ali mislim da će to doći s vremenom i  iskustvom.

Na kojoj se poziciji najbolje osjećaš?

- Ovisi. Ako igramo s tri špice, najviše preferiram biti lijevo. Ali, desno i centralno ako treba nije mi nikakav problem.

Kakav Hajduk možemo očekivati u Osijeku?

- Mogu samo reći da ćemo se pripremiti što je najbolje moguće. Ako treba dat ćemo 120%.

Koja je najveća razlika između prve i druge lige?

- U B ekipi smo igrali na drukčiji način. Drukčije je igrati prvu ligu, puno vas ljudi gleda i to vas vuče prema većem napretku. Prva liga je puno brža, treba brzo razmišljati. Ali, ima i neke svoje prednosti. Dosta ekipa u drugoj ligi stanu nazad i moje karakteristike ne mogu doći do izražaja. Dok u prvoj ligi ekipe igraju visoko i ja imam puno više prostora. 

Kako si se uklopio u momčad?

- Kao i svakom mladom igraču u početku nema puno priče, dok se ne upoznamo. No, s vremenom postajemo sve bliži, kao jedno.

Tko ti daje najviše savjeta i s kim se najviše družiš?

- Na terenu mi Mijo Caktaš daje puno savjeta, kao i Bassel Jradi i Jairo. Izvan terena se najviše družim s mlađim igračima, zajedno smo prešli iz B ekipe.

Razmišljaš li o derbiju s Dinamom?

- Nije baš da razmišljam o tome, sada razmišljam o Osijeku. Nema smisla razmišljati o Dinamu, kada imamo prije nje još jednu.

Tko ti je igrački uzor?

- Cristiano Ronaldo. 

Je li to znači da pratiš i što on jede?

- Ne, ali trudim se što manje slatkog jest. Gledam kako unijeti kalorije, nema svatko isti metabolizam. Treba paziti s unosom kalorija. Ali, sada sam na kilaži koja mi odgovara, u dobroj sam formi.

Kažu da ti je vjera dosta važna u životu?

- To je sve iz obitelji krenilo. Od djeda i bake, pa preko roditelja. Trudim se biti što bolji. Nitko nije savršen, ali vjera ima važnu ulogu u mojoj karijeri.

Imaš li koji ritual prije izlaska na teren?

- Volim pri izlasku na teren izmoliti 'Oče naš' i zahvaliti Bogu na prilici što sam tu, igram i zdrav sam.

U prošlosti si imao problema s mišićima. Često se znalo događati da nakon 60 minuta moraš iz igre zbog grčeva. Kakva je sad situacija?

- To se promijenilo. Radom sam došao do veće stepenice. To je bilo kroz omladinsku školu. U početku sam putovao, nisam bio stalno tu, a to vas sve izmori. Ako malo stavite sebi u glavu manji pritisak, onda je sve lakše. Mogu meni mišići biti dobri, ali ako je u psihi bilo pritiska od toga može biti. Sada je sve u redu.

Jesi li spreman nastaviti u ovom ritmu?

- Naravno da jesam. Nastavljam se truditi i raditi kao do sada, a trener je taj koji odlučuje.

S čim bi bio zadovoljan do kraja sezone?

- Bio bi zadovoljan da zabijem još koji gol, pomoći ekipi. Tablicu ne gledam, na nama je da radimo i nastavimo što bolje igrati. Moj cilj i san je Liga prvaka.