PRETPLATNIK S ISTOKA: Čudna je trenutno energija nad Poljudom
Uvjeren sam da većina nas u dubini duše čuva nadu kojoj onaj strah ne da vjerovati kako je ipak došlo vrijeme
Već smo dobar dio ožujka odvalili i nogometno prvenstvo je na nešto više od dva mjeseca do svog završetka. Otprilike u ovo vrijeme prošle godine smo bili u fazi skupljanja krhotina razbijenog optimizma i uvjerenosti da je to kraj pokore za navijače Hajduka. Naučeni na razočaranje, odmah nakon podbačaja smo htjeli odbaciti breme tuge i straha s naših napaćenih leđa. Međutim, strah na ulasku u novu sezonu, za razliku od prošlih, je odlučio biti s nama od početka sve do dana današnjeg.
Čudna je trenutno energija nad Poljudom i sve je potpuno drugačije nego inače. Frustracija zbog nevjerojatno dugog razdoblja bez titule, u kombinaciji s veličinom kluba, su prokletstvo koje nas dugi niz godina drži u pat poziciji. Osjećam da smo na tribini tijelom prisutni, a mentalno ni ljuti, ni euforični, više paralizirani. Prvi smo, glavni rivali nam dolaze na Poljud u zadnjem krugu, Dinamo zaostaje 7 bodova (računajući međusobne susrete), a u Splitu ipak vlada ozračje nepovjerenja. Još donedavno smo gradili planove kad bi bio minus 5-6 bodova, vjerujući da sami odlučujemo o sebi i kako mi to možemo. Uvjeren sam da većina od nas grinta kako nemamo šanse zbog tisuću i jednog opravdanog razloga, a u dubini duše čuva nadu kojoj onaj strah ne da vjerovati kako je ipak došlo vrijeme.
Da me netko pita što bih najviše želio (izuzev konačnog cilja), to bi upravo bilo da nam se vrati ona euforija i optimistično ludilo u kojem nas nitko ne može razuvjeriti da nećemo biti prvaci, niti nam objasniti kako neće ići ako Gorica na Poljudu ima 65% posjeda ili što po većini neki igrač nezasluženo ne igra, a opet neki drugi igra 'krivu' poziciju.
Zadnjih sezona smo bili jako aktivni po pitanju dozivanja bivših igrača da se vrate doma, kreacije nam nije nedostajalo. Možda je krajnje vrijeme da krenemo u akciju dozivanja nas samih da prestanemo biti analitični do kraja prvenstva, da budemo ova dva mjeseca slijepi i ne vidimo sve šta vidimo, da u svakom igraču vidimo Marka, da vjerujemo kako naš bijeli brod, koji ispred ostatka lige prvi prolazi kroz tmurni ožujak, može doploviti na sunčanu rivu pred kraj svibnja.
Budimo mu jedro već od nedjelje.
