PRETPLATNIK S ISTOKA: Karoglan zaslužuje šansu i nakon Svjetskog prvenstva!

Razmišljanja o kvaliteti nogometnih trenera kod naših ljudi se u vrlo kratkom razdoblju mijenjaju iz pozitivnog u negativno i suprotno, a kad cijelu priču gledamo kroz prizmu Hajduka, onda sve to dobija jednu dimenziju osjetljivosti više. Stav o trenerima ima svatko, pa sam se eto i ja kao obični navijač bez ijednog dana aktivnog bavljenja nogometom drznuo napisati ponešto na tu temu.

Odlaskom Dambrauskasa otvorio se prostor sveopćoj diskusiji o njegovom nasljedniku koji bi bio dobar na duže staze. Uh, na duže staze stvarno zvuči utopistički kad se osvrnemo na dosadašnju održivost trenera na vrućoj klupi Hajduka. Uvijek je aktualna tema tko zaslužuje ili ne zaslužuje biti trenerom, a oprečnih razmišljanja među pukom nikad nije i neće nedostajati. Zaista, koji bi stalni kriteriji uz stručnost i adekvatnu naobrazbu bili temelj nekog trenera da bi došao u uži izbor za šefa stručnog stožera!? 

Iz mog, isključivo navijačkog kuta, tri bi stavke bile neupitne.  Poštenje, autoritet i napadački orijentirana igra. To bi mi bilo sveto pismo. Poštenje jer bez poštenja ne možeš biti autoritet nikome, mislim možeš, ali ne zadugo, svlačionica te 'pojede' ako nisi kvalitetan u prve dvije neodvojive stavke, a napadački orijentirana igra je nešto što naše podneblje nosi samo po sebi pa ni taj segment ne bi smio biti upitan. 

Reakcija ljudi na otkaz Dambrauskasu je očekivano bila burna kroz negodovanje, te kod manjeg postotka navijača u odobravanju takvog poteza uprave. Osobno Valdasa obožavam, ali sam bio uvjerenja da je trebao otići, ne zbog toga što je loš trener, naprotiv. Mislim da mu je presudila ljubav prema Hajduku. Stiglo ga je ono što nas navijače drži cijeli život, a nakon što je osvijestio Hajduk, te kad je bio blizu uspjeha čak i na prvenstvenom planu, 'uzeo' ga je strah od neuspjeha i razočarenja, te je u ključnim utakmicama (još prošle sezone) polako popuštao pod pritiskom vlastitih očekivanja te očekivanja uprave i navijača zbog čega je vukao poteze koji su u igri Hajduka imali sve manje rizika, a onaj ofenzivni ritam kojim je skupljao simpatije i osvajao bodove na Rujevici, Maksimiru i ostalim HNL stadionima je polako usporavao.

Teret uspjeha s osvajanjem kupa u prethodnoj i još većim ambicijama u novoj sezoni je postajao sve veći i teško da bi se lako vratio u kožu 'hladnog' sjevernjaka s početka mandata kojem je važnije bilo dati gol više nego se bazirati na grčevito branjenje minimalnih prednosti protiv kvalitetom puno gorih protivnika, što mu se znalo događati pred kraj ove epizode u Hajduku.

Njegov nasljednik Mislav Karoglan uopće nije bio opcija većini navijača, kao ni nogometnim autoritetima bliskim Hajduku. Danima se osluškivalo je li Slaven Bilić samo odmarao doma ili je jednom nogom na Poljudu, brojalo se koliko Kek još ima kvalifikacijskih utakmica sa Slovenijom, hoće li Leko raskinuti sa Kinezima itd.

Međutim, Karoglana, iako kreće sa nezavidne pozicije pomoćnog trenera bez većeg iskustva koje ova užarena pozicija zahtijeva, javnost, a i struka nisu vidjeli ni blizu glavnoj ulozi, te imam osjećaj kako se samo čekaju dva vezana kiksa da bi mu se moglo okrenuti  palcem prema dolje. Ipak, Mislav nekako ostavlja dojam momka koji zna što radi. Hrabrost, pozitivna drskost (nikako bahatost) jasno i elokventno analiziranje utakmica s dovoljno samokritičnosti, uz njegovo veličanstvo rezultat, je ono što ga stavlja u poziciju ozbiljnog kandidata da produži suradnju i nakon Svjetskog prvenstva, što bi po meni bilo ispravno, te usporedivo s davanjem prilike na zelenom travnjaku Kroli, Čubeliću, Pukštasu, Prpiću, Vrciću i ostalim kvalitetnim mladićima jer je i sam označen od struke mladim talentiranim trenerskim kadrom.

U prilog mu ide činjenica da do sada ima jako visok postotak osvojenih bodova, s igrom koju bi bilo dobro dovesti u balans kroz oba poluvremena, a diplomski na klupi (pored igre i rezultata) bi mu trebao biti ozbiljnije integriranje mladih igrača i to ne stidljivo po 5-10 minuta, nego bi ih trebalo po zasluzi s vremena na vrijeme hrabro staviti za startere. To bi bio iskorak. Žalosno je što su prije domaćih mladih talenata često dobijali priliku neki čijih se imena teško i sjetiti, ne pamtimo ni neke njihove majstorije u bijelom dresu, a bili su nezamjenjivi, dok je nivo nogometa kojeg igraju nakon Hajduka većinom amaterskog ranga.

U nadi da će baš Karoglan jače otvoriti vrata talentima, te paralelno imati adekvatan rezultat, smatram da on kao domaći mladi trener zaslužuje šansu i nakon Svjetskog prvenstva.  

Tonći Vujčić, pretplatnik s Istoka, Hajdukov član i dioničar