Košarkaši Zadra osvojili su treći uzastopni naslov prvaka Hrvatske - pobjedom su protiv Splita u Velikoj dvorani na Gripama rezultatom 67:65 s ukupnih 3:1 priuštili svojim navijačima još jedno veliko slavlje, koje je sinoć trajalo do dugo u noć.
Zadar je apsolutno zaslužio naslov prvaka, prije svega dominacijom i uvjerljivim izdanjima tijekom regularnog dijela prvenstva, a potom i u razigravanju. Dva puta su uvjerljivo slavili protiv Splita u Višnjiku, promašili šut za pobjedu u trećoj utakmici na Gripama, da bi potom iščupali gotovo pa izgubljeni četvrti susret na gostujućem parketu i tako zaključili sezonu s trofejom.
Međutim, nećemo puno okolišati - pričali bi sada i najavljivali majstoricu u Zadru, da momčad Danijela Jusupa u završnici utakmice nije dobila ogroman, presudan sudački poguranac trojke Hadžić, Gracin, Stanković, koji je na koncu odlučio pobjednika. Naravno, nećemo pričati o namjeri, ali nevjerojatan je način na koji je sudačka trojka s nekoliko propusta uskratila 'žutima' da u majstorici u Višnjiku pokušaju doći do prvog naslova nakon 22 godine.
Sumnjive su se odluke činile odmah 'na prvu' još dok je trajala utakmica, ali nakon pregleda snimki jasno je kako su neobjašnjive procjene, ako ništa drugo, bile jezičac na vagi da Zadar ostane u utakmici i na koncu slavi. Istek napada s loptom u rukama Mihailovića (bez pregleda snimke!), potom dodijeljena lopta Zadranima nakon duela Mihailovića i Tišme (unatoč gledanju snimke!), da bi na koncu (bez pregleda snimke!) olako prešli preko Wahlove blokade Shortera, kada je lopta već dirala tablu zadarskog koša.
Da ne spominjemo koliko su lagani bili na zviždaljci 50 sekundi prije kraja kada su nakon kontakta Mihailovića i Ljubičića omogućili Zadru izjednačenje s linije slobodnih bacanja - ranije faule Kapuste, pa onaj isključujući peti Vuke, su 'mila majka' kakav je prekršaj prema tom kriteriju trebao biti suđen Jordanu u posljednjem napadu produžetka nakon guranja Mihailovića. Nisu se proslavili niti s dosuđenom 'mrtvom loptom' na kraju dvoboja, kada su Zadrani dobili još jedan posjed i priliku zaključiti utakmicu...
Čisto sumnjamo da bi gosti uspjeli zabiti zadnjih sedam poena u regularnom dijelu dvoboja da nije bilo navedenih sudačkih odluka, a teško da bi i bolje momčadi od Splita preživjele takav hendikep da nijedna od tih ključnih procjena u završnici ne ode na njihovu stranu. Unatoč svim greškama i krivim odluka igrači Veljka Mršića su imali priliku, ali poraz je teško bilo izbjeći.
Bilo pa prošlo, zastor je pao na još jednu košarkašku sezonu, a i Zadrani i Splićani će je moći nazvati - povijesnom. Jedni su upisali prvu treću uzastopnu titulu prvaka, dok su drugi osvojili trofej nakon sušne 21 godine posta. Ipak, postoje svakakve nelogičnosti koje nas nekako muče...
Prije svega, Danijel Jusup nema ugovor za cijelu sljedeću sezonu. Iako mu postojeći traje do kraja kalendarske godine, najtrofejniji zadarski trener u povijesti, umjesto da čeka da mu izliju brončani spomenik negdje na Višnjiku, još nema niti garanciju kako će moći slagati roster preko ljeta. Najavljeni su razgovori oko nastavka suradnje, ali prvi čovjek kluba Tomislav Kabić, zapravo vršitelj dužnosti direktora, umjesto da sam sebi da legitimitet i potreban mir, ispruži Jusupu papir, koji mu je trebao dati još davno - navlači sumnje, koje mu ovom momentu nikako ne trebaju. Podsjetimo, on je na mjesto prvog čovjeka kluba došao nakon epizoda u niželigašu Diadori, Košarkaškom savezu Zadarske županije, a jedna od glavnih referenci u posljednje vrijeme mu je uloga u povratku reprezentacije u zadarske Jazine uz svesrdnu pomoć Joke Vrankovića.
Iz splitskog ugla, sezona je bila jako, jako duga, 'žuti' i njihovi navijači kao da su prespavali period od osvajanja Kupa Krešimira Ćosića u veljači, pa sljedeća gotovo četiri mjeseca do ovog finala prvenstva. Sezona se ne može nazvati neuspješnom, već itekako uspješnom, trofej koji je stigao u splitske vitrine treba biti zalog za nešto više u budućnosti. Lutanja je bilo, krivih odluka vodećih ljudi u klubu Dejana Žaje i Tea Čizmića isto tako, ali za šest mjeseci ili dvije, pet, sedam godina neće nitko pamtiti te stvari. U sezoni 2024/2025, splitski klub će ostati zapisan kao osvajač Kupa. Pa tko se uopće sjeća da su te davne 2004. godine kada su 'žuti' pretposljednji put osvojili trofej, iste sezone ostali bez doigravanja domaćeg prvenstva. Gledali su u leđa Zagrebu, Šibenki, Hermes Analitici.
A što reći o HKS-u, Savezu koji već godinama nije u stanju suđenje u finalu dovesti na dostojnu razinu, da ga sude najbolji hrvatski i ponajbolji europski suci, oni zadarski i splitski. Bez obzira što isti ti djelitelji pravde sude 'svom' Zadru i Splitu tijekom regularnog dijela, finala su im ostala nedostižna. Što reći o Savezu koji za ključnu figuru 'akcije spašavanje hrvatske košarke' postavi Kruna Simona, trofejnog košarkaša, ali čovjeka bez sekunde i minute iskustva na trenerskim i rukovodećim pozicijama. Onda taj Simon za izbornika postavi svog kućnog prijatelja, košarkaškog trenera koji sa svojih 50 godina nema niti godinu dana samostalnog seniorskog trenerskog iskustva.
Što reći o Savezu, koji Zadar i Split pošto-poto nastoji izgurati iz ABA-e, jedne od najjačih klupskih liga na starom kontinentu, pa s druge strane forsiraju domaće prvenstvo i izlazak u europska natjecanje. Jedino čemu Vranković, Rukavina i društvo trebaju težiti je osloboditi Split i Zadar obveza u ovom gotovo pa nakaradnom, 33 kola dugom, domaćem prvenstvu, pa da u miru i jedni i drugi igraju ABA ligu i europsko natjecanje. Ako mogu Slovenci, Srbi, Bosanci i Crnogorci, zašto ne možemo i mi? Svi oni su sudionici i ovogodišnjeg Eurobasketa, svi oni imaju klubove oslobođene obveza u domaćem prvenstvu dok igraju europska natjecanja...
Dosta je više stavljanja pod tepih problema, potrebni su rezovi i odluke, Zadar i Split su gotovo pa jedino što nam je ostalo od klupske košarke. Ne može Savez spašavati hrvatsku košarku na način da prisiljava ta dva kluba da se loptaju s ostatkom lige sedam mjeseci. Umjesto da im HKS omogući da sjede na dvije stolice (Europa i ABA), da povuku klupsku košarku s dna, Savez čini nam se ponekad, radi sve da i njih odvuče u ralje amaterizma.