Kuća u u Radunici u kojoj je odrastao Jurica Jerković danas je - apartman.
- Jerkovići su bili podstanari u naše familije - ispričao nam je Zlatko Seletković, koji i danas živi u uličici u kojoj su se kao djeca igrali.
- Jurica je četiri godine stariji od mene, a stanovali su ovdje, na didovini moje majke Jozice, rođene Čulić.
Šjor Zlatko nam je otvorio mali prizemni stančić u kojemu su živjeli Jerkovići. Trenutno je prazan, čeka nove turiste, a jako je lijepo uređen.
On i supruga Karmen nam pričaju da je malo još ostalo starosjedilaca, a ni balun više ne skače po ulici.
- Nekad je ovo bila Trumbićeva 49, a danas je Radunica 65. Dobro se sjećam cijele familije, majka od Jurice je jako lijepo pjevala. Ja sam odrasla dvije kuće dalje. Majke su sjedile ispred kuća i družile se, a djeca su se igrala. Sva vrata su bila otvorena - rekla nam je gospođa Karmen.
Spustili smo se do ulice kojom je taman prošao Jerkovićev školski kolega Željko Arapović...
- Osam godina sam s Juricom išao u školu. Bio je vrlo dobar učenik, ali veliko podbadalo i zafrkant. Kao petaš je za školu igrao s osmašima, toliko je bio nadmoćan, a profesorica tjelesnog, Ruskinja Tamara, kojoj se ne mogu sjetiti prezimena, govorila je da će on biti vrhunski kojeg god sporta da se dohvati.
U školu su išli na Toć, a Juricu je put odveo u nogomet. Legenda kaže da ga je u Radunici najprije zapazio barba Luka Kaliterna, a ostalo je povijest...
'Radunica kala mala velikana Juru dala', navijački je slogan iz zlatnih sedamdesetih, starih vremena kada su splitska djeca stalno igrala balun u dvoru. Danas smo zahvalni našim sugovornicima koji su nas uveli u mali prizemni stančić, u kojemu je Jurica odrastao. Na ulici nije bilo nigdje nikoga, tek pokoji izbezumljeni turist u potrazi za smještajem.
Jurica Jerković je pokopan u 15.30 sati na Lovrincu. Bio je to tihi sprovod, a baš tada je u isto vrijeme sjalo sunce i padala kiša. Otišao je velikan koji je proslavio Radunicu, središnju ulicu starog splitskog kvarta Lučca.