U Splitu je 20. travnja 2022., u 86. godini života preminuo legendarni hrvatski veslač, član splitskog Gusara i Mornara Nikola Stipaničev. Sudionik je Olimpijskih igara 1960. godine u Rimu gdje je veslao u četvercu s kormilarem, završivši natjecanje u kvalifikacijama. Rođen je kao što je navedeno u Tribunju 9. prosinca 1936. godine.
Nikola Stipaničev za prijatelje Pićo, karijeru je započeo u splitskom Gusaru, a svojim radom i ljubavlju prema klubu postao je jedan od najvećih simbola splitskog Veslačkog kluba Mornar. Najprije je bio respektiran i obljubljen kao kormilar u Mornarevim armovima, a zatim se proslavio kao trener u nekoliko navrata stvarajući i nastavljajući poznatu Mornarevu školu veslanja, a dugo vremena funkcionirao je i kao glavni trener Mornara i njegovih posada.
Bio je jedan od posljednjih svjedoka onog slavnog Mornarevog doba kada su vladali sasvim drugi parametri, a o tome je govorio:
- Jedna od najvažnijih stvari bila mi je odgojiti mladog čovjeka. To danas zvući možda malo karikaturalno, a ponekad nikoga nije ni briga. Dogodi se u trenažnom procesu da neki momci budu za sport nespremni ili čak nedovoljno talentirani, ali ih do određenog stupnja nastojimo uključiti u redovan rad, ispraviti greške, nadoknaditi neke nedostatke, te omogući da veslaju u armu koji ostvari čak i neki rezultat. Možete misliti kako su ti momci sretni kada kao i njihovi prijatelji iz ulice mogu prebaciti ruksak preko ramena i doć s njima u Poljud na trening…
Jedno kratko vrijeme Nikola nije bio u klubu, ali naravno to nije dugo trajalo, pa kaže:
- Nisam mogao bez Mornara i naravno da sam se uvijek vraćao u veslaonu. Tako smo poslije imali jedan jaki arm 1976., s kojim smo u Klagenfurtu na Svjetskom prvenstvu među 18 osmeraca bili deveti. To se ne zaboravlja. Toliko smo dobro veslali da su nam došli onda vrlo jaki Španjolci i raspitivali se odakle nama ta škola veslanja, a sve je to bio nastavak rada legendarnog splitskog veslačkog trenera Luke Marasovića. To su one trajne vrijednosti kluba koje se nikad ne smije ignorirati. Znanje je tu, ali ne mora uvijek biti i vrhunskog talenta i prave sportske sreće. Ti Španjolci došli su se raspitivati jer su prepoznali kvalitetu rada koji je za njih bio tajna, ali oni su to prepoznali i na veslačima koji nisu bili baš svjetska klasa. Jer ne možeš to uvijek biti. Ali kvalitetan rad može biti konstanta. Mi smo u Poljudu bili veslačka Sorbona.
Nikola Stipaničev se i u Hrvatskoj državi vraćao Mornaru. Radio je od 1992. i stvarao nove generacije pa je Mornar imao jedan dubl skul koji je pobjeđivao najprije u kadetima, a onda i u mlađim juniorima odnoseći titule prvaka države. Dva puta su bili prvaci Hrvatske do 15 godina, dva puta prvaci i za mlađe juniore, imao je Mornar i prvaka u skifu i jedan fantastičan osmerac koji je po fizičkim kvalitetama obećavao mnogo a tehnički bio toliko nadmoćan u svojoj kategoriji da su momci drugoplasiranog pobijedili preko tri dužine čamca.
Nikola Stipaničev dobitnik je brojnih sportskih priznanja od kojih izdvajamo 2019., Trofej Fabjan Kaliterna, koji dodjeljuje Splitski savez športova kao nagradu za životno djelo.
Legendarni PIćo bio je trener stvaratelj, čovjek kojemu je kao što je i sam isticao bilo najvažnije stvoriti čovjeka, pa onda sportaša. Kao čovjek, a i sportaš bio je vrlo ugodan, skroman, nenametljiv, uvijek spreman drugome pomoći kako u sportu tako i u privatnom životu.
Odlaskom Stipaničeva odlazi jedan od posljednjih izdanaka legendarne veslačke škole splitskog Mornara iznikle pod rukama velikog Luke Marasovića.
Nikola Stipaničev sahranjen je u krugu obitelji u rodnom Tribunju.