Preminuo olimpijac Đuro Savinović

Noćas nas je u Dubrovniku napustio Đuro Savinović, ponajbolji, ako ne i najbolji Jugov igrač svih vremena. Krasila ga je kreativnost, sjajno predviđanje situacije te šut koji je doveo do savršenstva. Začetnik je šuta sa zadrškom. To mu je tijekom čitave karijere bilo najjače oružje. Đuro Savinović je mogao igrati beka. Mogao je i centra. Jednom riječju bio je vrhunski igrač. Djelovao je tromo, sporo, ali tko je tako mislio, gadno se prevario. Eksplodirao bi za trenutak. Iz prividne tromosti za sekundu bi bio u petoj brzini.

Đuro Savinović, rođen je u Dubrovniku, 1. ožujka 1950. godine. Čitavu karijeru je proveo u Jugu. Nastupio za reprezentaciju Jugoslavije 156 puta. Igrao na dva Svjetska prvenstva, 1973. godine u Beogradu gdje je osvojio brončanu medalju i 1975. godine u Kaliju. Na Europskom prvenstvu u Beču 1974. godine također je osvojio brončanu medalju.  Srebro je osvojio na Mediteranskim igrama 1975. u Alžiru. Sudionik je te na Olimpijskih igara 1976. u Montrealu gdje je bio dio momčadi koja je osvojila peto mjesto. Kao igrač s Jugom osvojio je dva naslova prvaka Jugoslavije, i to 1980. i 1981. godine, jedan Kup Jugoslavije 1981. godine, te Kup prvaka Europe 1980. godine. Trener Juga je od 1983. do 1989. godine. Juga vodi do dva naslova prvaka Jugoslavije 1983. i 1985. godine, jednog naslova u Kupu Jugoslavije 1983. Vrijedi spomenuti kako je dva puta Juga doveo do finala Kupa pobjednika kupova Europe 1984. i 1987..

Nakon odlaska iz Juga tri godine je trener Salerna u Italiji, a potom godinu dana Las Palmasa u Španjolskoj, pet godina je u Marseilleu u Francuskoj, te na kraju svoje trenerske karijere godinu dana radi u Bellevueu. Nakon toga, u ljeto 2000. se povukao. Preselio se na tribine...

Savinović je imao sjajan osjećaj za pogodak. Miran. Tih. Povučen. Bio je idol generaciji Veselina Đuhe, Gorana Sukna i Boža Vuletića. Neizostavni član seniorske reprezentacije. Kao igrač je bio trener u vodi. Svojim savjetima je pomagao mlađima, on i Luko Vezilić su itekako doprinIjeli da većina nova generacija izraste u velike igrače....

Savinović je počeo trenirati vaterpolo u Jugu 1962. godine. Za prvu momčad je zaigrao tri godine poslije. Debi je imao protiv KPK u Drugoj ligi. Svoje prve dvije sezone proveo je u drugoligaškoj konkurenciji, bile su to jedine dvije sezone u povijesti Juga u nižem rangu, a 15 godina poslije slavio je naslov prvaka Europe. Prethodilo je tome osvajanje naslova prvaka Jugoslavije, naslova kojeg je Jug čekao punih 29 godina.

- Takvo što ne zaboravlja – rekao je jednom prilikom Savinović prisjećajući se 7. prosinca 1980. godine kada je osvojen prvi europski trofej u povijesti kluba, naslov prvaka Europe. Savinović, kapetan Juga, te večeri je prvi podigao pokal prvaka Europe iz ruku šibenčanina Ante Labaše, tada čelnika FINA-e.

- Zadnja utakmica turnira, mi ili Vasas. Tko pobijedi, taj je prvak Europe, a Vasas je u tom trenutku branio naslov. Za mene, najbolja momčad u Europi. Igrali su za njih Farago, Csapo, Budavari, Kenjez,..., a to su bili igrači svjetske klase, i danas ponajbolji igrači svijeta svih vremena. Milovan Tomić je bio na golu, jer je Vezilić bio ozlijeđen. Dubravko Staničić, Đuho, Dabrović, Sukno... Sad se više i ne sjećam tko je bio u prvih sedam. Mislim Tomić, Boško Lozica, Sukno, Đuho, Božo Vuletić, ja i Dabrović ili Luko Vuletić…. Ma, tada je u zapisniku bilo jedanaest igrača, a ne trinaest kao danas. Je li tko počeo ili ne, svi su igrali, dali svoj doprinos, a kad već pitate za sedmoricu, mislim kako je ovo što sam spomenuo sastav koji je počinjao utakmice, kada je Jug prvi put postao prvak Europe – istaknuo je pokojni Savinović.