Nino Bule: I danas sam ugasio televizor nakon što Zebina nije isključen, nikad na snimci nisam vidio primljeni gol
Godine provedene u Hajduku su najupečaljiviji dio moje karijere
Mnogi navijači su danas opet proživljavali dramu utakmice Hajduk - Roma (1:1) iz 2003. godine. 'Bijeli' su bili na korak do senzacije, vodili su 1:0, a onda...
- Prošlo je već 17 godina od tog susreta, a ja nikad na snimci nisam pogledao taj nesretni gol kojega smo primili. Danas sam opet sjeo pred televizor, te ga ugasio nakon što Zebina nije dobio drugi žuti karton kad je faulirao Krpana. Za mene smo mi pobjednici - priča nam Nino Bule, strijelac jedinog pogotka za Hajduk u 33. minuti.
U toj legendarnoj akciji je Đolonga dodao loptu Krpanu, a ovaj velemajstorski gurnuo loptu kroz noge Zebini te ubacio pred vrata. Tamo je dotrčao Bule i poslao loptu u mrežu.
- Bio je to trenutak velikog slavlja. Hajduk je dugo čekao novu veliku utakmicu i mislim da Poljud nikad nije bio puniji. Zavladala je velika euforija nakon prve utakmice, koju smo u završnici u Rimu izgubili samo 1:0, iako smo cijeli susret 'visili kao luster'. Mi smo uzvrat dočekali u karanteni, vjerovali smo da nešto možemo napraviti. Bili smo u Marini Frapa u Rogoznici, gdje sam u intervjuu prije uzvrata najavio kako bih volio zabiti gol i obradovati publiku. Najupečatljivije mi je ostalo kako su nas navijači na putu do stadiona pozdravljali, napunili nas pozitivnom energijom. Prvo poluvrijeme smo odigrali maestralno, stvorili još par šansi...
U nastavku je Roma zadominirala, stvorila niz prilika...
- S ovim vremenskim odmakom, nakon utakmica protiv Benfice, Atalante, Šahtara, Manchester Cityja, moram reći da je to sasvim normalno. Ondašnja Roma je imala snagu današnjeg Cityja.
Ne zaboravimo spomenuti da je Bule protekle dvije godine bio pomoćnik Nenada Bjelice u Dinamu. Obojica više ne stanuju u Maksimiru...
- Uvijek volim reći: tako je valjda trebalo biti. Svi mi skupa, na čelu s Nenadom, smo otišli uzdignuta čela. Radili smo časno, pošteno i profesionalno. Hajduk sam još jače volio dok sam tamo igrao, ali isto tako sam i u Dinamu zavolio sve te momke. Radim profesionalno posao koji volim i uistinu svim našim klubovima želim da naprave sjajan rezultat u Europi. Sve loše misli ostavljam sa strane jer one izjedaju tebe, a ne onoga drugoga.
Što se igračkog dijela karijere tiče, tu nema dvojbi:
- Godine provedene u Hajduku su najupečaljiviji dio moje karijere. U istoj ovoj sezoni kada smo igrali s Romom, na kraju smo osvojili titulu prvaka Hrvatske. Imali smo radnu i karakternu momčad, a u klubu je bilo financijskih problema pa po nekoliko mjeseci ne bismo dobili plaću. No, to nije utjecalo na izvedbe na terenu. Trener nam je bio Vulić, s kojim se i dan danas čujem, a sa svim suigračima sam ostao u korektnim odnosima, većina nas je i ostala u nogometu.
Po završetku te sezone je otišao u austrijski Pasching, a kasnije će igrati i za Admiru Wacker, skupa sa svojim starim znancem Bjelicom, te će se njih dvojica još dodatno zbližiti. O odlasku iz Hajduka kaže...
- Nama nekolicini je isticao ugovor, a za sljedeću sezonu je stigao novi trener Katalinić koji je rekao da mu većina nas ne treba, tako da smo potražili nove sredine.
Na kraju je zaključio:
- Drago mi je što su danas i moja djeca mogla pogledati snimku jer je jedna tada bila u trbuhu, a druga nije bila ni u planu. Svi mi skupa smo imali više kose i manje kila, a meni susret s Romom ostaje među najupečatljivijima u karijeri.
