POGLED S TRIBINE Bez mobitela, bez selfija, bez bliceva - Gripe su bile veličanstvene!

Fotogalerija (66)

Teško je dočarati atmosferu kakva je vladala na Gripama tijekom treće utakmice finalne serije za prvaka Hrvatske - bio je to pravi povratak u prošlost, dugo se čekalo da splitski hram košarke pruži navijačima doživljaj kakvog su imali u srijedu navečer. Ako se nećemo vraćati u zlatna vremena Jugoplastike, ono sinoć nas je podsjetilo na atmosferu iz 2001. kakva je na Gripama vladala za vrijeme europskih dvoboja, kada su posljednji put najveći klubovi starog kontinenta dolazili u Split u sklopu FIBA-ine Suprolige, pa potom 2008. Kada je Split prvi put od hrvatske samostalnosti uskratio Ciboni finale prvenstva, a posljednji put je ovakva euforija vladala za vrijeme ‘Širkomanije’ - nije se igrala ni ABA liga, ni Europa, ali neko ludilo je vladalo Gripama pa je društvo Ivice Skelina predvođeno Henrikom Širkom punilo dvoranu do vrha protiv Šibenke, Cedevite, Cibone, Jollyja, Zadra.

Sat vremena uoči dvoboja, redovi oko dvorane su bili ogromni, navijači su strpljivo čekali na ulazak. Sve skupa se odužilo, pretresi su bili pretjerano temeljiti i dugi. Sigurni smo kako se u dvorani natiskalo i više od onih 2.200 gledatelja, kakav je službeni kapacitet Gripa. Po slobodnoj procjeni navijača Zadra je bilo oko 500, okupirali su standardne sektore iza južnog koša.

Iz ove perspektive, ako uzmemo u obzir onu izreku da ‘cilj opravdava sredstva’ odluka splitskog kluba i direktora Dejana Žaje da se ulaznice za utakmicu mogu kupiti samo na prodajnom mjestu u dvorani - urodila je plodom. Bez obzira na sve kritike koje su izazvale, potez splitskog kluba se isplatio jer ako im je cilj bio privući što manje Zadrana i uspostaviti ravnotežu na tribinama u tome su uspjeli. Tornado je bio bučan kao i uvijek, ali ni splitski navijači nisu ovaj put ostali dužni. Baš naprotiv, bilo je perioda dvoboja gdje je itekako grmjelo sa splitskog istoka i sjevera.

I ne samo to, navijači su se potpuno dali u utakmicu, iskreno nismo vidjeli nijedan mobitel u zraku, snimanje, ‘udaranje’ selfija, svima je košarka i teren bio u prvom planu. I zato smo gotovo dva sata svjedočili pravoj košarkaškoj romantici - splitski hram košarke bi trebao biti zaštićena sportska baština! Jer ovakav ambijent je nemoguće doživjeti u modernim sportskim arenama...