MA KAKAV BRAZIL, OVO MOŽE SAMO SPLIT Prije 18 godina Ivanišević je ostvario san, nakon čega je uslijedio spektakularni doček na Rivi

Godine lete, no neke stvari su vječne. Jedna od tih uspomena koje će zauvijek ostati u arhivi hrvatskih sportskih uspjeha je i 2001. godina. Točno na današnji dan prije 18 godina Goran Ivanišević tada je napokon otišao do kraja u Wimbledonu, njegovom najdražem turniru i tako na sjajan način zaokružio veliku karijeru. Izgubio je dotad tri finala (1992., 1994. i 1998). Kobni su bili u dva navrata Pete Sampras i jednom Andre Agassi. No, 2001. je bila po mnogočemu posebna. Goran je u sezonu ušao s dva poraza. U Dohi je izgubio od Bouttera, dok je u prvom kolu kvalifikacija Australian Opena poražen od Luxe. Igrao je čak i na challengeru u njemačkom Heilbronnu, a do dolaska u London te je godine ostvario 13 pobjeda i 13 poraza. U glavni turnir Wimbledona ušao je kao 125. igrač svijeta, a zbog dobrih igara u prijašnjim izdanjima turnira dobio je pozivnicu organizatora. Očekivanja nisu bila velika, pogotovo jer je dva tjedna prije Wimbledona u Quenns'u poražen od Talijana Cristiana Carattija. 

U prvom kolu Wimbledona ždrijeb mu je podario švedskog kvalifikanta Fredrika Jonssona. Goran je slavio bez većih problema (6:4, 6:4, 6:4). Drugo kolo nudilo je puno veći izazov. Na suprotnoj strani mreže stajao je legendarni Španjolac Carlos Moya. No, i ta je prepreka uspješno preskočena unatoč činjenici da je Moya dobio prvi set (6:7, 6:3, 6:4, 6:4). Treće kolo nudilo je još veći ispit. Tada 18-godišnji Andy Roddick ranije je te godine svladao i Petea Samprasa, no Gorana nije mogao. Ivanišević je bio bolji u četiri seta (7:6, 7:5, 3:6, 6:3) i izborio ulazak u četvrto kolo. Tamo ga je čekala domaća uzdanica Greg Rusedski, no i tu je prepreku Goran prošao bez većih problema (7:6, 6:4, 6:4). Slijedilo je četvrtfinale i ogled s Maratom Safinom. No, ni Rus nije mogao protiv Gorana koji je slavio s 3:1 u setovima (7:6, 7:5, 3.6, 7:6) i izborio ulazak u polufinale. Tada je već bilo jasno da je Ivanišević na korak do sna. 

- Bit će mi žao ako Goran ne ode do kraja - rekao je Safin nakon poraza u četvrtfinalu.

Polufinale je nudilo okršaj s najvećom uzdanicom domaće publike, Timom Henmanom. Polufinalni meč bio je poseban jer je isprekidan kišom trajao čak tri dana. U više je navrata Goran isticao da mu je Bog poslao kišu krajem trećeg seta kojeg je Henman dobio 6:0 i poveo 2:1 u setovima. U nastavku idućeg dana Goran je prvo u tie-breaku četvrtog seta izjednačio na 2:2 u setovima, da bi potom u svoju korist riješio i peti set. Finale je bilo posebno jer se igralo u ponedjeljak, a na drugoj strani čekao je Australac Patrick Rafter. Bila je to prava drama, a na kraju je Ivanišević uspio stići do toliko željenog trofeja (6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7). 

- Bojim se da će me netko probuditi i reći 'nisi osvojio Wimbledon'. Dosta sam gledao druge kako ljube ovaj trofej, sada je moj - rekao je oduševljeni Ivanišević nakon što je podigao pokal pobjednika Wimbledona. 

Uslijedio je spektakularni doček na Rivi.

- Da nisam rođen u Splitu bio bi k...c od ovce. Ovo može samo Split. Ma kakav Brazil, Brazil je k...c za ovo - govorio je Ivanišević na Rivi.

Godine prolaze, no sjećanje na 2001. nikad neće prestati. Jedna od najljepših sportskih priča uopće...