PRIČA VLATKA ĐOLONGE: Na Poljud je stigao na nevjerojatan način, da bi s 'bijelima' osvojio tri titule i odlučio derbi s Dinamom

Na dan utakmice Hajduka i Dinama uvijek se lijepo podsjetiti starih dobrih pobjeda, a u tom nabrajanju je neizostavan i derbi iz 2002. godine, kojega je pogotkom iz slobodnog udarca u 26. minuti riješio Vlatko Đolonga.

- Cijeli život sam sanjao dati gol Dinamu pred punim Poljudom, a uz to je taj pogodak bio i odlučujući. To mi je bio jedan od najdražih trenutaka karijere - kazao je kasnije jednom zgodom Đolonga, novoimenovani predsjednik Udruge veterana Hajduka.

Pamti se i veliki naslov u Slobodnoj Dalmaciji 'Đolongomet', no u ovom slučaju bi bila prava šteta da gol u derbiju i brojni trofeji potisnu u zaborav priču koja je u današnjim vremenima jednostavno nemoguća, a radi se o tome kako je Đolonga uopće došao u Hajduk.

- Nakon jednog treninga sam išao prema kancelariji, kada me na hodniku zaustavio dječak i pitao: 'Mogu li ja trenirati s vama?' - prisjetio se Siniša Jalić, trener koji je na Poljudu ostavio neizbrisiv trag u radu s mladima.

- Upitao sam ga: 'A tko si ti?' On mi se predstavio i rekao da je trenirao neko vrijeme u Splita i sad bi želio s nama. Rekao sam mu da dođe i pokuša. Od prvog treninga je na mene ostavio dojam izuzetno pozitivnog i jakog karaktera. Bio je pravi profesionalac, spreman trenirati i dva puta dnevno.

Zanimljivo je i to da je Đolonga prvih šest mjeseci u Hajduku samo trenirao, nije igrao utakmice. Jalić i Đolonga će na kraju zajedno proslaviti juniorski naslov prvaka Hrvatske u sezoni 1994/95, u generaciji Jurice Vučka, Gorana Tomića, Silvija Čavline...

No, bila to godina Hajdukove duple krune i četvrtfinala Lige prvaka s Ajaxom. Đolonga kao izlazni junior se morao dokazati negdje drugdje da bi došao blizu prve momčadi. Otišao je u Uskok iz Klisa, koji je taman ostvario svoj najveći uspjeh ikada, te igrao 1 B ligu. Tamo je trener bio Stipe Valenta, nekadašnji predsjednik Torcide, koji pamti Đolongu po hrabrosti i dobrom skoku glavom. Još uvijek ne i po snažnom udarcu jer slobodnjaci su u Uskoku bili rezervirani za Slavka Radića.

Uslijedila je epizoda u Orijentu, a onda i konačna afirmacija u Hrvatskom dragovoljcu. Tamo je Đolonga izvodio slobodnjake i izbio u prvi plan, da bi zapeo za oko stručnjacima Alavesa i preselio u Španjolsku, odakle će se vratiti u - Hajduk. Dakle, u sezoni 2000/01 Đolonga je prvi put došao u prvu momčad 'bijelih'. Bile su mu već 24 godine, iza sebe je imao prvoligaško iskustvo, a 'bijeli' su tražili zamjenu za Antu Jažića koji je otišao u Rapid.

Đolonga je u Hajduku igrao na poziciji stopera ili lijevog bočnog, a s 'bijelima' je osvojio titule 2001., 2004. i 2005. godine, te Kup 2003. godine. Doživio je u bijelom dresu puno lijepih trenutaka, ali ostalo je i ožiljaka, s obzirom na europska posrnuća (prije svega Debrecen). No, onaj dječak s početka priče je doživio da odluči derbi protiv Dinama i postane kapetan Hajduka u generaciji Nike Kranjčara.

Niko se zove i Đolongin sin, koji je trenutno kapetan Hajdukovih pionira. Da, onih kojima je priređen veličanstven doček nakon povratka iz Slavonskog Broda. Nedavno je proslavio rođendan i bilo je lijepo čuti da ga je nazvao i čestitao mu kapetan Osijeka, njegov vršnjak, a Đole mlađi mu je tom prigodom još jednom čestitao na Kupu. Djeca su između sebe prijatelji, tako su odgojeni, i najmanje su krivi za sve što se događa oko njih.

Što se tiče Đolonginog imenovanja predsjednikom Udruge veterana, on čak nije ni želio tu poziciju, ali priznaje da mu je imponiralo kada je u Hajdukovoj kino-sali vidio pedesetak bivših igrača, redom velika imena, kako ga predlažu i daju mu podršku. Đolonga danas ne radi u nogometu, on vodi kafić na Pjaci (nekad se išlo u Holcera, danas kod Đole), oduševljen je održanim sastankom veterana i Torcide, te vjeruje da će budućnost donijeti puno veće zajedništvo svih koji vole Hajduk.