ŽIVOT PIŠE ROMANE: Bio je na rubu ponora, u život ga je vratilo Dugopolje, a eksplodirao je nakon što je prebačen na lijevo krilo!

Nema tih komplimenata koje komentatori HNL-a nisu ove sezone izrekli na račun Michelea Šege u raznoraznim medijima. Moderan, brz, moćan, ima povratnu trku, najbolje krilo lige. Isto kažu i pojedini treneri, koji čak više ističu njegovu igru tijekom svih 90 minuta, nego lijep pogodak kojim je matirao Lovru Kalinića i osigurao Varaždinu nova tri boda.

Šego je danas jedan od najboljih igrača HNL-a, ali malo je poznato na kakvom je rubu bio. Micheleov strmoglavi pad danas je debelo u sjeni zvjezdanih dana koje proživljava, ali prođimo malo kroz njegovu priču jer je uistinu specifična.

Najprije, Šego je proizvod nogometnog kluba Adriatic i bio je najbolji igrač njihove generacije pionira koja je osvojila naslov prvaka, te izborila ulazak u 1. HNL. Fotografija je s kvalifikacijskog turnira iz Sesveta, gdje mu je Petar Krpan uručio i trofej za najboljeg strijelca.

Nakon te sezone je preselio na Poljud, u Hajduk, a sve u sklopu suradnje koju je ta splitska škola nogometa taman potpisala. Na Poljud je u sklopu tog sporazuma otišlo dvadesetak igrača, od poznatijih koji su se afirmirali još Teklić, Nejašmić, ali i dosta onih koji još uvijek puno obećavaju, tipa Krolo, Ćubelić...

Tada je igrao špicu, a relativno brzo je debitirao za prvu momčad 'bijelih'. Bilo je to u dvoboju protiv Cibalije u Vinkovcima 11. veljače 2018. godine, kada je s klupe ušao u igru umjesto Ohandze. Uveo ga je trener Željko Kopić, a Šego je tada imao samo 17 i pol godina. Da ga je Kopić cijenio, pokazuje i to što ga je uveo i u finalu Kupa protiv Dinama u Vinkovcima, onom čuvenom koje se pamti po sudačkim pogreškama. 

Međutim, kako to obično biva u Hajduku, raznorazne promjene, pri čemu ovdje ne mislimo na Upravu nego više na struku, dovele su do toga da je Šego vraćen u Hajduk II, ali ne samo da je spušten, već je i prekrižen, nikad više nije ozbiljno konkurirao za prvu momčad. Upisao je ukupno 15 nastupa za Hajduk, te jedan gol Istri kojega možete pogledati u videu na 5:09.

I tu počinje njegov dramatičan pad. U Hajduku II je to još nekako išlo, ali kad su krenule posudbe, bilo je užasno. Šego je bio još nespreman, ne toliko nogometno, koliko životno. Posudbe u Slaven Belupo, a pogotovo u slovenski Bravo su bile više nego promašene. Baš nitko više nije brinuo o njemu, trebalo ga je vraćati u život, a ne samo u nogomet jer nisu sva djeca ista, ne podnese svatko lagano taj pad pa odlazak u novu sredinu.

Sad dolazimo do ključnog trenutka karijere. U veljači 2021. godine, on je otpisan od Hajduka, Brava, potpuno bez samopouzdanja. Dječak koji je puno obećavao, kao da je zaboravio igrati, a o zabijanju da i ne govorimo. Dvije su mu se stvari tu poklopile. Suradnja kluba u kojemu je ponikao Adriatica s Dugopoljem, a zatim suradnja Hajduka i Dugopolja, gdje je s Poljuda na Hrvatske vitezove poslan i trener Jure Srzić. Prelomio je tada Franko Bogdan, 'neka ga malo u Drugoj ligi, bit će doma, jedino ga tu možemo vratit'. Vjerojatno je Bogdan jedini uz obitelj tada još vjerovao u Šegin povratak u ozbiljan nogomet. Zajedno su i danas, Šego i nema menadžera (a tko bi ga do još prije koju sezonu htio!?), makar je jasno da dolazi vrijeme ozbiljnijih ponuda.

U Dugopolju je Šego, što u prvenstvu, što u Županijskom kupu, zabio 12 golova, ali još važnije je bilo što je vratio samopouzdanje. Od tamo je otišao u Varaždin, koji je tada također bio u Drugoj ligi, te su on i Teklić zajedno s Varaždincima izborili ulazak u najviši rang.

Ljeto prije početka te prvoligaške sezone su obaviješteni da Hajduk više ne računa ni na jednoga. Predložen im je raskid ugovora, kojega su obojica prihvatili, što su zapravo morali jer su umjesto sjedenja u gledalištu izabrali prvoligaški nogomet. U Varaždinu su imali manje ugovore, ali su tu bili prvotimci, te su dobili priliku za novi uzlet. Hajduk je u tom transferu za obojicu dobio po 40 posto od budućeg transfera.

Teklić je odmah postao zvijezda HNL-a, atraktivniji je igrač od Šege, a tada je bio i učinkovitiji. Za Michelea je bio važan trenutak kada ga je Igor Bišćan pozvao u U-21 reprezentaciju. Šego je nekad igrao za mlađe selekcije, ali bio je prekrižen, a onda ga je oživio Bišćan u trenutku kada je dobro morao protrljati oči i vidjeti da nisu falili ime. No, kad je došao, brzo je shvatio da je pozvan više zbog povratne trke nego napadačkog učinka. Zaboravili smo istaknuti važnu činjenicu, Šego je i na posudbi u Dugopolju bio prva špica, ali nagli prvoligaški uspon je počeo kao lijevo krilo, pri čemu puno toga treba zahvaliti i treneru Mariju Kovačeviću.

Danas Šego u očima mnogih kotira kao najbolje krilo lige, a taj epitet je zaslužio prezentacijom na terenu u ovoj polusezoni i ničim drugim. Lijepe golove je postizao i Hajduku i Dinamu, onaj momčadi iz Maksimira možete vidjeti u videu na 2:14.

Na kraju ove priče kažimo i to da ne smatramo da je Šego sa 17 i nešto godina odmah bio spreman za prvu momčad Hajduka, odnosno da je netko na Poljudu kriv što je u tom trenutku dao prednost drugom igraču. Možda je najbolji zaključak dao Luka Vučko koji nam je jutros rekao da je šteta što Hajduk nema neki klub u kojemu će razvijati svoje igrače nakon juniorskog staža jer ne sazrije svak sa 17, netko postane igrač i kasnije, a šteta ih je tek tako gubiti. Uglavnom, svatko će na ovu temu imati svoju tezu, ali Varaždin se pokazao kao najbolji izbor, kako za Teklića, tako i sada za Šegu, koji je prije svega velikim radom i angažmanom na pravom putu da ostvari karijeru koja mu se predviđala još dok je bio dječak.