PRETPLATNIK S ISTOKA: Predsjednik je krenuo putem kojim se njegovi prethodnici nisu usudili i počela su naglo bujati očekivanja
Definitivno neki drugačiji vjetar očekujemo na Poljudu
Kad je novi predsjednik Hajduka izjavio da mu je prvi i najvažniji cilj vratiti pobjednički mentalitet na svim nivoima u klubu, pao je ogroman kamen s leđa najvećeg broja navijača koji godinama žele da se naš klub bori za trofeje. Navijačima koji ne mogu više gledati da Hajduk doma igra protiv ekipe iz donjeg dijela ljestvice, povede 1:0 i već u 50. minuti vidiš kako golmanu stoji balun u petercu, a on ga kao traži iza gola da bi uštedio koju sekundu.
Muka je ljudima od takvog mentalnog sklopa, još veća im je muka da to nisu smatrali važnim ljudi koji su bili unutar struke i uprave. Naprotiv, oni bi takve pobjede slavili, (ne)znajući da će na tim postavkama već na nekim od slijedećih skalina ekipa posrnuti.
Povijest 'bolesti' je duga i već je nažalost odgojeno nekoliko generacija u tom duhu, tako da je izuzetno bitan ovako jasan gard u startu čovjeka koji je na vrhu uprave. Izrazito je pošteno i hrabro da on ne planira stvari iz iskona mijenjati za nekoliko godina kroz razne analize stanja svijesti i slične nebulozne floskule, nego sad, ovaj tren.
Dolaskom gospodina Jakobušića kao da je preko noći ispuhao balon otrovnih plinova koji je trovao navijače, najčešće one koji zagovaraju privatnog vlasnika nasuprot navijača koji zagovaraju aktualni model. Kao da su u liku Jakobušića i jedni i drugi dobili zadovoljštinu. 'Gazda' koji samostalno odlučuje i odgovara, a izabran po ideji NH. Jedno je sigurno, navijači Hajduka nikad neće imati jedinstveno mišljenje o bilo čemu vezano uz klub. Uvijek će biti netko kontra, međutim sad kao da među većinom opet tinja nada uspješnijeg upravljanja, ako ništa - konkretnijeg.
Gospodin Jakobušić je krenuo putem kojim se njegovi prethodnici nisu usudili jer ili nisu imali hrabrosti ili nisu bili pošteni pa bi se držali plovidbe mirnim strujama, da se more nepotrebno ne uzburkava. Bez obzira na mirno more bijeli brod svejedno već dugo plovi nagnut u jednu stranu. Definitivno neki drugačiji vjetar očekujemo na Poljudu. Vjetar koji uzburkava more i kormilara koji namjerava proći brodom kroz svaku oluju. Naravno, uvijek postoji onaj 'ali'...
Osjećaj je da su naglo počela bujati očekivanja konačnog uspjeha baš zbog tog neuobičajeno drugačijeg garda i postoji realna bojazan da, ako naš 'spasitelj' brzo ne uspije u svojoj namjeri, preko noći postane najomraženija osoba u gradu. Medutim, početak prezentiranja sebe kao čovjeka koji je izravan, spreman suočiti se s bilo kojim pojedincem ili grupom koja ima izravnih ili indirektnih doticaja s klubom bez stisnutog palca u džepu, mu daje za pravo da svi ostali u piramidi zvanoj Hajduk budemo njemu ogroman vjetar u leđa dok god njegove namjere budu časne i hrabre.
Vrijeme uvijek pokaže rezultat prethodnog rada. Sebi je Jakobušić to vrijeme sveo na minimum, a navijačima izmučenima čekanjem i dugoročnim planiranjima ipak dao nadu da postoji čovjek na vrhu piramide čiji je cilj jednak njihovom - danas Hajduk jači od onog jučer a slabiji od onog sutra.
Tonći Vujčić, pretplatnik s Istoka, Hajdukov član i dioničar
