RAZGOVOR S POVODOM Krešimir Gojun: Djeca su najmanje kriva za ono što se događalo u Slavonskom Brodu

Na kraju još jedne sezone mlađih uzrasta, koja je kulminirala poznatim događanjima na finalu Kupa za pionire, popričali smo s voditeljem Hajdukove Akademije Krešimirom Gojunom. Prvo pitanje je bilo kako je on doživio taj dvoboj u Slavonskom Brodu...

- S obzirom da sam bio tamo, doživio sam utakmicu onakvom kakva je zapravo i bila. Na kraju je ispao veliki kupus, bilo je tu svega. Treba se od strane kluba ispričati organizatoru koji je bio maksimalno fer i korektan. Mi smo s naše strane napravili sve da ne dođe do ekscesa nakon utakmice, međutim emociju djeteta teško je kontrolirati. S jedne strane djecu tu moram opravdati, a s druge takav oblik ponašanja ne podržavamo. Oni imaju iskrenu emociju i teško ih je kontrolirati dok su glave vruće. S druge strane, ne treba ni umanjivati pobjedu dječaka Osijeka, djeca su najmanje kriva za ono što se dešavalo na terenu - kazao je uvodno Gojun.

Što se, dakle, događalo?

- Poanta cijele priče je u kriteriju suđenja koji se ponavlja iz kola u kolo u svim uzrasnim kategorijama. Pratimo sve utakmice i snimamo ih, radi se o vrlo neujednačenim kriterijima. Djeca U-15 ne znaju raditi faulove, niti se međusobno mrze. Izvukao sam zadnje četiri utakmice pionira, igrali smo protiv Dinama, Lokomotive, Osijeka i Rijeke, u četiri utakmice je Hajduk dobio jedan žuti karton, a sve skupa su pokazana tri. Nakon toga u pola sata dobijete dva crvena. Pričamo o kriteriju suđenja. Gledam po portalima, izvuku sekvencu gdje je kontakt bio. Ne kažem da kontakt nije bio, ali ako ćeš za svaki dodir davati karton, onda će utakmica završiti na pet na pet.

Kontekst je očito širi od ove jedne utakmice?

- Baš tako. Mogu se vratiti i na juniore. Protiv Dinama u Zagrebu smo dobili u 35 minuta osam žutih i jedan crveni karton, a sedam dana poslije s Osijekom niti jedan jedini žuti karton. Ima li namjere, u to ne ulazim, pričamo o kriteriju. Moj apel je da se na djecu treba djelovati edukativno, a ne rigorozno. Klinci su u toj dobi buntovni i meni je njihova reakcija u neku ruku logična. Imam i ja dijete od 17 godina. Oni će na tu provokaciju reagirati jer su emotivni. Na tv-u 'Oko sokolovo' Mario Strahonja kaže da neće dalje potpirivati vatru, ali da je sudac bio u pravu. Pa samo s tom rečenicom je potpirio vatru. Oni će sad braniti suca što je reagirao nakon utakmice. Ja vjerujem da je igrač možda njemu opsovao i to ne odobravam. Ali kad on svojim postupcima isprovocira dijete, hoćemo li onda kazniti dijete? Sudac smije raditi gluposti, a dijete se mora kontrolirati? Ne podržavam nikakav oblik nekulture, ja sam se spustio dolje nakon utakmice i to je meni bilo grozno. Ali u jednu ruku ih moram braniti jer su to djeca. Ako se krenete igrati s dječjim osjećajima onda to mora tako završiti.

Što nakon svega?

- Mnogi će kritizirati djecu, klubove i nas koji ih vodimo da bi zaštitili nekoga tko je zapravo isprovocirao da dođe do toga. Ja radim u nogometu 20 godina, neke stvari su evidentne, a to što netko želi žmiriti, u to ne ulazim. Izvukao sam što se sve dešavalo našim mlađim uzrastima u zadnja dva mjeseca. Na gotovo svakoj utakmici nas se ošteti za nešto, ali nije moj posao da javno govorim i bavim se time tko je kome dosudio penal. O tome bi trebali brinuti ljudi u sudačkoj organizaciji. Bio sam na utakmicama U-19 reprezentacije u Sinju pa slušao kako naši igrači nisu agresivni... Sve je to posljedica ovoga. Kažem vam i da je u seniorskoj utakmici Hajduk - Dinamo kriterij dosuđivanja prekršaja bio sasvim drugačiji od svih drugih susreta koje smo igrali. Ali vratimo se opet djeci, netko ih je doveo u ovakvu situaciju. Odgovorno tvrdim: sudac je svojim postupkom doveo djecu u ono stanje u kojemu su bili. Bili su tamo i ljudi iz Saveza, te čak i neki izbornici, ali ljudi šute. Zapravo bi nakon svega trebali reagirati nekakvi kontrolori suđenja, to bi bilo jedino ispravno, a mi treneri da se bavimo nogometnom izvedbom.

Doček na Poljudu?

- Hvala ljudima koji stalno daju bezrezervnu podršku djeci i klubu. To su mala djeca i moramo biti jako oprezni. Koliko god da je bio lijep doček, on može biti i kontraproduktivan u njihovu daljnjem ponašanju i stavu. No, bez navijača sve skupa gubi smisao, a doček je, koliko sam ja mogao vidjeti, bio vrlo pristojan.

Dotaknimo se malo i drugih tema, istječe vaša treća sezona na Poljudu. Juniori, kadeti i pioniri opet nisu osvojili prvenstvo, doduše, Vi znate reći da to nije ni najvažnije...

- Nije da nije bitno. Važno je, sve utakmice igramo na pobjedu, ali to nije prioritet. Ako se ukaže prilika, svim silama ćemo pokušati osvojiti, ali na terenu. Važno je to i u djetetovu razvoju jer kroz pobjede gradi identitet, ali ne mora biti presudan faktor u razvoju igrača. Čak opteretiti dijete rezultatom može biti kontraproduktivno.

Pokazali ste da Vam je titula bitna i spuštanjem igrača iz druge momčadi u juniore za derbi s Dinamom, te neke druge susrete...

- Treću godinu se moram ponavljati: naši juniori, koji su u tom trenutku najbolji, igraju za Hajduk II. Meni je treće ili četvrto mjesto u 2. HNL kao da smo prvaci. Znate i sami kako se tretira klub, a uz sve to naši mladi igrači igraju atraktivno i dobro. Naravno da smo spustili neke igrače u juniore po pozicijama koje su nam bile bitne, a u Maksimiru smo doživjeli kriterij kakav smo doživjeli, igrali 60 minuta s igračem manje, što nama i nikome nije lagano. Naši juniori su do zadnjeg kola bili u igri za prvaka i to je po meni uspjeh.

Kako gledate na juniorsku Ligu prvaka?

- Ona bi nam ove sezone čak bila i problem jer nemamo takav fond igrača. Išli smo ciljano da što mlađe igrače guramo u što jači podražaj Druge lige, naša druga momčad je najmlađa u 2. HNL, iz nje su izašli Bradarić, Nejašmić, Palaversa i Jurić koji su sada među nositeljima prve momčadi. To nema nitko drugi u Hrvatskoj, primjerice, najmlađi igrač Dinama je Olmo '98. godište. Volio bih da sve lige igramo s najboljima, ali stavili smo razvoj ispred rezultata. Ti trofeji se u mlađim uzrastima ne broje nigdje, a kod nas se stalno potenciraju.

Ajmo na razvoj igrača, Šego je igrao za sve tri kategorije, Kovačević je u prvoj momčadi davno debitirao, a sada je bio u Rudešu, Delić je i nije u prvom sastavu, Teklić je debitirao još kod Carrilla...

- Ne bih se vraćao na priču kad je bio Carrillo. Ako želite uspostaviti sustav, za to nije dovoljna jedna, dvije ili tri godine. Bilo je i ranije trenera koji su iz omladinske škole došli za prvog trenera, poput Tudora i Krstičevića. Logičan je slijed da uz mlade igrače razvijate i trenera za prvu momčad. Siniša Oreščanin jako dobro razumije metodologiju rada, sva naša djeca jednako igraju, imaju jednake zahtjeve i filozofija igre je ista u svim kategorijama. To dijete se razvija, stavlja se pod teže okolnosti, a najbolji dolaze do prve momčadi gdje ih treba dočekati trener koji poznaje proces i to se zove sustav.

Ali, je li sustav da su Kovačević i Šego lani u ovo vrijeme prvotimci, a sada nisu 'na mapi'?

- Do sada je bilo devijacija, dolazili su treneri koji su uskakali u sedla i nisu bili dio procesa. Ja ih ne krivim. Trener prve momčadi je šef: on kaže hoću da mi taj i taj igrač dođe gore i da ga vidim. Njih dvojica tada nisu bili sazreli da bi bili konkurentni. Naš plan 2016. godine je bio da sezona 2019/20 bude prva ulaska mladih igrača iz Akademije u prvu momčad. Mi smo ga ubrzali, neki su se već igrači i prodali...

U redu, ali što je sa stagnacijom i napretkom pojedinaca?

- Očekujete li da će mlad igrač imati samo progresiju? Gdje to ima na svijetu? Ne može mlad igrač napredovati u svakoj sezoni, oni su skloni oscilacijama. Velika je blagodat biti strpljiv. Kad bih ja reagirao na svaku lošu stvar, mi bismo davno sve te igrače pobacali van iz kluba. Mlad igrač je sklon oscilacijama, čak i u juniorima. Šego još nije ni napunio 19 godina. Vi imate igrače koji mogu ući odmah i nametnuti se u prvoj momčadi, ali i druge koji će zrelost dočekati sa 23-24 godine. Mlad igrač ima jako puno prepreka na putu do uspjeha, pad forme, ozljede, bolest, maturu, zaljubljivanje... sve to utječe na kontinuitet i izvedbu. I sve se to prati.

Koliko dugo mislite da je za pojedinca dobro biti dio druge momčadi?

- Oko godinu i pol.  Deliću, primjerice, Druga liga više nije podražaj. On je sad došao u situaciju da mu je možda u ovom trenutku Hajduk previsoko i treba mu međustepenica, klub za dodatnu afirmaciju, da bi izvedbom udovoljio onome što traži publika na Poljudu.

Vi ste i dio Hajdukove Sportske komisije. Što to znači? Dovodi li igrače za prvu momčad samo sportski direktor ili se i Vas konzultira?

- Pametni ljudi funkcioniraju tako da traže više mišljenja. Ne kažem da koji put ne dam svoje mišljenje, ali nemam veze s dovođenjem igrača u prvu momčad, to je tema o kojoj ćete uistinu morati sa sportskim direktorom. Odgovoran sam jedino za dovođenje igrača u Akademiju i pišem izvještaje za mlade igrače koji bi eventualno mogli biti za prvu momčad.

Zadnje koje ste doveli su Pršir, Špikić...

- Vi vidite samo ove koji igraju za B-momčad i juniore, a puno se radi na dovođenju i u mlađe uzraste.  Ali ok, Pršir, Špikić, također i Kovačević, su u svojim kategorijama bili dominantni i radili razliku. To su mladi igrači koji imaju određenu vrijednost, a puno faktora utječe na razvoj. Blagodat je biti strpljiv i ne reagirati ishitreno. Talent sam po sebi nije dovoljan. Uspiju strpljivi i uporni.

Vas od prvog dana prati i pitanje oko licence. Ono je u zadnje vrijeme otvoreno i u slučaju imenovanja Josipa Šimunića i Ognjena Vukojevića izbornicima mlađi uzrasta, kako Vi gledate na sve to skupa?

- Šimunić i Vukojević su sa mnom na školovanju za UEFA PRO-licencu i nije istina da je nemaju jer treneri koji su na zadnjoj godini studija imaju pravo na istu privremenu. Ja, inače, imam dvije diplome, kad ovo odslušam neću morati polagati te ispite jer sam ih položio na fakultetu. Ali kriteriji su takvi i ja ih moram prihvatiti. Bilo je i prije mene u Hajduku i drugim klubovima trenera koji je još nisu dobili, ali nije se nikad to toliko potenciralo i to mi je malo blesavo. Moj CV je svima dostupan, imam dvije diplome i 20 godina staža. Što se tiče novih izbornika, Vukojević je po meni perspektivan trener i može biti dobar izbor. Šimunića malo slabije poznajem, ali radi se o vrlo kvalitetnom čovjeku i ako budu savjesno radili, možemo dobro surađivati. Ne treba unaprijed obilježavati ljude da će netko biti dobar ili loš.

Poruka za kraj?

- Kako postavite kriterije i pravila ponašanja za sve, tako će se djelatnici i djeca ponašati. Naša djeca su dobra i kvalitetna, kako u Hajduku, tako i u Dinamu, Osijeku, Rijeci... Kao djelatnici i suci moramo raditi na sebi da oni nakon svega izađu još bolji jer ovo kako radimo nije dobro. Ajmo se prestati igrati s dječjim osjećajima jer to je ružno. Djeca Hajduka nisu osvojila trofej? Jesmo, osvojili smo, morali smo proći kroz dva Kupa, regionalni i županijski, da bismo izborili uopće ulazak u Hrvatski kup. Pri tom smo morali odigrati puno veći broj utakmica nego neki klubovi u drugim županijama i samim time nam je bilo puno teže doći do završnice. Ne tražimo alibi, već jednostavno postavljam pitanje jesu li pravila za sve ista i zašto nisu? No, ponavljam ja se bavim terenom i izvedbom naših igrača na terenu. Bilo je oscilacija, one su normalne, ali mi generalno radimo dobar posao, a produkt su naši mladi igrači koji su nositelji Hajduka. Kad sam tek došao na Poljud, za prvu momčad je igrao Nikola Vlašić, 1997. godište. Jako puno je oscilirao, došlo je do toga da sam na tribinama slušao 'nema ovaj pojma'. Palaversa, Bradarić, Šego... - ajmo ljudi spustiti loptu na zemlju, oni su jako kvalitetni klinci i velika vrijednost od koje će živjeti ovaj klub. Oni su produkt ovog rada i sustava koji je još uvijek pun manjkavosti, ali kad mi istekne ugovor za godinu dana, ipak ću biti sretan. Jer znat ću da smo u teškim okolnostima napravili jako dobar posao.