Dvadeset je godina prošlo od uspona na krov Europe vaterpolista POŠK-a. Tada pod imenom Splitska banka osvojili su Ligu prvaka i donijeli trofej u Split. Momčad pod vodstvom Dragana Matutinovića do europske je krune stigla u Napulju. Na Final fouru su prvo u polufinalu svladali domaći Posillipo 7:6, a onda u finalu srpski Bečej 8:7. Bio je to posljednji europski trofej koji je stigao u Split, u bilo kojem sportu.
- Nitko nas nije ozbiljno shvaćao. Jedino smo mi vjerovali da možemo otići do kraja. Matuta (trener Dragan Matutinović nap.a) nam je to usadio u glavu. Imali smo dobre rezultate kroz grupu, ali svi su govorili dobro je što ste se kvalificirali - prisjetio se Nikša Jaić koji je i sam bio član te zlatne generacije.
- Polačik i Nagy su bili slovački reprezentativci, Barać i Bošković povremeni hrvatski. Naši sastanci nisu trajali duže od 20 minuta. Nije se puno pričalo o taktici, vladalo je neviđeno zajedništvo. Rijetko se događa da su svi u momčadi dobri, uvijek postoje neki klanovi, ali toga u nas nije bilo. Mi smo bili kao jedan, i danas je isto tako.
Ispričao nam je Jaić i zanimljivu anegdotu prilikom dolaska u Napulj. U hotelu su ih dočekali Mario Milić poznat kao Car i Pave iz Komiže.
- Mi smo došli u hotel, a njih dvojica su spavali u predvorju sa šalovima Hajduka. Rekli su nam da su stopirali i tako stigli iz Splita. U vlaku su se švercali u WC-u. Sedam dana nisu ništa jeli. Dali smo im jesti, ali nisu mogli ostati u hotelu. Bilo je pitanje gdje ćemo ih smjestiti. Ja i Sarić cijeli život na putovanjima dijelimo sobu. Dogodilo se da smo nas dvojica posljednji dobili sobu i to apartman na dvije etaže, s dva kreveta na donjoj i dva na gornjoj etaži. Bilo je to sasvim slučajno. Rekli smo im; dođite s nama. Mi ćemo vam nositi spizu u sobu, a vi morate šutjeti. Ako nas budete smetali izbacit ćemo vas. Njih dvojica su se toga držali, kada bi mi išli na trening oni bi ostali i čuvali sobu. Moram pitati Matutu je li znao za to. Cijela je momčad znala za to, ali ne znam je li stručni stožer to otkrio. Kada smo slavili u finalu, sve smo razotkrili, vratili su se s nama doma. Svugdje su išli s nama.
Njih dvojica nisu bila jedina podrška poškovcima.
- Došla su i dva momka s Bačvica, Radan i Crnko. Ali, oni su imali smještaj.
Jaić posebno pamti doček u Splitu.
- Na aerodromu je bila prava ludnica, kad smo iz aviona izlazili bila je luda kuća. Stigla je i Torcida, bilo je oko 4000 ljudi. Preselili smo se potom na Rivu gdje nas je pozdravilo nekoliko tisuća ljudi.
Dvadeset godina kasnije POŠK je obezglavljen.
- Klub je ispao iz Regionalne lige, situacija nije dobra, ali vjerujem da će biti bolje - zaključio je Jaić.
Momčad Splitske Banke: Dragan Rebić, Teo Đogaš, Petar Trumbić, Nikša Jaić, David Burburan, Roman Polačik, Alexander Nagy, Alen Bošković, Samir Barać, Aljoša Kunac, Ivan Katura, Mario Oreb, Vladimir Moćan, Srđan Bradarić, Dario Mužić. Osim trenera Dragana Matutinovića u stožeru su bili Željko Jozipović, Pero Bartičević, Krešimir Čaljkušić, Neven Franceschi, Kristijan Cvitan, a sportski direktor bio je Milivoj Bebić.
Gdje su i što danas rade:
Rebić - diplomirani inženjer geodezije, radi u struci
Đogaš - poduzetnik, bavi se nautičkim turizmom
Trumbić - fizioterapeut
Jaić - turistički djelatnik i trener u Salone
Burburan - trener u Primorju i izbornik hrvatske U14 reprezentacije
Polačik - poduzetnik
Sarić - radi u farmaciji i trener u Salone
Nagy - trener u Košicama
Bošković - tajnik Dubrovačkog saveza sportova
Barać - predsjednik Primorja
Kunac - na kraju sezone završio karijeru, već neko vrijeme trener u omladinskom pogonu Jadrana
Katura - diplomirani ekonomist, radi kao komercijalist
Oreb - nekad kapetan, a danas trener u omladinskom pogonu Mornara
Moćan - poduzetnik
Bradarić - radi u Atlantic grupi
Mužić - vlasnik lokala na Firulama