VIDEO: Hajduk je pobijedio Varteks i postao prvak u 'okupiranom' Varaždinu!

Na današnji dan prije 19 godina Hajduk je u Varaždinu pobijedio Varteks rezultatom 4:2, a osim što su 'bijeli' s tim bodovima postali prvaci nakon šest godina, to će gostovanje iz 2001. godine ostati u trajnom sjećanju mnogim hajdukovcima.

Evo navijačkog izvještaja s tog zadnjeg kola...

'Okupiranje Varaždina Hajdukovim navijačkim trupama, neopisivo slavlje i veličanstven doček igračima sutradan na Rivi ovu su utakmicu učinili jednom od onih koje se ne zaboravljaju. Hajdukovci su nakon šest godina postali prvaci i to su pošteno proslavili: u zagrebačkoj zračnoj luci se pjevalo igračima, dočekalo ih se i u Resniku, dok je u centru Splita bio urnebes, bacalo se u more, kupalo u fontani, puna Riva proključala je kada su šampioni došli na instaliranu binu…

Ovo slavlje uspoređuje se s onim iz 1971., kada je Hajduk nakon 16 godina postao prvak države pobjedom u Beogradu nad Partizanom. Beograđani su vodili 3:0, a završilo je 3:4 te je titula došla u Split.
Varaždin je tog dana bio krcat navijačima Hajduka. Teško je procijeniti koliko je navijača 'bijelih' došlo u taj barokni grad, ali svi kafići, trgovi i ulice bili su okićeni Hajdukovim obilježjima: zastavama, šalovima, transparentima… U izvještajima sutrašnjih novinama baratalo se brojkom od šest tisuća navijača 'majstora s mora'. U svakom slučaju, cijelu istočnu tribinu okupirali su hajdukovci, a sigurno je i pola zapadne tribine bilo za splitski klub. Vidjelo se to jasno kada su padali golovi za Hajduk, jer bi tada i dobar dio zapadne tribine slavio. Među njima je bio i Goran Ivanišević, čovjek koji će za nešto više od mjesec dana osvojiti Wimbledon i kojemu će Split prirediti jednako lud doček na Rivi.

U to vrijeme kraja devedesetih i početka dvijetisućitih, u Torcidi je postojao ogroman jaz među generacijama. Stariji navijači nisu odlazili na gostovanja hrvatske nogometne lige, nisu pružali nikakvu podršku aktivnoj generaciji, tako da je nedostajalo međusobnog poštovanja. Priče o Beogradima mlađe više nisu zanimale, kad su se oni borili po Šibenicima, Rijekama, Zagrebima, Varaždinima. Sami, bez starije garde. Budući da je tih godina jezgru Torcide na tim 'malim' gostovanjima činilo svega desetak, dvadesetak navijača, svugdje je znalo biti opasno, pa su i Varteksovi White Stonesi redovito napadali navijače Hajduka kada bi im se pružila prilika, odnosno kada bi bili brojniji.

Tog šampionskog dana White Stonese se nije moglo vidjeti u gradu, teško i obične navijače Varteksa. Iako su WS grad oblijepili plakatima 'kontra tovara', takvo raspoloženje se te nedjelje nije moglo osjetiti u Varaždinu. Vladala je prijateljska atmosfera, pilo se i pjevalo cijeli dan. Koliko se popilo, dovoljno je reći da je pri kraju dana u Varaždinu alkohola - nestalo. Pred početak utakmice pivu se nije moglo naručiti u kafiću, kupiti u dućanu, ma nigdje! Policija je bila nemoćna, pijaniji su se sprdali s njima: jedan je tako plavcu iz zafrkancije uzeo stop palicu pa počeo sam regulirati promet, a na stadionu ih se polijevalo vodom (bila je jedna guma na tribini da se navijači mogu osvježiti). U tom općem kaosu jedan je od navijača policajca u gradu ozlijedio nožem…

Kako White Stonesa nije bilo u gradu, valjalo ih je pred stadionom pričekati, ipak i oni moraju doći na utakmicu. Odnosno, bio je ranije jedan incident pred hotelom Turist u kojem su odsjeli igrači Hajduka. Izgledalo je to otprilike ovako: torcidaši, njih tridesetak, vidjeli su nešto manje brojnu grupu White Stonesa u blizini, potrčali put njih, a nekoliko Varaždinaca je, nakon što su pobacali kamenje i boce, dobilo po sebi, dok su ostali pobjegli, ostavivši torcidašima - dvije gajbe piva.

Ipak, torcidaši (mlađi, aktivni) dogovorili su se da pred stadionom nikoga neće tući jer je omjer snaga zaista bio nepravedan, ali da će uzeti koji Varteksov šal, dres… Kada su stariji torcidaši (neaktivni) vidjeli da mlađi skidaju varteksovcima šalove, usprotivili su se pa je došlo do manje međusobne frke. Tu, pred stadionom, torcidaši su jednom momku uzeli (nisu ga tukli) transparent 'WS' kojeg su kasnije na stadionu zapalili.

Varaždinska istočna tribina bila je jednaka poljudskom sjeveru u boljim danima: navijanje, šalijade, baklje, dimne, sve… Nevjerojatno!
Na istoku se dogodila i jedna žešća tučnjava među samim torcidašima. Zašto? Potpuno bezveze. Momak koji je vodio navijanje zaurlao je: 'Ajde, pičke, navijajte!'. Takav njegov motivirajući usklik nije se svidio jednom drugom navijaču u blizini. 'Ma, 'ko je pička?!', ražestio se, i poletješe šake među njim dvojicom, pa četvoricom, osmoricom… Na kraju se činilo da se cijeli jedan dio tribine mlati, iako su mnogi samo pokušavali izmiriti situaciju. Policija je, plašeći se eskalacije, htjela intervenirati, izvući najratobornije, ali kad je pokušala - odustala je istog trena. Navijači su se u čas okrenuli put njih, pa su na kraju policajci bili sretni što se mogu povući neozlijeđeni.

Završetak utakmice igrači su proslavili uz istočnu tribinu. Ivan Leko, Igor Musa, Stipe Pletikosa, Stanko Bubalo ('Ronaldo iz Turčinovića') i ostali junaci pobacali su navijačima dresove, majice, čak i gaćice - sve uz hit pjesmu 'Šuti, samo šuti, moj dječače plavi…'.
Spomenuti treba još da je slavlje u zagrebačkom kafiću jedan hajdukovac skoro platio životom. Ispred spomenutog kafića zadobio je dvije ubodne rane, jedan od bivših vođa Bad Blue Boysa nožem mu je probio oba plućna krila. Spašen je hitnom intervencijom u Kliničkoj bolnici Dubrava.'