Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
ROĐENDAN TORCIDE Priča iz 1950. godine: Kako su navijači vratili u momčad Branka Vidjaka za povijesnu utakmicu sa Crvenom zvezdom

ROĐENDAN TORCIDE Priča iz 1950. godine: Kako su navijači vratili u momčad Branka Vidjaka za povijesnu utakmicu sa Crvenom zvezdom

Mislio sam više puta 'Branko, gotov si. Ubit će te kao oca 1943. partizani' - ispričao je Vidjak

Na Torcidin rođendan ispričat ćemo ovoga puta priču Branka Vidjaka, jednog od najvažnijih Hajdukovih igrača u osvajanju prvenstva 1950. godine, kojega se u vrijeme Jugoslavije gotovo nikad nije spominjalo, a zaslužuje mjesto među velikanima poput Matošića, Vukasa, Beare... 

Nakon Drugog svjetskog rata Vidjak je s Hajdukom osvojio prvenstvo NR Hrvatske, postigavši 10 golova u isto toliko nastupa. No, bila su to vremena u kojima je igrač 'bijelih' proživljavao traumu koja će mu odrediti životni put.

Naime, 1943. godine ubijen je njegov otac Vicko Vidjak pa je Branko nakon rata živio u strahu da će i njega stići slična sudbina.

Novinar Andrija Kačić Karlin također se bavio ovom temom, te nam je rekao:

- Moj djed i Vidjakov otac zajedno su strijeljani, ruku pod ruku. Djed mi se također zvao Andrija, bio je ribar, znao je talijanski jezik. U to su doba strijeljali mnogo intelektualaca.

Ostala je zapisana i izjava Branko Vidjaka iz 1992. godine:

- Mislio sam više puta 'Branko, gotov si. Ubit će te kao oca 1943. partizani'.

Ta obiteljska tragedija obilježila mu je cijeli život. Vidjak je rođen 14. ožujka 1920. godine u Splitu. Po zanimanju je bio zidarski majstor, a u doba igranja za Hajduk radio je u Konstruktoru.

Splitska je publika voljela Vidjaka. Izvještaji su redovito pisali o snažnom igraču koji je u stanju grabiti naprijed i s čuvarom na leđima. A bio je veliki napadač. Klasični centarfor, 'sidrun' štono bi se reklo vaterpolskim rječnikom.

Iako ga povjesnice rijetko spominju, Vidjak je ostavio i te kako dubok trag u povijesti kluba: upisao je 235 nastupa, postigao 120 pogodaka! Nosio je bijeli dres od 1937. pa sve do 1951. godine, kad je konačno napustio rodni grad.

Te 1950. godine bio je najbolji od 'bijelih' u prvom dijelu prvenstva, a u drugom je nakon remija sa Sarajevom već bio potpisao pristupnicu zagrebačkom Borcu, ali ga je nakon inzistiranja navijača klupsko vodstvo vratilo natrag kako bi nastupio u toj najvažnijoj utakmici protiv Crvene zvezde.

Nakon mršavih 0:0 protiv Naših krila bilo je jasno da se u momčadi nešto mora promijeniti za derbi prvenstva i najednom su se svi suglasili kako im za pobjedu treba – povratak Vidjaka.

Ono što je posebno zanimljivo u Vjesniku od 29. listopada 1950. jest tvrdnja da je Torcida pritiskala da se tog robusnog centarfora vrati u momčad. Evo citata:

'Nisu nigdje registrirani, ali je njihova moć prilična. Oni su odlučili da u nedjelju u timu Hajduka igra Branko Vidjak, koji nije nastupao na nekoliko posljednjih utakmica i u međuvremenu je potpisao pristupnicu za zagrebački Borac. Nakon neplodne igre navale Hajduka na posljednjim utakmicama, iz Zagreba je stiglo upravi Hajduka četrdesetak brzojava i još više pisama i dopisnica u kojima prijatelji Hajduka iz Zagreba traže da na nedjeljnoj utakmici igra i Vidjak. Pod tim pritiskom, kao i pod sugestijom iz Splita, rukovodstvo Hajduka je pozvalo Vidjaka u Split i sutra će povratnik, koji je povukao pristupnicu za Borac, nastupiti na lijevom krilu.'

Evo što je tog 29. listopada pisao dnevni list Politika:

'Slučaj Vidjaka uzbudio je sve pristaše Hajduka. O tome se najviše govorilo ovih dana. Vidjak je napustio Split i otišao u Zagreb, gde je trebalo da igra za tamošnji Borac. Navala Hajduka dala je u jesenskom delu samo devet golova i to je najslabiji dio tima. Vukas je uoči utakmice s Našim krilima pao s motocikla i povredio nogu, slabo je igrao prošle nedelje i njegova forma je neizvesna. Odlazak Vidjaka silno je zabrinuo navijače Hajduka, ali ovaj problem je ipak povoljno rešen. Vidjak se vratio u Split i sutra će igrati. Kažu, ako teren bude blatnjav, Vidjak će voditi navalu, a ako bude suh, onda će igrati krilo.'

Evo kako je to opisano u zapisniku Politbiroa CK KPH iz 1950. godine, koji je pohranjen u državnom arhivu u Zagrebu...

'Prije utakmice Hajduk - Crvena zvezda uprava je Hajduka pustila svog igrača Vidjaka da prijeđe u zagrebački Borac. To je, inače, bivši ustaša, čiji je otac streljan kao narodni neprijatelj, a i sada je Vidjak negativan. Uprava Hajduka se po pitanju Vidjaka podvojila i jedan je dio zastupao mišljenje da on treba otići (među njima Baja i Bilić), dok je drugi tražio njegovo zadržavanje. U Splitu od publike podržava Vidjaka i traži njegov povratak jedna grupa proustaških elemenata. Međutim, pred utakmicu sa Crvenom zvezdom navijači Hajduka u Zagrebu, Torcida, stali su na stajalište da je Vidjak potreban Hajduku za utakmicu sa Crvenom zvezdom i tražili su od uprave Hajduka povratak Vidjaka. Na pritisak zagrebačkih navijača, a i po vlastitoj inicijativi, član uprave Krstulović Miljenko uz pomoć Borka Vranicanija, na svoju su ruku bez suglasnosti uprave kluba vratili Vidjaka u Split tik pred samu utakmicu. Baja Jurjević, koji je bio prije protiv Vidjakova povratka, složio se s tim da on igra protiv Crvene zvezde.'

U istom dokumentu se mogu iščitati i najave kazni za osnivače Torcide i upravu Hajduka koja je sudjelovala u dovođenju Vidjaka, što je obrazloženo riječima:

'Borko Vranican je zajedno s Krstulović Miljenkom na svoju ruku nagovorio igrača Vidjaka da se vrati u Split, iako je znao za odluku uprave. Znao je i to da je to ustaški element za koga ne bi trebao jedan član UDB-e da intervenira i da se toliko ponižava da za njim hoda po zagrebačkim kavanama i da ga nagovara za povratak u Split...'.

No, pritisak Toircide, na čelu koje je bio Vjenceslav Žuvela, je u potpunosti uspio. Vidjak je u možda i najvažnijoj utakmici u povijesti sudjelovao u akciji za pobjednički gol. U 86. minuti je Stane Krstulović ubacio loptu s lijevog krila na vrh kaznenog prostora, gdje su se hrvali Đurđević i Vidjak, a onda je snažniji Vidjak uspio spustiti loptu za Broketu, koji je sa 20 metara opalio kao iz topa u gornje desne rašlje nemoćnog Mrkušića za 2:1.

Vidjak je u pohodu na povijesni naslov dao ogroman doprinos: s 5 postignutih pogodaka u 12 nastupa te sezone bio je drugi Hajdukov strijelac, odmah iza kapetana Frane Matošića, koji je 6 puta zatresao mrežu. Svojim golovima Vidjak je izravno osigurao osam bodova, zabio za pobjede nad Dinamom, Spartakom, Našim krilima i Lokomotivom. Brojke pokazuju da njegov doprinos nije bio ništa manji od ostalih Hajdukovih velikana, čija imena i danas izgovaramo s neizmjernim divljenjem i poštovanjem, ali ga se gotovo nikad nije spominjalo.

Ipak, Vidjak pobjedu nad Zvezdom nije nazvao svojim najdražim uspjehom. Za njega je to bila pobjeda Hrvatske nad Srbijom od 4:1, kad je on predvodio republičku selekciju pred krcatim Maksimirom iste te 1950. godine. No, njegov put nije bio posut ružama. Nakon što je doznao da mu prijeti uhićenje uspio se preko Zagreba 1952. domoći Švicarske i dobiti politički azil. Tamo će igrati za Servette, Grasshoppers, Zurich, a kao  trener vodio je i Croatiju iz Toronta.

Godine 1992., točno četiri desetljeća nakon odlaska u emigraciju, dočekao je dan svojih snova, povratak u Split, u tada već slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Fotoreporteri su ovjekovječili trenutak kad je Viđak u bijelom sakou s velikim hrvatskim grbom na grudima na Poljudu izveo početni udarac u prvenstvenom meču s Varteksom.

Vaša reakcija na temu