Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
NA DANAŠNJI DAN JE RUŠIO ZVEZDU: 'Trenutno radim predmete od maslinovog drva da sačuvam psihu u ova bolesna vremena'

NA DANAŠNJI DAN JE RUŠIO ZVEZDU: 'Trenutno radim predmete od maslinovog drva da sačuvam psihu u ova bolesna vremena'

Bilo mi je toliko hladno da sam na poluvremenu pustio vruću vodu po rukama, na što je skočio fizioterapeut Sisgoreo

Razgovor s nekadašnjim prvotimcem Hajduka Franom Bućanom tekao je otprilike ovako:

- Pozdrav Frane, di si, šta radiš?

- Evo me na Karepovcu. Puše bura, šta znači da je nanilo milijardu kesa. Ja sam u zatvorenome, radim suvenire i predmete od maslinovog drva. Dosta mi je maslina izgorilo još u onom požaru, a sada sam se okrenuo izradi podmetača, kuhinjskih dasaka, magneta, nosača za kruh, stalaka za serviranje, podložaka za čaše. Radim sve to da sačuvam psihu u ova bolesna vremena - javio nam se Frane.

- Što ti je s terenima?

- Ništa. Sve je stalo još prije nešto više od dvije godine i početka sanacije Karepovca. Kućicu za rezervne igrače sam pregradio u kokošinjac. Pustim koke pa malo popričam s njima.

Zvali smo ga zapravo jer je on na današnji dan 1987. godine odigrao svoju najbolju utakmicu u bijelom dresu: Crvena zvezda - Hajduk 0:1. Strijelac je bio Asanović na Bućanovo dodavanje s lijeve strane. Bio je to uzvrat polufinala Kupa...

- Eto, ni na kraj pameti mi nije bilo da je to na današnji dan. Puno je vremena prošlo, a najviše pamtim nevjerojatnu hladnoću na Marakani. Puhala je košava, beogradska bura, a još kiša i blato do koljena. Bilo mi je toliko hladno da sam na poluvremenu pustio vruću vodu po rukama, na što je skočio fizioterapeut Sisgoreo da ću dobiti 'bugance'. Ali, išlo me, mijenjali su tri čuvara na meni. U novinama sam sutra proglašen najboljim igračem, ali što je najvažnije, riješio sam se traume iz prve utakmice...

Podsjetimo, na Poljudu je Hajduk u prvom susretu poražen od Zvezde 1:2 i praktički je bio već prežaljen...

- U jednoj akciji mi je Andrijašević centrirao, a ja sam glavom s pet metara pucao koji centimetar od stative. Onaj huk s tribina Poljuda, gdje je bilo 35.000 gledatelja, bio mi je nož u srce. Ajme tuge i očaja. Zvezda je tada bila jača od nas po imenima, kod nas je u momčad ušlo puno mladih, ali ko te pita. U uzvratu smo im uzvratili pobjedom, prošli smo na kraju boljim izvođenjem jedanaesteraca.

Ti jedanaesterci se pamte po tome što se Zoran Vulić prekrstio nakon što je postigao pogodak (kao da kaže 'hvala ti, Bože'), a to je u ono vrijeme bilo dovoljno da mu oduzmu kapetansku traku. Bućan nije bio među izvođačima...

- Bože sačuvaj. Kad pogodiš, onda je to normalno, a kad faliješ, tada si tragičar. Trener Josip Skoblar je određivao tko će pucati, a ja sam se trudio da mu ne budem na vidiku.

Junak jedanaesteraca te sezone je bio Zoran Varvodić. Nakon što su eliminirali Zvezdu, Hajduk je u onom čuvenom finalu Kupa i Rijeku pobijedio boljim izvođenjem jedanaesteraca. Tijekom igre je ostalo 1:1, a Hajduk je zabio iz jedanaesterca koji je skrivljen baš na Bućanu. Ta najstroža kazna je bila predmet spora...

- Bio je kontakt Paliske na meni, ali u ono vrijeme je trebalo napraviti 'atentat' na napadača da bi sudac nešto svirao. Danas se to snima i provjerava iz sto kutova, te se sude mnogo blaži kontakti u odnosu na nekad.

Još smo se malo dotakli i trenera Josipa Skoblara, s kojim je Hajduk osvojo Kupove 1987. i 1991. godine.

- Znači, kad smo prošli tu Zvezdu u polufinalu, ludo je bilo već u 'Antonovu', zrakoplovu koji nas je vozio do Splita i zbog kojega danas imam strah od letenja,.a sa Skoblarom smo mi igrači - uživali. Bila je to maksimalna demokracija i sloboda, živjeli smo kao lordovi, a znali smo otići u hotel u Supetar već u srijedu, iako je utakmica u nedjelju. Cijeli trening nam je znao biti turnir u nogo-tenisu, puno smo igrali na dva gola, a povijesni je jedan njegov sastanak s nama igračima prije domaće utakmice s Radničkim iz Niša. Tada su treneri igračima crtali na velikim papirnatim blokovima, višim od metra. Skoblar je po sredini papira povukao okomitu crtu, s lijeve strane ispisao naš sastav, a s desne nije stavio ništa. 'Ovo ste vi, a s druge strane je ništa. Hoću da to 'ništa' od njih bude i kad završi utakmica' - rekao je. Uglavnom, sastanak je trajao 20 sekundi.

Razgovor se polako približavao kraju, a meni je došlo da ispod članka stavim 'prodajen uje'. Završili smo ovako:

- Frane, aj pošalji mi za galeriju par slika tvojih uradaka, malo marketinga ti neće škodit...

- Trenutno radin lager, pa ako se opet vrati turizam, možda baš to jače krene. Za sada me zvalo par naših ljudi za konobe. Krenilo me dobro 'od usta do usta'. Sad je sve stalo, al ovo je ručni rad, drvo od naših maslina. Iman jak motiv za dalje...

Crvena zvezda - Hajduk 0:1 (jedanaestercima 5:6)

Beograd, 1. travnja 1987. godine. Stadion Marakana. Gledatelja 30.000. Uzvratna utakmica polufinala Kupa Jugoslavije: Crvena zvezda – Hajduk 0:1 (jedanaestercima 5:6). Sudac: Bekir Kravić (Tuzla). Strijelac: Asanović u 27. minuti.

CRVENA ZVEZDA: Stojanović, Radovanović (od 46. Mrkela), Krdžević, Bračun, Elsner, Krivokapić, Nikolić, B. Đurovski, Musemić, Stojković, Cvetković.

HAJDUK: Pralija (od 90. Varvodić), Tipurić, Dražić (od 76. Bursać), Jerolimov, Setinov, Andrijašević, Bućan, Miljuš, Ćelić, Asanović, Vulić.

Vaša reakcija na temu