Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Ivica Čavka PRETPLATNIK S ISTOKA: Treba li srušiti sve što smo zdušno podržavali do prije par dana?

PRETPLATNIK S ISTOKA: Treba li srušiti sve što smo zdušno podržavali do prije par dana?

U samo nekoliko dana tako polarizirani stavovi su baš zabrinjavajući

Udariti autom u zid ili drugo auto, izaziva trenutni osjećaj nemoći i nelagode, a taj osjećaj je najbliži ovome što osjećam kad Hajduk ispadne od, bez preuveličavanja, ispodprosječnog kluba kao što je Tobol.

Ma kvragu, čemu drama ako udariš autom!? Ispraviš lim, opituraš i zaboraviš da si ikada udario, međutim kad svaki sljedeći put udariš imaš sličan osjećaj, samo pojačan brojem udaraca do te mjere da na kraju osjećaš samo tupilo. Tako sam se osjećao prekjučer, danas još gore i vjerojatno će trajati do sljedeće dvije vezane pobjede.

Oni koji ne prate aktivno balun imaju jedino logično pitanje: 'Šta ti to triba, vidiš da tu nema sriće, uvik isto'. Ja bi da me puste na miru, da puste mene i svakog tko je u mojoj koži sa svim našim nebuloznim nadama i ljetnim euforijama. Stvarno mi suvisli savjeti ne pomažu, jednostavno želim ostati zarobljen u tom svijetu mašte, a sve tuge i radosti ću dijeliti s onima koji imaju istu žarišnu točku.

Kad Hajduk izgubi neku utakmicu, uvijek slijedi vruća linija s ekipom istog mentalnog sklopa i krećemo s prosipanjem žuči i 'stručnom' analizom što pod hitno treba promijeniti. Sinoć nisam mogao ni s kim dijeliti svoju muku, jednostavno me toliko ovaj poraz paralizirao da mi je jedino šutnja pomagala da me ništa dodatno ne grebe po otvorenoj rani.

Što sada!? Baciti pretplatu!? Prijeći u opoziciju i jedva čekati novi poraz pa mazohistički uživati u puknuću napuhanog balona euforije, ali nikad realnije euforije!? Ne pada mi na pamet! Kad je Hajduk u pitanju nikad nisam opozicija, a odlazak na stadion mi je nešto sasvim prirodno i jedino moguće. U danima prije Osijeka nigdje nisam vidio da se bilo tko buni na sportsku politiku uprave. I ne samo po društvenim mrežama, nego u svim razgovorima i s ljudima koji su privremeno Hajduk stavili po strani zbog prošlih neuspjeha i loših upravljanja. Baš svi su hvalili selektiranje ekipe. Stvarno se ne mogu sjetiti da je netko rekao: 'Ovo nije dobro'. Zbog toga se sad pitam zašto smo toliko licemjerni? Što nam je?

U nekoliko dana Niko od najboljeg sportskog direktora ikada postaje u najmanju ruku upitan. Smiješno bi bilo da se ovo događa u polusezoni, ali u samo nekoliko dana tako polarizirani stavovi su baš zabrinjavajući.

Da se razumijemo, način na koji je Hajduk u četvrtak izgubio je toliko žalostan da ni jednog slova opravdanja nema za tu sramotu. Treba li srušiti sve što smo zdušno podržavali do prije par dana!? Nije problem, srušimo, ali onda stvarno udaramo posljednji žig na potvrdu da nismo sredina u kojoj bi se mogli oživjeti slavni dani jedinog nam kluba iz jednostavnog razloga što smo plebiscitarno sve ovo podržavali, a nakon par dana i totalno razočaravajućeg poraza bismo najradije prebrisali vlastita razmišljanja.

U nedjelju je Šibenik, ja idem na svoje mjesto i ako izgubimo, opet idem, pa opet....dok budem živ. Ako trenutna priča završi neslavno, bit ću jako razočaran i tužan, ali neću odustati od nove ljetne euforije i sna o tituli na radost svih onih koji će mi se rugati... Sve do jednom.

Tonći Vujčić, pretplatnik s Istoka, Hajdukov član i dioničar 

Vaša reakcija na temu