Lena Stojković: U svemu sam perfekcionist, brončana medalja mi je samo motivacija da radim više
Jednog dana kad dođe zlato, mislim da ću i dalje naći nešto što nije bilo kako treba i opet ni to neće biti kraj nego ću težiti nečemu još većem
Lena Stojković uz Luciju Zaninović i Ivanu Babić čini treću zvjezdicu u grbu taekwondo kluba Marjan za treću olimpijsku medalju. A do te bronce je prošlo puno godina treninga jer Lena je u klub stigla kao mala trogodišnja curica.
- U klubu sam od svoje treće godine, pratila sam brata i uvijek sam htjela trenirati što i on - rekla je Lena.
- Svi moji prijatelji su tu trenirali i s godinama mi je to preraslo u nešto puno više od zabave i pretvorilo se u životni stil. Dok sam bila u osnovnoj školi, više od pola moje škole na Blatinama je treniralo u taekwondo klubu Marjan, uvijek je bila super atmosfera, imali smo iste obveze i bio je to lijepi period mog odrastanja. Puno profesora mi je reklo da se baš vidi da sam kudikamo discipliniranija od većine ostalih učenika, sportom sam dobila disciplinu, organiziranost, odlučnost, samopouzdanje... Treneri su oduvijek inzistirali na radu i trudu. Bez obzira na rezultat, uvijek su mi govorili da je samo bitno raditi i raditi i uvijek i dalje samo raditi i da je onda samo pitanje vremena kad će doći i rezultat. Trener mi je autoritet, od njega mogu puno naučiti i gledam kao vodiča koji me vodi kroz cijeli moj sportski put - dodala je.
Lena je pomalo drugačija sportašica, jedna od rijetkih koja se nikad ne veseli brončanim odličjima, koja uvijek želi više i koja će okrenuti svijet naglavačke, ali će svoj cilj i ostvariti. Broncu na Svjetskom juniorskom prvenstvu i broncu na Olimpijskim igrama mladih gleda drugim očima nego bi to napravilo većina njenin godišnjaka.
- U životu sam u svemu perfekcionist, uvijek dajem sve od sebe, ali nekad to ne bude dovoljno za najbolje, no uvijek želim to najbolje i kad tad ću doći do toga. Jutro nakon mi bude drago kad vidim tu broncu, ali svejedno dok je gledam ona je i dalje brončana i bude mi samo dodatna motivacija da radim još više i da drugi put to ne bude bronca nego nešto više. Jednog dana kad dođe zlato, mislim da ću i dalje naći nešto što nije bilo kako treba i opet ni to neće biti kraj nego ću težiti nečemu još većem.
Ipak, u jednom je Lena ipak i više nego zadovoljna.
- Dobila sam puno prijateljstava, osjećaj pripadnosti, atmosferu u klubu koja je fantastična.. U sportu uvijek postoje odricanja i navikla sam se na to od malena, ali sam pored odricanja dobila nemjerljivo puno. Osjećaj nastupa za svoju državu pod svojom zastavom je ispunjujući i sretna sam što mogu predstavljati Hrvatsku na velikim natjecanjima - zaključila je Lena Stojković.
