Solin se nakon pobjede protiv Rudeša oglasio priopćenjem. Nezadovoljni su suđenjem, nez obzira na to što su osvojili tri boda.
'Kome je to interes raditi na štetu hrvatskog nogometa? Kome je to među nama interes mutiti vodu i pretvarati je u smrdljivu močvaru? Tko to želi obezvrjeđivati svakodnevni rad i trud hrvatskog prvoligaškog nogometaša i sportskog djelatnika i sudbine im prepuštati pojedincima u crnim 'odijelima' koji samovoljno ili ne daj Bože, prema uputama nekoga, odrađuju prljave poslove na štetu aktera, klubova, nogometne igre, gledatelja, fair-playa a u konačnici - cijelog hrvatskog nogometa?
Tek je osam kola za nama, a sudačkih pogrešaka dovoljno je i za cijelu sezonu. To što su naše prvoligaške (Prva NL) utakmice rijetko, odnosno praktički nikako pred očima gledatelja na malim ekranima, jedna je druga tema, ali itekako vezana uz aktualni problem. Nitko, odnosno, malo tko vidi, pa kao, problema nema, mislit će neki. Prvoligaške se utakmice javno ne analiziraju (iznimke samo potvrđuju ovo pravilo), ocjene sudaca su tajna. I bez obzira na to kakve kardinalne, lagali bismo kad bismo ovdje napisali samo - nenamjerne, pogreške radili pojedinci koji nisu ni dorasli ovom drugom razredu hrvatskog nogometa, uredno se delegiraju i za iduće kolo. Imamo za to i primjere, ali sačuvat ćemo ih za neki drugi put.
Reagiramo s razlogom sada, nakon naše velike pobjede protiv favoriziranog Rudeša. U taj smo dvoboj ušli s nekolicinom odsutnih igrača, bez kapetana i dokapetana, obojica su na tribinu morali nakon kartonijade, doslovno iživljavanja, kolo ranije u Bijelom Brdu kad nam je protiv BSK-a pravdu, barem formalno, trebao dijeliti Ivan Čužić iz Velike Gorice. Isključio je u tom susretu sve što se isključiti dalo, poništio nam regularni gol, isključio trenera… Izazvao ljudske reakcije naših predstavnika, igrača, koje su sigurno dijelom i neprimjerene kad se cijela stvar izvuče iz konteksta. Ali ono što smo ne samo kao sportaši, već i ljudi, od samog početka doživljavali na travnjaku, nije nam ostavljalo puno prostora. Ljudski je, a i sportski, pokušati se braniti od napada, premda su i sukno i škare u jednog te istog čovjeka… Koji je unatoč lošem i tendencioznom suđenju nagrađen delegiranjem već i u idućem kolu. Kako to protumačiti nego bahatošću i ruganjem?!
A u tom idućem kolu, značajno oslabljeni upravo zbog navedenog iživljavanja u Bijelom Brdu, stigao nam je Rudeš, lider, momčad jakih individualaca, a za glavnog suca nam je poslan Antonio Škobić iz Osijeka koji je, pazite sada, Solinu do tada sudio pet puta. U tih pet puta Solin je imao točno - nula pobjeda. Četiri poraza i jedan remi. Sudac Škobić otišao je iz Dugopolja sa srušenom tradicijom, uspjeli smo pobijedili, ali, vjerujte, samo zato što smo bili značajno bolji. Da je to bila izjednačena utakmica ili da smo bili samo malo bolji, tradicija naših rezultatskih neuspjeha vjerojatno bi se nastavila. Spomenuti sudac Škobić uspio je, nakon mnogih grešaka na našu štetu, kao kulminacija svega nedosuditi penal nad našim napadačem Stephenom Chineduom premda je bio toliko očit da bi i Rudešov trener pokazao na bijelu točku. Osjetilo se u Škobićevom gardu što nas čeka, no naši su momci opečeni iskustvima iz prethodnih kola dobili samo dodatan motiv i pobijedili svoje nedjeljne suparnike. Zar je to opravdanje? Zar nogomet nije igra 11 na 11?
Tek je osam kola za nama, naglašavamo opet, žalosno je što se netko očito trudi sav taj stalni trud i rad nogometaša i sportskih djelatnika zaprljati ustajalom vodom iz močvare za koju se nadamo da je samo personifikacija nečega što je ostalo u dalekoj prošlosti.
Pobijedili smo, ali nećemo šutjeti. Nećemo šutjeti ni dalje. Mi ćemo kao Nogometni klub Solin, klub stoljetne tradicije i najdugovječniji u ovom natjecanju, kako bismo obranili svoj i dignitet nogometa, i dalje javno ukazivati na sve tendenciozne propuste i na sva eventualna nesankcioniranja odgovornih za njih. Otvoreno i kontinuirano. Nadamo se samo da nam se više neće dati povoda', objavio je Solin.