Jutros je u Splitu nakon kratke i teške bolesti u 78. godini života preminuo bivši vratar Hajduka Lukša Poklepović. Odlazi nažalost još jedan iz plejade vrsnih Hajdukovih vratara.
Luka, u Splitu i Hajduku poznatiji kao Lukša Poklepović, rođen je u Gradu pod Marjanom 16. veljače 1945. godine. Nogometnu karijeru započeo je 1958. godine u tićima i repcima Hajduka, pod vodstvom Luke Kaliterne i profesora Dušana Đorđevića.
Tijekom četiri godine prošao je kroz Hajdukove mlađe uzraste, da bi za prvu momčad Hajduka debitirao u prvenstvenom susretu protiv Partizana u Beogradu, u prosincu mjesecu, 1962. godine, pod vodstvom trenera Hajduka Florijana Matekala.
Potom je zajedno s vratarima Hajduka tog vremena Radomirom Vukčevićem, Zdenkom Vukasovićem i Antom Sirkovićem čuvao vrata Hajduka do 1967. godine kada, kako ističe, u sportskom smislu 'emigrira' iz Jugoslavije, jer se tada nije smjelo vani prije 28. godine, a on je imao samo 22. Zajedno s Andrijom Ankovićem otišao je u njemački prvoligaški klub Kaiserslautern. Međutim, zbog sportske emigracije bio je prisiljen godinu dana pauzirati.
Naredne 1968. godine Lukša Poklepović prihvaća poziv belgijskog prvoligaša Beverena čiji gol čuva do 1973. godine, kada se vraća kući i pristupa tada republičkom ligašu Solinu gdje je godinu dana vratar i trener vratara u klubu. Zatim od 1974. do 1975. godine vratar je drugoligaša Šibenika, da bi od 1975. do 1977. godine čuvao gol grčkog prvoligaša OFI-e s Krete. Teška ozljeda koljena 1977. godine prisilila je Poklepovića na relativno rani prestanak aktivnog igranja u 32. godini života.
Lukša Poklepović za Hajduk ima ukupno 82 nastupa, a bio je i član momčadi Hajduka koja je u sezoni 1966./67. Split donijela prvi put jugoslavenski nogometni kup.
Međutim, Poklepović u svojoj karijeri rado ističe jednu utakmicu koje će se veli sjećati dok je živ. Bilo je to u zadnjem kolu prvenstvene sezone 1962./63., igrala se utakmica protiv Dinama u Zagrebu 2. lipnja 1963. godine. Tada je Hajduk golom Ivice Hlevnjaka i pobjedom od 1:0. jedva spasio prvoligaški status.
Dinamo je, kaže, 'grizao' iz petnih žila kako bi pobijedio Hajduka, a pojedini su igrači na vratara Lukšu Poklepovića išli dosta grubo, tako da je čepove kopački pojedinih Dinamovih igrača s navedene utakmice dugo vremena nosio na grudima. Međutim, ističe da mu nije žao jer je tom utakmicom Hajduk spasio prvoligaški status, a treba reći da je nakon te pobjede hrleći u zagrljaj nogometašima Hajduka, preminuo tadašnji član Uprave kluba i bivši nogometaš Dušan Stipanović Gusina, dok je predsjednik kluba Petar Rončević doživio srčani infarkt od kojega se nikada nije potpuno oporavio.
Potrebno je istaknuti da je Lukša Poklepović branio za juniorsku, omladinsku i B reprezentaciju Jugoslavije. Godine 1964. sa samo devetnaest godina bio je pozvan i u A reprezentaciju Jugoslavije, ali zbog ozljede nije nastupio. Kao vratar reprezentacije Jugoslavije do 19 godina osvojio je srebrnu medalju na Europskom prvenstvu 1962. u Rumunjskoj.
Po završetku igračke karijere svoj mir pronašao je u Milni na otoku Braču odakle mu je otac. Jedno vrijeme obnašao je dužnosti trenera Kolektivca iz Postira i Jadrana iz Supetra.
Rado je isticao da je ponosan na dane provedene u najdražem klubu Hajduku. Što se tiče vratarske karijere, bio je svjestan da bi napravio daleko veću karijeru da ga ozljede u naponu snage nisu spriječile.
Međutim, kako kaže, ispunio je dječački san. Bio je vratar Hajduka s kojim je osvojio prvi Kup Jugoslavije, a njegovim bravuroznim obranama Hajduk je 1963. godine 'za dlaku' sačuvao prvoligaški status. Da su samo ove dvije činjenice, a mnogo ih je još, na poseban način obilježio je igračku karijeru na golu Hajduka.
Tijekom njegove karijere, a tako je i kod većine vratara, konkurencija na golu Hajduka bila je velika. Poklepović je bio svjestan da je najgore za vratara kada ne brani, stoga je sreću pokušao potražiti daleko od rodnog grada i matičnog kluba.
U tome je u dobroj mjeri i uspio, a zasigurno bi i više da ozljede nisu stale na put jednoj sjajnoj nogometnoj karijeri kakva je bila vratara Lukše Poklepovića.