Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
TUŽNA VIJEST: Preminuo Ivan Pisac Leso, legendarni solinski nogometaš

TUŽNA VIJEST: Preminuo Ivan Pisac Leso, legendarni solinski nogometaš

Igračku karijeru započeo je 1960. godine u juniorima Solina

Umro je Leso, Solinom je prohujala tužna vijest. Otišla je istinska nogometna legenda cijelog solinskog cementaškog bazena. 

Ivan Pisac,  poznatiji kao Leso, rođen je u Solinu, 16. ožujka 1946. godine. Igračku karijeru započeo je 1960. godine u juniorima Solina, kod trenera Tonija Lalića. Za igranja u juniorima Leso, je igrao u napadu, na mjestima centarfora, zatim u veznom redu i općenito na mjestima u napadu gdje je igra to od njega zahtijevala. Potrebno je naglasiti da je Leso, kao junior Solina u prvenstvenoj sezoni 1962./63., bio uvjerljivo najbolji strijelac Dalmacije u nogometu u svim ligama i uzrastima, kada je u navedenoj sezoni postigao čak 65 zgoditaka. 

Njegove odlične igre u mlađim uzrastima nisu ostale nezapažene trenerima prve momčadi, tako da Leso u prvenstvenoj sezoni 1963./64., debitira za seniorsku momčad Solina, na prvenstvenoj utakmici protiv Like u Gospiću, 24. studenog 1963. godine, kada se Solin natjecao u prvenstvu Dalmatinske nogometne lige, u kojoj su se tada natjecali i klubovi iz Like. Tada sedamnaestogodišnji Leso ušao je u igru umjesto Vinka Brajevića. Bilo je to vrijeme kada su Solin trenirali hajdukovci Stane Krstulović i Miljenko Batinić

Od tada pa do 1967. godine, Ivan Pisac je standardni prvotimac Solina, samo što je sada po zamisli trenera, prekomandiran iz navale u obranu s tim da sada nastupa najviše u half liniji, uglavnom na mjestu centarhalfa. 

I, onda navedene 1967. godine, odlične igre Ivana Pisca, primijećene su od istinskih nogometnih znalaca, na nagovor legendarnih trenera Luke Kaliterne i Tomislava Ivića koji su te godine u tandemu trenirali RNK Split, Leso je odlučio plavi dres pored Jadra, zamijeniti onim crvenim Splita, pored Turske kule. Split se tada natjecao u prvenstvu Druge savezne nogometne lige. 

Međutim, tada se pojavio problem kada je trebao definitivno prijeći u Splita. Tomislav Ivić, je došao kod njega kući, i to saopćio njegovu ocu Mati, koji je to nerado prihvatio iz obrazloženje: 'A, ko će meni pomoć u polju i oko kuće', da bi na kraju ipak popustio i odobrio da mu sin, tada 21-godišnji Ivan, nastavi nogometnu karijeru među drugoligašima. 

Govorio je Leso da se i danas sjeća osmica legendarnog trenera Luke Kaliterne. Taj čovjek, kaže, iako je već tada bio u godinama, bio je mlad duhom. Vrvio je nogometnom vještinom. Pored navedenih legendarnih trenera, u Splita je trenirala još jedna nogometna legenda Ljubomir Kokeza

Nakon dvije sezone u dresu Splita, Lesu je srce vuklo ipak njegovu Solinu. Stoga nije dvoumio kada ga je 1969. godine ondašnji trener Miroslav Brkljača pozvao da se vrati kući. Prihvatio je poziv, ponovno obukao Solinov plavi dres koji nosi do 1973. godine, kada odlazi u susjedni Uskok iz Klisa, koji se te sezone plasirao u Dalmatinsku nogometnu ligu. U Klisu, ostaje dvije sezone kada se 1975. godine spušta u susjedni Vranjic i pristupa Omladincu. Bila je kaže odlična momčad koja je čak u sezoni 1975./76., igrala u kvalifikacijama za ulazak u tadašnju Jedinstvenu Hrvatsku nogometnu ligu. Vranjičani su tada poraženi od momčadi Grobničana iz Čavla. I tada, 1977. godine, zbog nagomilanih obveza, na radnom mjestu i u klapi Solin, gdje je pjevao dugi niz godina, Leso se odlučio na prekid aktivnog igranja velikog nogometa. Govorio je da je  nastupao je za tri kluba iz solinskog bazena Solin, Uskok i Omladinac, bila mu je želja da zaigra i za Slogu iz Mravinaca, za koji klub ga vežu iskrena prijateljstva s mnogim igračima, ali zbog prestanka igranja i drugih obveza to se nije ostvarilo. 

Nakon završetka igranja velikog nogometa, Leso se preselio na malonogometni teren, te je više godina igrao u Splitskim malonogometnim ligama. 

Ivan Pisac Leso je, treba reći, nastupao dugi niz godina i za nogometnu reprezentaciju poduzeća Dalmacijacement, gdje su nogometaši - cementaši postizali odlične rezultate. 

Kroz nogomet je stekao brojna poznanstva, prijatelje. Isticao da je sa Splitom kao drugoligašem prošao cijelu državu, ali kaže samo je jedan moj klub, a to je NK Solin. U njemu je, kako je govorio, započeo igračku karijeru, iz njega odlazio i u njega se vraćao,  njemu je pripadao u pravom smislu riječi. 

Da je to tako potvrđuje i to da je Leso bio trajni 'dekor' na svim utakmicama kluba, a nije rijetko da ga se vidi i na gostovanjima. 

Ivan Pisac Leso preko trideset godina bio je član klupskih tijela NK Solin. Bio je najprije član Konferencije kluba, a danas Skupštine, uz to je bio višegodišnji član Izvršnog odbora Solina.

Dobitnik je Nagrade za životno djelo Solinske zajednice športova!

Vaša reakcija na temu