NEISPRIČANA PRIČA Ivan Gudelj: Točno, nagovarao sam ljude u Hajduku da ga prime, a to je trajalo skoro godinu dana...

Osamdesetdvogodišnji Ante Prce, veliki prijatelj Uzeira Srne, danas je u Slobodnoj Dalmaciji izjavio: 'Pored talenta i velike požrtvovnosti samoga Darija i pokojnog Uzeira, treba zahvaliti i Neretvi i Ivanu Gudelju koji je nagovorio ljude u Hajduku da ga prime'.

Priča dolaska Darija Srne u Hajduk zapravo nikad nije ispričana, ali Gudelj je dobro pamti...

- Tada sam se tek bio zaposlio kao instruktor HNS-a i jedna od prvih akcija nam je bila selekcija Dalmacije u Krvavcu. Darijo Srna se tamo pojavio kao dijete iz Neretve, čiju je školu vodio legendarni Ante Prce, a ja sam nakon deset minuta igre podcrtao njegovo ime i rekao: 'To je to.' Malo nakon toga sam nazvao u Hajduk i rekao im da u selekciji ima jedan talenat za njih, ali skoro godinu dana nam je trebalo da se to realizira. S Poljuda su baš dosta dugo bili sumnjičavi, pitali se je li to igrač za Hajduk, vrata mu iz početka nisu bila otvorena - priča Gudelj, pa nastavlja:

- Nakon te selekcije u Krvavcu, imali smo tri dana okupljanje u Imotskome, gdje sam vodio Srnu. Tada sam prvi put upoznao Uzeira. Bio je pošten čovjek, odgovoran prema svojoj djeci, te mi poručio: 'Čuvaj mi ga, Ivane'. Kazao mi je tada i da se Darijo za sportaša slabo hrani, ali bilo je nedvojbeno da je njegov sin velik talent.

Priča ide dalje:

- Nakon pripremnog perioda u Imotskom, čekao nas je turnir regija u Poreču. Isto se natjecanje dječaka i danas održava. Srna je igrao za Dalmaciju, a tamo ga je primijetio Varteks. Uzeir mi je tada rekao da imaju ponudu za prelazak u Varaždin, bio je to period kad bi me nazvao i više puta dnevno. Ja sam bio uvjeren da je on igrač za Hajduk, da treba tu dobiti priliku. Vrata Poljuda mu je tada otvorio Vilson Džoni, a to je bilo najvažnije. Ma meni je od onog prvog dana u Krvavcu bilo jasno da je to ogroman potencijal.

Srna će Igora Štimca i druge ljude koji će mu obilježiti karijeru upoznati kasnije, već kao mladi igrač Hajduka, a evo i još nekih detalja s početaka...

- Darijo Srna je bio vezni igrač i nosio broj 10. Izvodio je slobodne udarce i kornere, bio jako pokretan, odličan tehničar i imao sjajan osjećaj za prostor. Ja tada nisam mogao zamisliti da će karijeru napraviti na beku, kako se kasnije dogodilo.

Gudelj mu je bio trener i u kadetskoj reprezentaciji...

- Na turniru u Poljskoj smo dobili Slovačku sa 2:0, a on je zabio gol škaricama sa 17 metara. To su momenti, koji baš ostaju urezani u sjećanje. Izgledalo je to veličanstveno.

Još nešto:

- Ne pamtim da je Uzeir Srna ikada došao na utakmicu kadetske reprezentacije Hrvatske. Možda je baš zato Darijo i uspio. Otac mu je bio primjer kako se roditelj treba ponašati, odigrao je ključnu ulogu na samom početku, brinuo se da mu ništa ne fali, a s vremenom se Darijo osamostalio, te se svojim igrama pobrinuo da napravi veliku karijeru.

I rečenica za kraj...

- Srna je 1982. godište, a moram reći da će kasnije istim putem iz Neretve ići Marin Ljubičić, ali i Nikica Jelavić iz 1985. godišta, kojega također nisu odmah primili na Poljud, nakon što sam im sugerirao poslije selekcije. Eto, možda baš igrači koji teže dođu do prilike više zapnu... Naravno da mi je danas drago kad vidim da su uspjeli, što je još jedan dokaz koliko je važna ona prva selekcija, kada su igrači besplatni, sretni što uopće dolaze u Hajduk.