PONOS I ČAST VAŽNIJI OD BODOVA: Hajduk je na današnji dan odbio igrati jer mu je nanesena nepravda!

Povijest pamti priču iz 1954. godine, kada je na današnji dan slavna Hajdukova generacija, predvođena Franom Matošićem, Bernardom Vukasom i Vladimirom Bearom, odbila nastupiti u prvenstvenoj utakmici protiv Sarajeva kako bi izrazila protest jer su 'bijeli' tada bili u nemilosti Nogometnog saveza Jugoslavije, te su, po mišljenju tadašnje uprave, bili nepravedno kažnjeni zbog kašnjenja njihovih igrača Beare i Vukasa na okupljanje reprezentacije.

Događalo se to u vrijeme proljetnog nastavka prvenstva kada je Hajduk bio prvi na tablici. Dana 7. ožujka 1954. svladao je Lokomotivu u gostima 5:2 (Senčar 3, Luštica, Vukas) i nakon te utakmice su se vratar Vladimir Beara i Bernard Vukas trebali priključiti reprezentaciji za utakmice protiv Izraela i Grčke. Okupljanje je bilo u Podgorici (tada Titogradu), dvojica prvotimaca 'bijelih' krenuli su automobilom koji se putem pokvario, pa su se morali vratiti nazad i ići na brod iz Splita za Dubrovnik, što je uzrokovalo kašnjenje od cijelog jednog dana. Vukas i Beara stigli su do Dubrovnika, gdje im je javljeno da ne moraju nastavljati dalje prema Podgorici jer su isključeni iz reprezentacije.

U Hajduku su bili posebno ljuti radi Bearinog slučaja jer se čuveni vratar 'bijelih' ozlijedio u prvoj utakmici nastavka prvenstva protiv Vardara, tako da je protiv Odreda i Lokomotive branio Ante Vulić, a Veliki Vladimir je ionako nezaliječen krenuo na reprezentativno okupljanje.

Prenosimo Bearinu izjavu iz Slobodne Dalmacije od 16. ožujka 1954. godine:

-  Ni najmanje se ne osjećam krivim. Kako već znate, poslije utakmice s Vardarom povrijedio sam mišić i od tada sve do danas nisam se oporavio.... Meni je bilo mnogo stalo do odlaska na ove pripreme jer sam imao vruću želju da odigram 25. utakmicu u državnom timu.

Uzalud su sa Staroga placa pokušavali objasniti situaciju, nije pomoglo ni objašnjenje Šime Poduje da je taj brod bio prva redovita veza iz Splita prema mjestu okupljanja. Dan prije zakazanog prvenstvenog dvoboja Hajduka i Sarajeva stigla je odluka o kazni.
Beara i Vukas kažnjeni su s mjesec dana zabrane igranja za Hajduk, 'bijeli' su morali platiti 50.000 tadašnjih dinara, a još im je zabranjeno i da šest mjeseci nastupaju bilo gdje u inozemstvu.

Ova odluka bila je povod za hitan sastanak uprave Hajduka, koji je otvorio predsjednik Marko Markovina riječima:

- Nije ovo prvi put da se nanosi nepravda Hajduku.

Slobodna Dalmacija tog dana donosi tekst pod naslovom 'Hajduk neće igrati dok se ne riješi njegova žalba', a tamo, među ostalim, piše:

- Prošle godine smo zakasnili s turneje iz Južne Amerike. Ostali smo nešto duže, ali po odobrenju naših viših državnih rukovodilaca. Nakon što smo se vratili u domovinu svi su nam dali za pravo, ali utakmice koje su odigrali naši juniori nisu poništene i zbog izgubljena tri boda otišlo nam je prvenstvo. Mi se, da tako kažem, hranimo od turneja i svi to u NSJ vrlo dobro znaju, pa su i pored toga donijeli odluku o zabrani odlaska u inozemstvo na šest mjeseci.

Ovdje moramo pojasniti da je Hajduk uoči nastavka sezone bio na turneji po Engleskoj i Sjevernoj Africi, a Savez im je zamjerio što su odigrali jednu utakmicu za koju nisu dobili dozvolu, iako je Hajduk pojasnio da su dobili dozvolu za sedam utakmica, a ukupno ih je odigrao šest. Također su sa Starog placa izrazili sumnju da ih se kažnjava jer su jedini javno protestirali radi načina podjele novca klubovima u bivšoj državi.

Zaključak sastanka Hajdukova vodstva bio je sljedeći:

- Jednoglasno je donesena odluka o neodigravanju utakmice protiv Sarajeva jer je odluka nepravilna i nepravedna.

Uprava se čudila i zašto se kažnjava Hajduka, odnosno, ako su već suspendirali Bearu i Vukasa, zašto im nije izrečena kazna nenastupanja u reprezentaciji, nego samo za Hajduk.

U svakom slučaju, dolazimo do te povijesne utakmice sa Sarajevom 28. ožujka 1954. godne.

Na Stari plac istrčala je momčad Sarajeva zajedno sa sucem Matančićem, ali nije bilo igrača Hajduka. Čekalo ih se 15 minuta, a kada se nisu pojavili odsviran je kraj utakmice. Tek nakon tog sučeva zvižduka izašli su 'bijeli' iz svlačionice te odigrali sa Sarajevom prijateljsku utakmicu. Pobijedili su sa 4:2 (F. Matošić 3, Senčar – Bukvić, Živkov). Hajduk je zaigrao u sastavu: Vulić, Kokeza, L. Grčić, Broketa, D. Grčić, Luštica, Arapović, Senčar, Matošić, Vidošević, Šenauer.

U uvertiri je na Starom placu nastupio Split (tada se još nije zvao RNK), te u dvoboju Treće lige (službeno se zvala Hrvatsko-slovenska) pred čak 6.000 gledatelja svladao Ljubljanu sa 9:0 što mu je bila rekordna prvenstvena pobjeda.

Bio je to uistinu povijesni dan splitskog nogometa, a Hajdukova uprava niti nakon neodigrane utakmice nije posustala.

Nakon utakmice opet su se iz Hajduka oglasili, te spominjali i neke ranije nepravde:

- Godine 1952. naš klub je odlučio da više ne bude sredstvo grube eksploatacije i da kao takav jedva životari dok drugima puni blagajne te je donio odluku da ne učestvuje u prvenstvenim igrama. Dobio je, međutim, svečano obećanje od najviših rukovodilaca NSJ da će se njegovom pravednom traženju za podjelu prihoda udovoljiti. Bio je, međutim, grubo prevaren i do danas se to nije ispravilo.

Nije zgorega izdvojiti još neke od konstatacija Hajdukove uprave nakon neodigrane utakmice protiv Sarajeva, jer je i u zadnje vrijeme moderno pričati i pisati gluposti o tome kako su 'bijeli' imali sjajan tretman u bivšoj državi... Citiramo:

- Godine 1951. bila su sa strane Nogometne federacije Engleske pozvana na Britanski festival tri najbolje plasirana kluba naše zemlje. Iako je naš klub tada bio prvak države (čuvena 1950. op.a.), u dopisu NSJ stavljen je na četvrto mjesto uslijed čega je ostao kod kuće, a na festival su otišli Crvena zvezda, Dinamo i Partizan. Za to je kasnije rečeno da su bili propusti administracije...

Sve se ovo događalo nakon Sarajeva, a uoči derbija protiv Dinama i Partizana. Hajduk je bio odlučan da ih ne igra bez Beare i Vukasa, ali one su ipak odigrane. Zašto? Tadašnje nogometno vodstvo prepolovilo je kaznu Beari i Vukasu tako da im je istekla taman dan prije utakmice s Dinamom, ali utakmica sa Sarajevom registrirana je 0:3 b.b. za goste i bodovi su otišli u nepovrat.

Kasnije će Beara u raznim intervjuima u više navrata isticati kako je slavna generacija pedesetih osvojila tri prvenstva, a mogla je barem još dva da joj nije bila nanesena nepravda. Ova 1954. godina pamti se upravo po tome što je Hajduk ispustio prvo mjesto kako bi ukazao na nepravdu koja mu je počinjena suspenzijom dva najbolja igrača.