Priča o Tomi iz Vinkovaca: 'Njegov dom je bio Hajdukova neslužbena ambasada'

Umro je Tomo iz Vinkovaca. Bio je jedan od onih koje su svi torcidaši znali, nije trebalo navoditi prezime Filipović. Legendarni Hajdukov navijač, a to zaista nije floskula koju govorimo sada kada ga više nema, pokopan je uz bakljadu i crveno-plavi vijenac s bijelim slovom T. Kontaktirali smo dosta navijača da nam kažu nešto o Tomi, a gotovo svi navode da je bio čovjek velika srca poznat po tome što su brojni torcidaši kod njega spavali prilikom proputovanja na utakmice u bivšoj državi...

- Njegov dom je bio Hajdukova neslužbena ambasada. Nisi se trebao misliti gdje ćeš kada si u Vinkovcima, Tomo bi se za sve pobrinuo. A, čuješ, nije to bilo lako, da nahraniš nas 10 s dvi fete kruva i po dva jaja, skupi se toga... - rekao nam je Mate Zekan, poznatiji kao Mate Poštar.

- Prije par godina na Hajdukovoj skupštini sam popričao s jednim navijačem iz Slavonije. Čim mi je rekao odakle je, odmah sam ga pitao zna li Tomu iz Vinkovaca. Rekao mi je da nije baš najbolje ni zdravstveno ni financijski, to me šokiralo, pa smo se organizirali da mu pomognemo. Nakon toga me taj Slavonac prije dvije godine nazvao, dao mi Tomu na mobitel, htio me čuti, počeo je plakati... - sjetio je Mate, dodavši da ga je duša zaboljela kada je čuo da je Tomo umro.

Borislav Jelović Ušo, kada smo ga pitali za Tomu, kratko je rekao:

- On je bio ambasador Hajduka. Kada me pitaš čega se sjećam, prvo mi dođe slika kako u Vinkovcima on ulazi u naš vlak za Beograd s dvije kćeri, svi u Hajdukovim majicama i sa zastavama...

Velimir Ronkulin je bio jedan od onih koji su spavali u Tome...

- Znalo bi nas i po 20-30 biti u njega, nije htio čuti da netko ostane vani. Nije to bio velik stan, ali je srce bilo veliko! Vinkovci su u Jugoslaviji bili najveće željezničko čvorište, tu bi sigurno u dan prošli navijači drugih klubova, bilo Zvezde, Partizana, Dinama, Sarajeva, Želje... On je bio baš hajdukovac starog kova, a u sjećanju mi je ostalo kad nas je jedanput probudio zbog dolaska nekih navijača, rekao je: 'Ajmo, vrijeme je...', a bio je znatno stariji od svih nas - rekao nam je Vele.

Tonči Prlac i te kako zna za Tomu iz Vinkovaca, a upao mu je u oči 1981. godine kada se vraćao s utakmice u Osijeku. Bili su u istom vlaku, sjeća se da je nosio svileni Hajdukov šal i bijelu kapu.

- U kupe je došao sa svojom kćerkom, curica nije imala 10 godina, te se odmah zakačio s jednim čovjekom u vlaku na nacionalnoj osnovi. Taj ga je prijavio miliciji, koja ga je dočekala u Vinkovcima. Tomo je i tu vikao protiv Srba, milicajcima je svašta izgovorio, a oni su ga nemilosrdno pretukli ispred njegove kćeri. Krvavoga su ga odvukli, ali on nije stajao. Taj čovjek nije imao osjećaj za strah...

Gordan Šangut također je istaknuo njegovu srčanost.

- Bio je baš poseban čovjek, otvorena srce i duše. Upoznao sam ga preko prijatelja, vršnjaka Ivice Parčine Šuce s Brda, kojega je Tomo držao kao svog sina. Bio je srčan za Hajduka, nije se bojao, po Beogradu bi vikao onim promuklim glasom...

Ivicu Močića, kojega navijači poznaju kao jednog od kandidata za predsjednika Hajduka, prijateljstvo s Tomom vezalo je od početka sedamdesetih godina.

- Upoznali smo se '71. na utakmici Partizan - Hajduk 3:4, išao sam s vlakom, a on je ušao u Vinkovcima. Bili smo skupa na stadionu, družili smo se, a zanimljivo je da je on pao u nesvijest kada je Partizan poveo 3:0. Ali se 'probudio' nakon što smo okrenuli rezultat. Imam rodbinu u Vinkovcima, pa smo se dosta sretali... - rekao nam je Močić, dodavši već poznatu stvar da nitko od torcidaša iz Vinkovaca nije izašao gladan i žedan, a slično su nam rekli i Mladen Orlić, Morrison, Zamudio i Kele.

Nediljko Lalić Neđo je poručio da mu je bila čast poznavati 'čovjeka, pravog Hrvata, koji je toliko s Hajdukom prošao'.

- Upoznao sam ga '87. u Dalmatinskom podrumu u Beogradu prije utakmice finala Kupa između Hajduka i Rijeke. Moj pokojni ćaća mi je rekao da taj čovjek 'nema di nije bija s Hajdukom'. Nisam bio jedan od onih koje je on ugošćavao u Vinkovcima, ali sam čuo da bi on i 'ništa' podijelio - rekao nam je Neđo.

Na 100. Hajdukov rođendan organizirali su koncert u Makarskoj, a sredstva su išla u humanitarne svrhe, naravno i za Tomu, bar da mu dio vrate kada mu je potrebno. Bio je to dio šire akcije navijača Hajduka...

- Sretan sam što smo vratili osmijeh na lice čovjeku koji je mnoge zadužio, posebno zahvalu zaslužuju njegovi Slavonci, zatim Zagrepčani ali i ljudi sa svih strana - zaključio je Neđo, dodavši da se treba spomenuti i Cibalijine Ultrase koji su također uskočili pomoći svome sugrađaninu.