Zrinka Ljutić otkriva po čemu je bilo posebno njezino djetinjstvo, ali i u čemu su joj najviše pomogli Ivica i Janica Kostelić

Zrinka Ljutić proživljava najljepše dane u svom životu. Prije tjedan dana Zrinka je na stazi u američkom Sun Valleyu potvrdila da je trenutačno najbolja slalomašica svijeta, a tome su najviše pridonijele tri slalomske pobjede u Semmeringu, Kranjskoj Gori i Courchevelu. Osvajačica Malog kristalnog globusa gostovala je u ekskluzivnom Intervjuu tjedna Media servisa s Damirom Tabakovićem i na početku objasnila koliko joj se promijenio život nakon ovog velikog uspjeha. 

'Sada me ljudi prepoznaju, zaustavljaju i traže autogram i sliku i nadam se da će se to smiriti. Ljudi su dragi i imaju poštovanja i nije mi problem slikati se i popričati', rekla je za Media servis Zrinka Ljutić. 

U nastavku je naša najbolja skijašica evocirala još jednom svoj nastup u Sun Valleyu. Na veleslalomskoj je utrci izletjela sa staze u prvoj vožnji, a u slalomu je završila deseta što joj je bodovno bilo dovoljno da obrani prvo mjesto i osvoji Mali kristalni globus. 

'Veleslalom nije bio u fokusu. Na treninzima sam se dobro skijala i htjela sam dati sve od sebe, ali jednostavno nisam se snašla u takvom snijegu i nisam završila prvu vožnju. Odmah sam se okrenula slalomu. Dobro je sve prošlo u onom trenutku kada sam pogodila vrata. Nije bilo kočnice, više mi je teren predstavljao problem pa nisam ni skijala na svojoj razini i u skladu s tim nije bilo rizika od ozljede', kazala je. 

Naša skijašica u ovoj sezoni ima četiri postolja. Tri puta bila je na najvišoj stepenici i to u Semmeringu, Kranjskoj Gori i Courchevelu, a jednom je bila druga - u Sestriereu. Evo što kaže koja joj je bila najdraža pobjeda: 

'Sve su posebne na svoj način, prva je prva, a meni je druga najdraža. Bila je najizazovnija, jer jednom sam pobijedila i druga je bila za sedam dana i to skoro na domaćem terenu (Kranjska Gora), gdje su naši ljudi puno očekivali od mene. Bilo je puno Hrvata i svi su se pitali - mogu li ja to ponoviti, jer sam imala pobjedu i kao zabljesnula sam, i jesam li sposobna to ponoviti. Imala sam to na umu i htjela sam pokazati da to mogu još jednom i uspjela sam. To mi je bilo lijepo i bila sam jako ponosna'. 

San svake skijašice je da na kraju prva prođe ciljem, a na kraju sve se bore za ukupnu pobjednicu. Kada je naša Zrinka Ljutić osjetila da bi ona bila ta koja će odnijeti slalomsku pobjedu? 

'Nakon Kranjske Gore prvi sam puta preuzela vodstvo i vodeći crveni dres i nisam ga dugo zadržala jer sam ga u sljedećoj utrci izgubila. Bilo mi je teže na startu iako je ostalo dosta od sezone. Taj dres predstavlja teret i dosta sam naučila u ovoj sezoni. Dobila sam taj dres, izgubila, pa je bilo Svjetsko prvenstvo i nakon njega sam se vratila u Sestriereu, to iskustvo od ranije me vodilo, a do kraja su bile još dvije utrke i tada sam ciljala prema Malom globusu'. 

Objasnila je nova skijaška zvijezda što se događa u startnoj kućici netom prije starta. Poručila je da često radi sa psiholozima koji su joj dali neke mentalne alate s kojima može poboljšati svoje nastupe na samoj stazi. 

'Puno malih stvari moram napraviti prije samog starta, a netom prije nego što krenem imam cilj da ispraznim glavu i da ne vidim i ne čujem ništa drugo. U tom trenutku ništa osim staze i mene ne postoji. Generalno sam to uspijevala često postići ove sezone. Često duboko udahnem, napunim se kisikom i krenem. Kad sve to napravim - kao da se prostor sam od sebe otvori i onda ja mogu samo skijati', govori. 

Primjetno je da Zrinka ima problema kad je snijeg jako zasoljen zbog visokih temperatura, a i rupe na stazi su još uvijek problem. 

'Ne volim kada ne dobijem povratnu informaciju od skija i snijega kao što dobijem od leda i tvrđe podloge koju volim. Dopušta mi da iskoristim skiju, snagu i tehniku i od svega toga nešto dobijem. Kada skijate po soli, to je kao da gmižete i kao da radite nešto u prazno. Ako pak idem grublje, skije bježe i ukopavaš se u snijeg. Ima tu još puno detalja i rezerve da se razvijam', otkriva. 

Život ponekad piše čudne romane. Tata Amir Ljutić bio je instruktor skijanja i dobio je posao u Innerkremsu. Kompletna obitelj se preselila, a Zrinka Ljutić je iznenadila s odgovorom o tome kako je izgledalo kad se jedna obitelj iz Zagreba preseli u malo austrijsko selo s 20-ak kuća i nekoliko hotela.   

'Bilo je to predivno djetinjstvo i tada nismo razmišljali kuda će nas to odvesti i to se sve dogodilo igrom slučaja. Tata je radio u skijaškom kampu i mi smo cijele zime provodili tamo, skijali i tako smo i krenuli tamo u školu, jer je to bilo potrebno, da možemo nastaviti sa skijanjem. Zavoljeli smo skijanje, dobro nam je išlo i tata je sve više to preuzimao u svoje ruke i trenirao nas. To je sve preraslo u ovo danas i naše djetinjstvo je bilo nevjerojatno. Nitko od nas nije imao mobitel, TV nismo gledali, cijeli dan smo se igrali u snijegu. Bili smo izolirani od svijeta i imali smo predobro djetinjstvo. Ponovila bi to sve to još sto puta da mogu', kazala je. 

Mama, Martina Ljutić često je govorila da su financijski teško podmirivali sve troškove koji su se gomilali kada su Zrinka, njena sestra i još dva brata krenuli na natjecanja.   

'Imali smo sve što nam je trebalo. Nismo imali mobitele, ali roditelji su pazili da imamo sve što trebamo. Pomagali su nam prijatelji i još neki ljudi putem donacija. Kontaktirali smo neke firme kad smo krenuli s natjecanjima. Nevjerojatno mi je kako su moji roditelji uspjeli sve to pokriti i naći novac da nam to omoguće', kaže. 

Uz obitelj, brat i sestra Kostelić imali su veliku ulogu u ovom što je Zrinka Ljutić danas. Ivica je uz savjete pomogao u odabiru skija i materijala za ovu sezonu, a ako želiš dobiti koristan savjet onda nema bolje osobe od Janice, rekla je Zrinka.   

'Surađivale smo moju prvu sezonu u FIS-u i tada mi je puno pomogla jer sam izašla iz dječjeg skijanja i ušla u novi svijet s kojim sam se upoznavala i tražila i trebalo mi je puno vremena da se nađem u svemu tome. Imati Janicu za savjetnicu je pomoglo jer je ona sve to prošla i ne samo da je prošla nego ona je Janica Kostelić i neponovljiva je. Izgradili smo jako dobar odnos koji imamo i danas, a govorila mi je da ne odrastem prebrzo', rekla je. 

U Super-G i spustu se još ne vidi, a o tome što bi ju više veselilo - olimpijska medalja ili ukupna pobjeda u  Svjetskom kupu, Zrinka je u dilemi.

'Meni je to isto, skoro isto, ali opet drugačije. Kad bih morala birati jedno ili drugo, meni je svejedno. Znam koliko je teško osvojiti Svjetski kup, jer to znači da si najbolja skijašica na cijeloj planeti. To mi se čini teže, ali oboje znači jako puno', poručuje. 

Prekrasan mini doček bio je u zagrebačkom naselju Sloboština gdje danas živi obitelj Ljutić. Evo kakav je njoj tamo bio osjećaj, jer Zrinka u svom kvartu poznaje barem 80 posto ljudi.

'Bok svima, bok susjeda, profesorice... bilo je predivno s puno poznanika, susjeda, prijatelja, profesora, a bilo je i onih koje nisam znala, pogotovo djece. Veselio me taj entuzijazam djece koja su se htjela slikati, pratili su moju sezonu i daje mi to nadu da djeca i mladi pokazuju interes za skijanje. Ma ne mora biti u skijanju, samo neka se bave bilo kojim sportom. Neka bace mobitel, odu van i rade nešto zabavno', poručila je.