Milevski: Obožavam miris bakljade, a u životu za ničim ne žalim
Vjerujem da su preda mnom najbolje nogometne godine i da ću se vratiti tamo gdje mi je mjesto, a to je ukrajinska reprezentacija
Artem Milevski izašao je pred novinare ususret utakmici protiv Osijeka koja će se u subotu od 19 sati odigrati pred praznim Poljudom. Ukrajinac vjerojatno neće nastupati u toj utakmici jer je zaradio lakšu ozljedu protiv Zadra prošle nedjelje. Dao je svoj osvrt na proteklih nekoliko mjeseci u Splitu
- Nije prvi put da ističem da je ovdje zaista sve odlično. Zadovoljan sam gradom, samo trebam nastaviti raditi i tako nadoknaditi sve što smo propustili, a nadam se da ćemo stići Dinamo i Rijeku – započeo je Milevski.
Ukrajinac ima vrlo optimističan pogled na nastavak sezone.
- Znam da će biti jako teško. Međutim Rijeka može izgubiti bodove, igraju na dva kolosijeka, a s Dinamom će biti mnogo teže, ali to je nogomet i sve je moguće. Imao sam neugodno iskustvo u Kijevu kada smo u zadnjim kolima izgubili veliku bodovnu prednost nad Šahtarom sedam kola prije kraja.
Njegov povratak na nogometne terene nije prošao lagano.
- Treba razumjeti i shvatiti da sam propustio dosta vremena. I meni je teško kad se osvrnem nazad i vidim da nisu dovoljna dva ili tri tjedna da se vratim u stari ritam. Zahvalio bih mnogima koji se brinu da mi ništa ne nedostaje, prije svega Goranu Sabliću i njegovoj obitelji. Ne volim govoriti u postotcima koliko sam blizu povratka u svoju staru formu, a i različito mislim ja i ljudi oko mene. Treba raditi na nedostatcima koje imam, bilo ih je i prije, sigurno je da ih ima i sada.
Osoba koja se brine o njegovom što bržem povratku u staru formu, Boris Peyrek, dodao je kako je zadovoljan njegovim napretkom.
- Nemjerljivo je bolji sada nego kada je tek došao, ali prije svega mu nedostaje utakmica. Teško je usporediti Artema nekad u Kijevu i sada. Drugačiji su igrači igrali s njime u Kijevu, sve su to bili puno kvalitetniji nogometaši pa je i on izgledao bolje. Ovdje je tek dva i pol mjeseca, odigrao je samo tri-četiri utakmice, tako da mi je teško reći koliko je blizu nekadašnjoj formi.
Milevski za sebe kaže da je igrač koji voli misliti unaprijed.
- Razmišljam na način da uvijek mislim unaprijed, da vidim sekundu ili dvije prije što treba odigrati. Naravno da želim uvijek odigrati najbolje što znam, ali nekada mi zamisao i ne uspije. Da budem slikovit, od pet dodavanja koje su mi prolazili u Kijevu sada prolaze dva.
Ne žali za ničim u svome životu, a posebno ne o mjesecima prije nego što je stigao u Hajduk, a kaže kako bi mu najveći poklon bio da se jednog dana vrati u ukrajinsku izabranu vrstu.
- Nisam navikao žaliti za ičim, jedan je život i mislim da mi nitko ne treba i ne mora govoriti što i kako trebam raditi. Sada je jako je dobra situacija u Splitu. Zapravo sam ovdje kao doma, sve mi se sviđa. Ne želim ništa prognozirati koliko ću dugo ostati u Splitu. Volio bih da osvojimo Kup, a zaista mislim da to možemo pokraj Dinama i Rijeke. Vjerujem da su preda mnom najbolje nogometne godine i da ću se vratiti tamo gdje mi je mjesto, a to je ukrajinska reprezentacija.
Novinare je zanimalo i njegovo viđenje mladih Hajdukovih igrača, a on je posebno istaknuo dvojicu – Nikolu Vlašića i Andriju Balića, koje i on nastoji usmjeravati i ispravljati.
- Vlašić odlično kontrolira loptu i to je za mene veliko iznenađenje, ali treba igrati za ekipu i što prije to shvati to će mu biti bolje. Balić je inteligentan igrač, ima savršeno primanje i pregled, misliš da ga možeš uhvatiti, ali uvijek je za trenutak brži od tebe. Vičem na suigrače kada mislim da ne odigraju nešto što mislim da bi trebali učiniti. Treba poštovati starije igrače, kao što sam ja poštovao npr. Gorana Sablića ili Jerka Leku, s kojim sam i promijenio dres nakon Lokomotive. Kod mene se to može više primijetiti jer sam temperamentniji, ali na kraju utakmice ili treninga je uvijek sve u redu.
Za kraj je istakao i navijače, posebno one najvatrenije.
- Volim kada Torcida pali bengalke, obožavam miris bakljade. Ovdje se osjeća se ona sportska atmosfera koje u Ukrajine nema. Toliku količinu ljudi koji obožavaju ovaj klub nigdje nisam vidio – zaključio je Milevski.
