PRIČA O GRGUREVIĆU: Sagadin je mislio da je playmaker, a ovaj je bio centar i beskompromisni fajter

PRIČA O GRGUREVIĆU: Sagadin je mislio da je playmaker, a ovaj je bio centar i beskompromisni fajter

Sa Splitom je 1997. osvojio Kup, a isti je trofej podigao i u Grčkoj s Arisom 2006. godine

Bila je zima 1990. Pred dotrajalu dvoranu Dalvina stigao je plavokosi momak. Ante Grgurević sa 14 i pol godina okušao se već u nekoliko sportova. Trenirao je u mlađim uzrastima Hajduka, potom je otišao na vaterpolo, a zatim i karate... No, onda je uslijedila želja za pokušati nešto novo. S obzirom da je živio u Plinarskoj, Dalvin je bio logičan izbor.

- Već na prvom treningu vidjela se izražena karakterna crta. Uvijek je radio više od ostalih - prisjetio se Tomislav Gabelić koji je u Dalvinu bio njegov prvi trener.

S obzirom na činjenicu da u njegovoj generaciji nije bilo visokih igrača, Grgurevića se od starta guralo pod koš, iako je visok 'samo' 197 centimetara. 

- Imao je momčadski duh, timsku dimenziju. On bi povukao suigrače, treneru je olakšan rad kada imate jednog takvog koji vuče. Desna ruka treneru, zahvalan igrač, to se i kasnije pokazalo. Igrajući za Avellino bio je drugi skakač talijanske lige odmah iza Denisa Marconata - priča nam Petar Škovrlj koji je s njim radio u Dalvinu, a potom se dotakao sadašnjosti u kojoj je Grgurević prije nekoliko dana izabran za trenera prve momčadi Splita.

-  Ima sve predispozicije, školovao se dodatno. Vrijeme će pokazati gdje su dometi. Sve je prošao, poznaje i strukturu treninga, fizičku pripremu, nutricionizam...

U Dalvinu se zadržao do 1994. kada je Split formirao drugu momčad - Autodijelovi. Igrali su tada Mamić, Visković, Dedić, Šerić, Punda, Rimarčuk. Cijela juniorska momčad osim Prkačina i Miličića koji su bili priključeni prvoj momčadi. 

Priča s početka sezone 1995/96 jedna je od antologijskih. Novi trener Splita postao je Zmago Sagadin, a na prvom treningu igrače je podijelio u grupe. Kako bi radili različite vježbe radili su u paru. Grgurevića je Sagadin upario sa playmakerom Mirom Jurićem. Kada je to vidio pomoćni trener Ante Marović sugerirao je Sagadinu da je Grgurević centar. Slovenac je na tu opasku samo odmahnuo, a Grgurević je sljedećih nekoliko treninga bio odvojen od svih. Čak ga je mislio poslati u Alkara, no odustao je od te ideje. Kada je dobio priliku vrlo brzo je ugrabio i u toj je sezoni često bio član početne petorke. 

Jedan od onih koji poznaje Grgurevića dugi niz godina je Roko Leni Ukić.

- Kao čovjek, kao prijatelj, bivši suigrač, o Grgi mogu reći sve najbolje. Poznajemo se već 20 godina, od moje prve seniorske sezone kada sam imao 15 godina. Živjeli smo na 100 metara udaljenosti i svaki dan me vodio na treninge i na utakmice. Od tada smo prilično bliski i u kontaktu - priča nam Ukić i dodaje:

- S obzirom da ga smatram svojim prijateljem, možda nisam najobjektivniji da pričam o njemu, jer ću samo reći pozitivne stvari. Svi ga poznajemo kao bivšeg igrača koji je bio odan svom klubu, u više navrata se vraćao. Svoje najbolje utakmice karijere je pružio u žutom dresu. Koliko god se danas taj izraz legenda i slično onako koristi za svakojake pojmove, mislim da on taj naslov zaslužuje. Možda ne po broju trofeja, ili broju koševa za taj klub, međutim njegov pristup koji je bio beskompromisan, pravi fajterski.

Za Grgurevića se može reći da je pravi vojnik kluba.

- Iz njegovog se primjera najbolje može vidjeti odanost klubu. U svakom trenutku bio je na raspolaganju Splitu u svakojakim uvjetima i stvarno je jedan od rijetkih ljudi koje sam upoznao da živi za taj klub na način kakvim su se ponašali ljudi u daljoj prošlosti. Danas uglavnom navijači navijaju za klub, uglavnom igrači idu nekim svojim putevima. Grga je old school lik u svakom pogledu, pa tako i u pristupu klubu. Sada kada je postao glavni trener, želim mu svu sreću. Nadam se da će biti jednako uspješan kao i kad je bio igrač - zaključio je Ukić o svom bivšem suigraču i prijatelju.

Još iz vremena Dalvina navijači su na tribinama izvjesili transparent 'Grga poludi'. Isti je transparent bio i na Gripama kada je počeo igrati za Split. Za njega se bez ikakve kočnice može reći da je jedan od najvećih radnika u povijesti splitske košarke. Imao je u startu fizička ograničenja, no svojim pristupom i radom nadoknađivao je manjak visine. Za njega nije postojala izgubljena lopta, a s vremenom je usavršio centarsku tehniku, popravio šut i nevjerojatan osjećaj i tajming za skok.

U Split se tijekom igračke karijere vraćao četiri puta, a prvi put Gripe je napustio 1999. kada je otišao u Švicarsku. Igrao je još u Italiji (Avellino, Rimini, Montegranaro, Scafati), Grčkoj (Aris, Olimpia Larisa, Aek, Patras), Sloveniji (Krka) te na Cipru (Etha Engomis).

Karijeru je zaključio na Gripama 2012. Ukupno je igrao u 13 klubova, te je osvojio dva trofeja. Sa Splitom je 1997. osvojio Kup, a isti je trofej podigao i u Grčkoj s Arisom 2006. godine. U mandatu Jasmina Repeše igrao je sa Splitom četvrtfinale Suprolige. Sa 'žutima' je tri puta igrao finale hrvatskog prvenstva.

- Ovo je novi korak za mene. Još sam u glavi igrač, ova odluka nije laka. Košarka je ono što volim, nešto bez čega ne mogu - rekao je na svom oproštaju.

Posljednje godine svoje igračke karijere zbog ozljeda je morao prvi izlaziti na parket. Znao je biti i sat vremena prije, raditi specifične vježbe, a utakmicu je zbog toga morao početi u startnoj petorci.


Odmah po završetku igračke karijere počeo je graditi trenersku. Bio je pomoćnik Mladena Erjaveca, završio je višu trenersku školu i ostao na Gripama. Obiteljski je čovjek, ima troje djece. Tri sina, najstariji Ivan trenira u školi košarke. U sezonu je krenuo kao jedan od trojice pomoćnika Vladimira Anzulovića te šef omladinskog pogona. No, prije nekoliko dana otvorila mu se prilika da preuzme kormilo prve momčadi. Otišao je Zula, spremno uskočio Grga. U svom novom početku, na svojim Gripama. Kakav god bio rezultat do ljeta, i bez obzira ostane li na klupi to je čovjek kojeg se Split ne smije odreći. U bilo kakvoj ulozi...

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare
14