UDBA je osnivača Torcide proganjala sve do smrti

Postoji nekoliko knjiga, dokumentarnih filmova, znanstvenih i novinskih članaka koji dijelom tematiziraju nastanak i djelovanje ove najstarije hrvatske navijačke skupine te brojna svjedočenja simpatizera, uglavnom zabilježena od devedesetih do danas. Zahvaljujući dosjeu Vjenceslava Žuvele, vidljivo je kako su mnoge 'činjenice' o Torcidi bile pogrešno ili subjektivno interpretirane.

Torcida 1950. - 1951.

Dana 28. listopada 1950. u Zagrebu je osnovana Torcida, najstarija europska navijačka skupina. Glavni povod organiziranja navijačke grupe, kako dalmatinskih studenata u Zagrebu, tako i navijača Hajduka u Splitu, bila je utakmica predzadnjeg kola nogometnog prvenstva Jugoslavije između NK Hajduk - FK Crvena zvezda, koja se sljedećega dana održala u Splitu. Iako je utakmica bila povod osnivanja, uzroke treba tražiti i u složenom društveno-političkom kontekstu i vremenu poratne Jugoslavije. 

U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu pohranjen je veliki arhivski fond signature HR HDA 1561 s predanom dokumentacijom Službe državne sigurnosti Republičkog Sekretarijata unutrašnjih poslova SR Hrvatske, a jedan od tih dosjea pod brojem 207184 nosi ime Vjenceslava Žuvele, koji nam pruža uvid u osnutak i djelovanje Torcide pedesetih godina. Iz njega je vidljivo da su članovi Torcide mahom dalmatinski studenti koji su, zbog svoje ljubavi prema Majstorima s mora bili proganjani od strane vlasti i nakon represije i zabrana 1950. godine. Djelovanje UDBE proizlazi iz straha od buđenja nacionalne svijesti kroz navijače nogometnih klubova da, što će se u Jugoslaviji u punom smislu i ostvariti 80-ih godina dvadesetoga stoljeća. Djelovanje državnog aparata protiv Torcide svjedoči, ne samo o atmosferi u nogometu tog vremena, već i o političkim prilikama onoga doba i totalitarnom režimu, ugroženom  iznutra između ostalog i vječnim hrvatskim pitanjem unutar Jugoslavije. Valja imati na umu kako je Torcida osnovana i djeluje u vrijeme najveće državne represije, vrijeme vojnog, diplomatskog, ekonomskog i političkog pritiska SSSR-a na Jugoslaviju te vrijeme kada su vrata Golog otoka i drugih zatvora 'širom otvorena.' 

Dosje 207184 Žuvela Vjenceslav

Grad Zagreb/26. X. 1951 god./ 9 prostorijama UDB-e za grad Zagreb/ Žuvela Vjenceslav /student tehnike /Zagreb, Mažuranićev trg 3/II kod Najman

5.IX.1929 god u Veli luci Korčula/Petar i Jaka rodj. Srdečić/Hrvat, FNRJ/neoženjen/2 semestra tehničkog fakulteta/talijanski/ribarska obitelj/siromašno/ nije bio sudski kažnjen, samo administrativno 1950. god. sa 20 dana lišenje slobode, radi 'Torcide'

Osnovnu školu završio sam u svom mjestu. Gimnaziju polazio sam u Splitu gdje sam se nalazio sve do IV. Razreda t.j. do 1942. kada sam izbačen iz škole zajedno s još 8-9 đaka jer smo pobacali slike Musolinija i bacali letke. Nalazio sam se četiri dana u zatvoru, odakle sam pušten kući, jer sam bio maloljetnik. Kod kuće sam se nalazio sve do IX. mjeseca 1943. godine, kada sam otišao u partizane i stupio sam u XIII. jurišno-dalmatinsku brigadu, odakle sam kasnije prebačen na kurs za radio-telegrafistu, a nakon završetka dodijeljen sam u štab IV. Jugos. Armije, gdje sam se nalazio do oslobođenja. 1945. godine sam demobilisan i odmah sam nastavio sa školom. IV. i V. razred polazio sam na Hvaru gdje sam bio u Partizanskoj gimnaziji, a ostale razrede gimnazije i veliku maturu položio sam u Splitu. Odmah kako sam položio maturu, prešao sam u Zagreb, gdje sam se upisao na Tehnički fakultet gdje se i danas nalazim.

Ovo je prijepis prve od ukupno osamnaest stranica dosjea studenta Vjenceslava Žuvele, sačuvanih u HDA pod njegovim imenom. Taj je dosje nastao na osnovu višemjesečne istrage protiv Vjenceslava Žuvele, Ante Mršića, Milana Kisića i Žarka Štiglića koju, radi šovinizma i raspirivanja nacionalne mržnje, UDB-a vodi od listopada 1951. U drugom planu je i optužba za planiranje napada na igrače i navijače Crvene zvezde prilikom predstojeće utakmice Dinama i Crvene zvezde u Zagrebu. 

U krivičnom predmetu protiv:

1/ Mršić, Ante, studenta iz Zagreba, Savska 106, rodjen u Mostaru 16. VIII. 1930., sin Cvitana i Andjele r. Košal, Hrvat, drž. FNRJ,

2/ Žuvele Vjenceslava, studenta iz Zagreba, Mažuranićev trg 3, rodjen 5. IX. 1929. u Vela Luci kot. Korčula, sin Petra i Jake rođ Srdečić, Hrvat, drž. FNRJ,

3/ Kisić, Milan, djaka iz Zagreba – Dugi Dol br. 19, rodjen 12.III.1932. u Dubravici kot. Šibenik, Sin Franje i Ane r. Skelin, Hrvat, drž. FNRJ,

4/ Štiglić Žarka, apsolventa medicine iz Zagreba – Trnjska 106, rodjen 21.II.1922. u Prapatnjaku kot. Rijeka, sin pok. Mate i Sofije r. Marković, Hrvat, drž. FNRJ,

uzetih na krivičnu odgovornost radi kriv. djela iz čl. 298 KZ, a odlučujući po prijedlogu UDBE za Zagreb (…)25.X1951.

Na slučaju radi više isljednika UDBE, a vode ga poručnik Josip Drvar, i pomoćnik okružnog javnog tužioca Veljko Vučinić. U istragu su, osim gore navedenih okrivljenika, uključeni još i studenti Dragutin Knifer, Nenad Panović, Vladimir Seršić, Željko Ribarić, Božidar Marković i Stojan Pribičević. Upravo će svjedočenja i isljeđivanje kolega studenata i poznanika biti temelj optužnice protiv Torcide i Vjenceslava Žuvele.

U dosjeu Vjenceslava Žuvele nalazi se pet sačuvanih svjedočenja kao dokazni materijal u kaznenom postupku protiv Torcide, i to redom: Božidar Marković, Željko Ribarić, Stojan Pribičević, Vladimir Seršić, Nenad Panović. Osim optuženog Žuvele po prvom datumu zapisnika i isljeđivanja je jasno da je na dan 26. X. 1951.  u UDBI  Zagreb saslušan i očito glavni svjedok i suradnik u postupku Marković Božidar/student tehničkog fakulteta gradj. otsjek/ 5.II. 1928. godine u Titogradu, Crnogorac drž FNRJ. 

Markovićevo saslušanje i  Zapisnik o ispitivanju svjedoka pod njegovim imenom očito je bio presudan da se istraga proširi na veći broj svjedoka, te da se pritvore i kazneno progone Žuvela, Mršić, Kisić i Štiglić. Osim Božidara Markovića, a na njegovu preporuku, 14. XI. 1951. ispitan je i svjedok Pribičević Stojan/student prava/1. I. 1929 u Glavičanima/ Srbin, FNRJ.  Sudeći prema zapisnicima o ispitivanju svjedoka, njih su dvojica bili ključni svjedoci protiv Žuvele. Svjedočenja Željka Ribarića, Vladimira Seršića i Nenada Panovića, studenata hrvatske nacionalnosti, sudeći po naknadno podcrtanim ključnim rečenicama koje terete optužene, ipak nisu u većoj mjeri poslužila istrazi. 

Iz iskaza dvojice glavnih svjedoka saznajemo kako su 23. 10. 1951. godine u 8.30 sati u kavani 'Dubrovnik' Milan Kisić i Vjenceslav Žuvela s grupom prijatelja sudjelovali u raspravi o protekloj utakmici između Crvene zvezde i Hajduka u Beogradu i buduće između Dinama i Zvezde u Zagrebu. 

Tom prilikom Žuvela je odbacio primjerak beogradskog lista 'Naš sport' i pritom dobacio 'J… mater srpsku, mi ćemo im to vratiti.' Žuvela je pritom i izjavio da će Hajdukova 'Torcida' poći organizovano na stadion i dočekati 'Zvezdu' sa 60 kg. trulih jabuka i tikava, te da će je izviždati. Nadalje je rekao da će Torcida dobiti grupne karte i biti puštena na stadion prije drugih gledalaca. Zatim je rekao da će 'Zvezdin' autobus unesposobiti, tj, polupati sva stakla i gume pocijepati. Uz Žuvelu su se složili i nekolicina prisutnih između kojih se isticao Kisić Milan. Netko izmedju njih tj. te grupe rekao je da je već jednom red da im se 'pokaže'.

Božidar Marković nadalje svjedoči kako je Milan Kisić prenio poruku Frane Matošića, koji je poručio kako oni tj. Torcida, moraju dobiti utakmicu u Zagrebu. Uz to, Marković, napominje kako je načuo od navijača Zvezde kako Torcida planira jednog magarca obući u dres Zvezde te da će jedna grupa navijača dočekati Zvezdin autobus kamenjem na Savskom mostu. Te prijetnje jedan od Zvezdinih navijača, Sveto iz Vojvodine, komentira sa: 'Šta se ljudi bojite da će nas pomlatiti, ima nas sedam i pol milijuna'. 

Rasprava se dalje vodila oko incidenta u Subotici, u kojem je sudjelovao igrač Dinama Tomislav Crnković-Crni. U vezi ovog incidenta Žuvela je govorio da je jedan igrač nazvao Crnkovića ustašom i da mu je opsovao ustašku majku. Pribičević staje u obranu tog funkcionera Spartaka koji je ujedno i namještenik Odsjeka unutrašnjih poslova Subotice. 

Vladimir Seršić navodi, kompromitirajući Žuvelu, kako je od svojih kolega kojih se poimence ne može sjetiti, čuo da je po povratku iz Beograda Žuvela rekao 'od danas ću biti šovinista.'

Nenad Panović navodi kako Žuvela kritizira licemjerje beogradske publike i štampe jer 'kada se nešto dogodi u Splitu čitava štampa piše o tome, a sada kada je u Beogradu bilo još gore o tome nitko ništa ne piše.'  Žuvela je napomenuo kako treba ići na utakmicu Dinama i Zvezde i kako treba ući pola sata ranije, te na igralištu zauzeti određeno mjesto kako je on to nazvao '38. paralela.' U nastavku svjedočenja navodi kako je Milan Kisić oštetio autobus igrača Crvene zvezde, ali negira navode Markovića i Pribičevića kako je Žuvela spominjao srpsku majku, što je sudeći po dosjeu i bio njegov glavni krimen. 

Ispitivanje okrivljenog Vjenceslava Žuvele 26.X.1951. godine

O planovima za utakmicu  Dinamo - Crvena zvezda i tko je sudjelovao u njegovom donošenju - Žuvela na prvom sačuvanom ispitivanju opisuje razloge zašto su on i Torcida odlučili, kako on to kaže, dati 'KONTRU' Beogradu i pomoći Dinamu u pobjedi kako bi i Hajduk na taj način mogao doći na drugo mjesto I. savezne lige.  Jedan od razloga, kako navodi Žuvela, je i prošla utakmica u Beogradu između Hajduka i Crvene zvezde kada su Žuvelu, Štiglića i Kisića, pri izlasku sa stadiona napali kibici tj. navijači domaće momčadi. Kao drugi razlog navodi nepravilno pisanje o Frani Matošiću, novinara Ljubomira Vukadinovića. 

Za utakmicu Dinamo - Crvena zvezda u Zagrebu, dogovor je bio zauzeti naše staro centralno mjesto istočne tribine i ne dopustiti navijačima Zvezde ulazak na stadion, a ako pokušaju ući istjerati ih te se sa njima i fizički obračunati. Ante Mršić je bio zadužen od uprave Dinama zatražiti povoljnije ulaznice kako bi Torcida došla u što većem broju i već oko pola 12 zauzela što bolju poziciju. Na optužbe kako su pripremili gnjile jabuke da njima gađaju i dočekaju zvezdaše, kako su i oni Torcidu u Beogradu, Žuvela odgovara da to nema smisla i da to ne treba raditi, već je potrebno dokazati da smo kulturniji od njih. Kako će istraga dalje teći postaje jasno da je ključni dokaz UDBE protiv Torcide ustvari bio sukob s navijačima Zvezde 23. X. 1951. neposredno pred utakmicu Dinamo - Crvena zvezda, u zagrebačkoj kavani Dubrovnik, mjestu okupljanja dalmatinskih studenata u Zagrebu.

U prvom iskazu Žuvela opovrgava bilo kakvu organizaciju nereda na budućoj utakmici i ne navodi nikoga tko s njime u tome sudjeluje. Na prvom ispitivanju negira i prijateljstvo s već privedenim Antom Mršićem, očito da ga zaštiti. Također opovrgava i sudjelovanje Svemira Cice Delića, tada Dinamovog igrača (od 1952. igra za Hajduk) i brata sportskog novinara Mladena Delića s kojim je, kako kaže, u kavani Dubrovnik razgovarao o sporednim stvarima. 

Ispitivanje okrivljenog Vjenceslava Žuvele  15.XI.1951.godine: 

U ispitivanju okrivljenog Žuvele, 15.XI.1951. godine UDBA je zahvaljujući svjedočenjima gore navedenih pripremila detaljnija pitanja. Najveći krimen koji su prema redoslijedu ispitivanja pripisali Žuveli, psovanje Majke Srpske. Priznaje da je sličan izraz upotrijebio, revoltiran odnosom novinara koji za nerede na utakmici u Beogradu nepravedno optužuju Franu Matošića. Na optužbe za šovinizam, prilikom utakmica u Splitu i Beogradu, odgovara kako  ta konstatacija djelomično odgovara istini, s obzirom na način postupanja prema hajdukovim igračima i navijačima u Beogradu i da kada se neki incident dogodi u Splitu sva štampa uzvitla prašinu, a sada kada se u Beogradu dogodi još i gore o tome niko ništa ne piše. 

O napadima trulim jabukama na igrače Zvezde u Zagrebu Žuvela odgovara negativno, napominjući kako je doista netko spominjao ideju uzvraćanja 'gostoprimstva', ali je on izrazio svoje neslaganje uz konstataciju kako ne bi bilo kulturno i da je šteta novaca. Uz to negira i postojanje planova o napadu na Zvezdin autobus.

Ispitivanje okrivljenog Vjenceslava Žuvele 23. XI. 1951. godine:

Posljednje saslušanje nastavlja se opet u političkom tonu, tada aktualnog rata u Koreji, te se pokušava dokazati politička podloga izjave o zauzimanju 38. Paralele, misleći na granicu koju navijači Zvezde neće prijeći. Žuvela odbacuje političke konotacije te izjave, tvrdeći da se, iako izrečeno, odnosilo isključivo na pozicioniranje na tribinama. 

O slučaju igrača Dinama Crnkovića, Žuvela staje u igračevu obranu, napominjući kako, iako je udario igrača Špartaka koji mu je opsovao ustašku majku, to nije imalo šovinistički značaj. 

Sačuvani zapisnik kojim je završeno svjedočenje u dosjeu 207184 Žuvela Vjenceslav, 23. XI. 1951., u kojemu su nabrojani svi isljeđeni studenti završava Žuvelinom izjavom 'Ne osjećam se krivim, jer nisam šovinista niti ću biti, dok o napadu na autobus i igrače Crvene Zvjezde nije bilo ni govora.'

Kontra mraku kontra sili

Navijačka skupina Torcida nastaje i djeluje iz otpora prema Nogometnom savezu Jugoslavije i povlaštenom tretmanu novonastalih poslijeratnih srpskih nogometnih klubova iz Beograda naspram Hajduka i drugih hrvatskih klubova. Dosadašnji historiografski, sociološki i novinski materijali koji su napisani na temu osnutka Torcide uglavnom su se bavili opisom navijačke atmosfere tih dana u Splitu i neposrednim represivnim posljedicama koje su se odrazile na navijače splitskog kluba nakon utakmice odigrane te 1950. godine. Kako su prošli neki od navijača, simpatizera članova kluba i Torcide nalazi se i u zapisnicima Politbiroa Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske 1949. - 1952. Interpretirajući zapisnike Politbiroa CK KPH posljednjih godina pojavio se čak i novinski naslov Torcidu su 1950. osnovali agenti UDBE i oficiri JNA, ne razlikujući pri tom, iz nekog razloga, članove Torcide od nekih simpatizera Hajduka koji su ujedno bili i ugledni članovi partije.

UDBIN proces istrage Torcide 1951. godine bio je tek početak patnje za neke od okrivljenika, koji se nakon dugotrajnog isljeđivanja u istražnom zatvoru te formalnog suđenja nastavljao u nekom od zatvora, da bi se i nakon izlaska na slobodu proces obrade nastavio. Za neke od njih, poput Vjenceslava Žuvele Grizuna - UDBINA istraga, nikada nije završavala. Vjenceslava Žuvelu. najistaknutijeg člana Torcide UDBA je zatvarala, proganjala i pretresala stan, po svjedočenjima obitelji, sve do devedesetih godina i njegove tragične smrti od posljedica prometne nesreće u Splitu 27. kolovoza 1990. godine. 

Vjenceslav Žuvela Grizun živio je kontra mraku, kontra sili.