U Radunici je napravljen mural u čast Jurici Jerkoviću

U Radunici je napravljen mural u čast Jurici Jerkoviću

Malo se tko u svijetu nogometa može pohvaliti da je igrao protiv Pelea i s Maradonom

U Radunici je napravljen mural u čast Jurici Jerkoviću, legendarnoj Hajdukovoj desetki, samo nekoliko metara dalje od stančića i dvora u kojemu je odrastao.


Jerković je rođen u Splitu 25. veljače 1950. godine. Za Hajduk je odigrao 529 utakmica i postigao 219 zgoditaka, te osvojio tri prvenstva bivše države u sezonama 1970./71., 1973./74., 1974./75. i pet kupova 1972., 1973., 1974. godine i u sezonama 1975./76. i 1976./77.

Vođa zlatne generacije Hajduka zauzima u povijesti Kluba mjesto rezervirano samo za odabrane. Od bijelog dresa oprostio 1. kolovoza 1978. godine utakmicom Hajduka protiv Aston Ville. Suigrači su ga na ramenima i sa suzama u očima iznijeli sa stadiona kod stare plinare. Otišao je u švicarski prvoligaš Zürich za kojeg je igrao od 1978. do 1984. godine. Godinu dana potom igrao je u dresu FC Lugana. Dvije godine zaredom, 1982. i 1983., proglašen je najboljim strancem u švicarskom nogometu.

Naš nogometni as dobio je u Zürichu 1983. godine još jedno veliko priznanje. Izabran je za kapetana momčadi. Prvi put u povijesti švicarskog kluba, i uopće švicarskog nogometa, jedan strani nogometaš ponio je kapetansku traku.

Za reprezentaciju Jugoslavije je od 1970. do 1981. godine odigrao 43 utakmice - 42 kao nogometaš Hajduka, jednu švicarskog Züricha - i postigao šest zgoditaka. 

Dobitnik je Žute majice Sportskih novosti za najboljeg nogometaša prvenstva Jugoslavije u sezonama 1970./71. i 1975./76. Nogometna povijest posebno pamti dva njegova zgoditka. Prvi je bio u posljednjoj utakmici prvenstvene sezone 1973./74. protiv OFK Beograd na Karaburmi u 90. minuti čime je osigurao Hajduku naslov prvaka. 

Drugi je zgoditak bio na brazilskoj Marakani 18. srpnja 1971. godine u oproštaju slavnog Pelea od aktivnog igranja nogometa. Na poluvremenu utakmice tadašnji izbornik Vujadin Boškov poslao ga je s klupe na zagrijavanje. Uskoro je ušao u igru postigavši izjednačujući zgoditak za 2:2. Oduševio je publiku volej udarcem s otprilike 25 metara udaljenosti. Lopta je uletjela pod samu prečku, u rašlje. Sljedećeg jutra brazilske su novine donijele izjavu Alberta Carlosa, proslavljenog braniča Carioca: Jugoslavenska reprezentacija je onaj igrač s brojem četrnaest. Taj je broj Jurica nosio na utakmici kad se od nogometa oprostio najveći nogometni virtouz što ga je svijet ikada imao, legendarni Pele.

Nastupio je godine 1987., na jednom revijalnom nastupu za reprezentaciju svijeta, zajedno s Maradonom, Boniekom, Brancom i Dirceuom

Malo se tko u svijetu nogometa može pohvaliti da je igrao protiv Pelea i s Maradonom. 

Po završetku nogometne karijere obnašao je od 1986. do 1990. godine dužnost direktora Hajduka.

Dobitnik je brojnih Hajdukovog priznanja, od kojih posebno izdvajamo Zlatnu kapetansku traku. Imao je čast tijekom igračke karijere u veljači 1975. godine postaviti kamen temeljac novog stadiona Hajduka na Poljudu.

Zbog svoje igre i pristupa igri pravi je nogometni intelektualac. Na teren je izlazio kao profesor za katedru pokazati ono što je lijepo u nogometu, ostavljajući drugima da iskažu onu drugu stranu.

'Radunica kala mala velikana Juru dala', navijački je slogan iz zlatnih sedamdesetih, starih vremena kada su splitska djeca stalno igrala balun u dvoru. Ovim muralom je Jerković dobio zasluženu počast u kali svog djetinjstva. 

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(71274, "");
Pregledaj komentare
29