Godine 2021. odlučila je dati otkaz i okušati se kao freelancer, a da je to bila jedna od najboljih odluka koje je mogla donijeti, pokazalo se jako brzo. Danas, pet godina kasnije, ima klijente iz raznih branši, vodi boutique marketinšku agenciju u kojoj nudi usluge social media menadžmenta i e-mail marketinga. Ona je Ana Mihaljević Peraić, 32-godišnjakinja koja nije samo mentorica za freelancere, već i travel influencerica s nešto manje od 28 tisuća pratitelja na društvenim mrežama i blogu gdje mnoge oduševljava svojim kreativnim, ali i iskrenim objavama i savjetima. Između ostalog, dokazuje i da ljubav te posao mogu uspješno ići skupa.
– I moj muž se prije dvije godine odlučio na ovaj potez i prešao u solo vode, a sve je počelo nakon odluke o preseljenju u Prag. Tamo smo živjeli tri godine prije povratka u Zagreb, cijelo okruženje bilo je zaista inspirativno. Upoznali smo mnoštvo ljudi iz cijelog svijeta i pregršt freelancera, a zbog svoje odluke nikad nismo požalili – pojasnila je Mihaljević Peraić na početku našeg virtualnog intervjua.
Naime, svijet ju je oduvijek zvao pa je i na pitanja o putu na Šri Lanku odgovarala dok je putovala u Japan. To je nije omelo, dapače, spojila je kako i sama kaže, ugodno s korisnim, posao i putovanja pa danas na listi posjećenih destinacija broji više od 40 zemalja svijeta. U ovom intervjuu za naš serijal 'Na put poć', s pričom doć'' otkriva sve o posebnostima Šri Lanke, ali i njezinoj mračnijoj strani. Objašnjava i kako to funkcionira 'organizirani nered' u šrilanđanskim autobusima te zašto je naš Jadran nenadmašiv. Uz to, ističe da je nikakav strah ne može odvratiti od putovanja i uživanja na njima - ni zmije, pa ni politička situacija poput one na Bliskom Istoku zbog koje je njezin odmor na Šri Lanki nešto duže potrajao.
Da morate nekome ukratko prodati Šri Lanku kao destinaciju - što biste rekli?
- Šri Lanka je čista opuštenost. Idealna je za apsolutno sve tipove putnika, bilo riječ o obiteljima, digitalnim nomadima ili solo putnicima. Posebno bi se mogla svidjeti onima koji ne žele provesti puno vremena u transportu jer je površinski manja od drugih azijskih država, primjerice Tajlanda, a i organizacijski je lako izvediva. Uz to, opuštenost brzo prijeđe na vas i potakne vas da se prepustite tom osjećaju.
Šri Lanka je za Vas bila veliki san, sudeći po objavama. Zašto baš Šri Lanka?
- Inače imam želju posjetiti cijeli svijet, sve vidjeti i doživjeti, izuzev možda nekih ultra opasnih država jer nisam avanturist u tom smislu i ne favoriziram taj opasniji turizam. Nakon što sam posjetila Bali, onda i Vijetnam, Tajland i Kambodžu, shvatila sam da je jedino Šri Lanka od poznatih država u tom dijelu svijeta ostala neposjećena. Kad se ukazala prilika u prosincu prošle godine, nagovarala sam muža da odemo jer sam uočila dobru ponudu, i to tri dana prije polaska, no kako on nije spontan kao ja, odlučili smo posjet ostaviti za veljaču. Deset dana prije željenog datuma polaska, vidjeli smo da ponovno imaju dobre ponude i definitivno se nismo pokajali. Stava sam da je Šri Lanka idealna destinacija i za nekog tko po prvi put želi posjetiti ovaj dio svijeta jer je i zanimljiva te povoljna.
Let je zasigurno bio dug. Kako provodite vrijeme na dugim letovima i imate li neki trik za lakše podnošenje puta?
- Na aerodromima kratim vrijeme tako što dovršavam neke zaostatke, pišem newslettere, provjeravam ono što su suradnici napravili, a čekaju moje odobrenje, kreiram objave za klijente, planiram marketinške kampanje... Budući da sam digitalni nomad, svoj posao uvijek 'nosim' sa sobom dok putujem po svijetu, a samim time on nikad ne prestaje. Klijenti znaju da u bilo kojem trenutku mogu odletjeti na drugi kraj svijeta i nemaju s tim problema dok god isporučujem traženi sadržaj.
Kad me čeka neki dugi let, iznimno se radujem jer znam koliko toga za vrijeme trajanja leta stignem obaviti i pustiti svoju kreativnost da neometano djeluje bez nekih digitalnih distrakcija. Zato čak i kad nemam interneta u avionu, mogu kreirati tekstualni sadržaj. Također, jako volim slušati podcaste pa često kupim YouTube premium paket i tematski odaberem sadržaj koji me zanima ili čitam neku dobru knjigu. Sve ovisi o tome i je li let noćni ili dnevni pa navedeno prakticiram ako je riječ o dnevnom letu, a ako je riječ o noćnom letu, popijem melatonin, pogledam seriju i dobro se odmorim prije slijetanja u novu državu.
Šri Lanka je poznata po svojoj tropskoj klimi i čestim monsunima, no Vas je zateklo sunčano vrijeme. Kada je najbolje ići da se izbjegne kiša i gužva?
- I sama sam do ove informacije došla internetskim pretraživanjem pa bih rekla da je najbolji period za posjetiti Šri Lanku onda kada traje naša zima, dakle od siječnja do travnja. U tom tropskom dijelu tada je odlično vrijeme, a ako biste išli za vrijeme našeg ljeta, postoji velika mogućnost monsuna i nevremena.
Budući da je riječ o nešto daljoj destinaciji, koliko dana preporučate ostati? Što Vas je najviše oduševilo?
- Vjerujem da se za deset dana uz dobru organizaciju može vidjeti dosta toga jer nije riječ o velikoj državi. Ipak, ako volite stvarno polagani tempo, odvojite i koja dva tjedna. Osobno su me najviše oduševila kontinentalna mjesta Sigirija i Ella, što je zanimljivo jer sam inače 'beach girl', no i priobalni dio je prekrasan. Naročito me se dojmila Ella, jedno malo planinsko mjesto u centralnom dijelu Šri Lanke, poznato po nestvarnim pejzažima, prirodi i čajnim plantažama.
Posjetili ste i brojna priobalna mjesta poput Ahangame, Weligame, Mirisse i Hiriketiye. Koje Vas se najviše dojmilo i gdje ste najviše uživali u kupanju?
- S obzirom na to da smo i muž i ja digitalni nomadi, jako nam je važno da iz kafića imamo pristup internetu jer bez toga ne možemo raditi svoj posao. Zato je Ahangama za nas bila najbolji izbor po tom pitanju, ali na toj plaži nisu bili samo slični nama, već i obitelji s djecom. Plaže su tamo zaista lijepe, možete se i neometano okupati jer je ocean pitomiji nego u nekim drugim azijskim državama, ima i dosta plićih dijelova. Rekla bih da su na Šri Lanki plaže ljepše čak i od onih na Baliju.
Kako biste usporedili njihove plaže s Jadranom - ima li naš 'biser' ozbiljnu konkurenciju?
- Osim na Šri Lanki, bila sam i na Havajima, Karibima, Baliju, ali Jadran definitivno nema konkurenciju. Njihove plaže jesu prostrane, protežu se kilometrima, pješčane su i izgledaju baš onako kako vidimo na razglednici, ali i dalje, barem meni, nisu ni blizu Mediteranu ni našem Jadranu. Kad uđem u Jadransko more i kad vidim dno, ribice i cijelu raznolikost tog podmorskog svijeta dok ronim, osjećam se posebno, a taj osjećaj nikako se ne može mjeriti s osjećajem plivanja u oceanu.
Osim plaža, koje biste aktivnosti izdvojili kao 'must do'?
- Svakako bih predložila posjet Elli koja je na društvenim mrežama poznata po vlaku koji vozi kroz planine. Međutim, mi se nismo vozili tim vlakom od Kandyja do Elle jer je pruga bila ozbiljno oštećena zbog lanjskog monsuna, tek jedan dio trase bio je otvoren. Nakon konzultacija s iskusnijim putnicima, odlučili smo tu vožnju ipak preskočiti jer smo doznali da je vlak ponajprije namijenjen turistima i lišen tog autentičnog iskustva. Poslije 'booma' na društvenim mrežama, ova vožnja je izgubila svoju čar premda ne kažem da još uvijek nije lijepo, samo je prepoznato i prenapučeno. Zato smo mi unajmili vozača koji nas je provezao malo drugačijim, ali jednako prekrasnim rutama od jednog do drugog gradića. Naglasak ove vožnje i cijelog putovanja su definitivno bili slonovi.
U nekoliko navrata smo ih vidjeli, i to prvo na safariju u Sigiriji. Ovo je zaista bilo jedno predivno iskustvo koje preporučam svakome. Posebno ću pamtiti presladak trenutak kad je oko nas bilo 40 slonova, velikih, ali i malih beba slonića.
Drugi put smo ih vidjeli s vozačem, i to cijelo krdo kako prelazi cestu. I majmuni su skakali okolo, vidjeli smo i razne druge životinje. Tako da, iako se nismo vozili ovim vlakom, istražili smo državu na poseban način. Zaista, gdje se još na svijetu može voziti cestom i nailaziti na suživot dvaju svjetova - ljudskog i životinjskog?
Na društvenim mrežama pokazali ste ruksak koji ste koristili i na svojim prvim daljim putovanjima. Da imate samo ruksak kao opciju, možete li izvojiti jednu stvar koju morate ponijeti sa sobom?
- To bi zasigurno bio laptop ako pretpostavimo da mobitel stane u kakav džep. Odjeću stvarno ne moram nositi, sve mogu kupiti kad dođem na destinaciju i ništa mi nije tako važno kao laptop. Volim svoj posao i tu mogućnost da radim po cijelom svijetu bez potrebe traženja godišnjeg odmora. Osim laptopa, stvarno ništa drugo ne mogu izdvojiti jer sam i inače minimalist i ne moram imati puno stvari sa sobom na putu. Volim imati količinski manje stvari, ali kvalitetnijih.
Vozili ste se u autobusu od Sigirije do Kandyja, i to u onome koji je izgledao iz naše perspektive derutno i prenatrpano. Kako ste doživjeli tu vožnju?
- Ova vožnja doista je bila zanimljivo iskustvo. Autobus je jako malen i skučen i svi smo bili nagurani, kao sardine. I ranije sam imala slična iskustva, u drugim svjetskim gradovima pa i u Zagrebu. Primjerice, ako samo spomenem zagrebački bus 268, svi će znati koliko on može biti pretrpan, ali ovo je sljedeća razina. Čak 60 ili 70 % vremena stajala sam u tim uvjetima, a tek kad je netko izašao, jedna žena mi je ustupila mjesto. Cijela situacija je bila pomalo i smiješna jer je autobus svako malo stajao, a ljudi su neprestano ulazili pa sam se zapitala i gdje više stanu.
Uz to, svi ulaze s prtljagom, a onda je proslijede nekome u autobusu, i to onome tko fizički nije ni blizu njih. I ja sam čuvala nečiju tuđu prtljagu. Zanimljivo je kako nitko ništa ne izgubi, već uspješno pronađe svoje stvari. Istina je i da kontrolor visi van autobusa jer naprosto nema gdje stati zbog količine ljudi koje prima u autobus. Jednostavno se uhvati za dršku i vozi se tako cijelim putem.
Je li se teško/lako kretati između gradova? Koju vrstu prijevoza biste preporučili (vlak, tuk-tuk, bus, taxi)?
- Preporučila bih svima da iznajme privatnog vozača, posebno ako putuje više ljudi. Naime, nas dvoje smo te vožnje iz jednog grada u drugi plaćali 50 eura, dakle 25 eura po osobi, a ako ide četvero ljudi, to je otprilike 12 eura. Ovako dobijete jedno luksuzno iskustvo po pristupačnoj cijeni, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da su današnje cijene taksija u Hrvatskoj znatno skuplje za znatno kraće vožnje. Na primjer, ako se vozim iz Novog Zagreba do aerodroma, tu kratku vožnju platim kojih 20 eura pa višesatna vožnja u Šri Lanki ispadne zapravo džaba. Htjeli smo doživjeti i vožnju jednim drugim vlakom uz priobalje, ali to ostaje za sljedeći put jer nismo imali vremena.
Koliko je novca potrebno izdvojiti za ovakvo putovanje? Gdje i na čemu se najviše isplati štedjeti, a gdje i na što potrošiti više?
- Ako put do Šri Lanke cjenovno usporedimo s drugim azijskim državama u tom jugoistočnom dijelu, ispadne da je ona najjeftinija. Jedino sam nešto jeftinije platila povratnu kartu na relaciji Zagreb - Bangkok premda je Šri Lanka bliža, no nemate puno opcija, a ni razlika nije velika. Tako ćete povratne letove s polaskom iz Zagreba pronaći za oko 700 eura po osobi, a ako krećete iz Budimpešte, možete proći i jeftinije, za otprilike 450 eura po osobi. Letjeli smo s kompanijom Fly Dubai, u Dubaiju smo i presjedali. Smještaji su jako povoljni pa i luksuzne smještaje s infinity bazenom na krovu u glavnom gradu Colombu možete pronaći za cca 70 eura po noćenju, no mi ga ovaj put nismo posjetili.
U Sigiriji smo boravili u homestayu, odnosno u kući lokalaca, umjesto u hotelu ili resortu. Nju smo platili 17 eura noć, no to nije za svakoga. Cijena je razmjerna smještaju koji dobijete i premda je prostor lijepo namješten, prisutna je vlaga, pogotovo u ruralnim dijelovima. U Elli smo smještaj pak plaćali 20 eura i za taj novac nismo očekivali previše, ali iznenadio nas je prekrasan pogled na terasi. Također, oba smještaja uključivala su i odličan tradicionalni doručak. Samo preporučujem da pripazite na kvalitetu interneta u vašem smještaju jer je on na Šri Lanci veliki problem, a i struja često nestaje. Dobru i internetsku vezu nije lako pronaći pa smo zato u Ahangami smještaj plaćali nešto više, oko 40 eura. Ipak, sve je bilo novo, prostrano i uz to blizu plaže. I hrana je bila jeftina, možete se najesti i za par eura! Dakle, na što ćete i koliko potrošiti, ovisi o vašim preferencijama. Točan zbroj troškova nemam, ali da se može proći za relativno skroman iznos kad govorimo o putovanjima, itekako može!
Koje Vas je lokalno jelo oduševilo? Je li hrana previše začinjena ili se lako prilagoditi?
- Volim začinjenu hranu i ona mi ne predstavlja problem, ali generalno lokalna hrana nije prezačinjena i ne mislim da će predstavljati problem većini ljudi. Jako volim curry i to mi je bilo najdraže jelo na Šri Lanki. Posebno pamtim trenutak u jednom restoranu u Ahangami kada su donijeli cijelu platu njihovih namaza koja je bila preukusna, a za one nesklone eksperimentiranju, uvijek postoji opcija europske hrane.
Šri Lanka je zemlja kontrasta. Jeste li tijekom putovanja vidjeli i onu 'drugu, mračniju' stranu turizma koja Vas je potaknula na razmišljanje?
- Da, nažalost i to u smislu tretiranja životinja. Primjerice, ljudi često jašu slonove, a oni nisu životinje primjerene za jahanje. Takvi slonovi doslovno su u ropstvu, svezani lancima, što me jako rastužilo. Očigledno je i da se vlasnici slonova u Sigiriji iznimno loše ophode prema njima, o tome imam i video objavljen na profilu. Nijednu od ove dvije prakse nikako ne odobravam. Znam i da Šrilanđani vode veliku bitku s korupcijom i da su prije nekoliko godina imali velike nerede koji su i inače česti. S druge strane, pokazali su zavidnu razinu organizacije nakon izbijanja sukoba na Bliskom Istoku, i to ograničavanjem razine potrošnje goriva, odmah su uveli i neradni dan u tjednu kako bi se njegova potrošnja dodatno smanjila. Osobno, nikakve nerede nismo doživjeli i tretman prema slonovima bio je jedina stavka koja me na ovom putu razočarala.
Kako biste opisali lokalno stanovništvo? Jeste li se osjećali sigurno tijekom cijelog putovanja?
- Lokalci su iznimno ljubazni počevši od domaćina u smještajima, vozača do ugostitelja i stvarno su nas oduševili. Jedino sam primijetila da njihovi muškarci pridaju veću pažnju ženskom spolu nego u Europi pa čak i dok sam šetala sa suprugom. Ipak, nisam se osjećala neugodno ili nesigurno pa ni kad sam samostalno razgledavala.
Na mrežama ste istaknuli da se bojite zmija koje su karakteristične za ta područja pa čak i da pomalo osjećate nelagodu zbog aviona. Kako se borite s tom nelagodom i strahom na putovanjima?
- Zmija se bojim toliko da ne mogu niti opisati, a taj strah je već lagano prešao i u fobiju. Uvijek pregledavam prostor ispod kreveta i često razmišljam o mogućnosti susreta sa zmijom na cesti. Ipak, nastojim si objasniti da opasnost postoji, ali da je strah sam po sebi iracionalan i da ako si dopustim da me on obuzme, nikad ništa novo neću doživjeti. Na Tajlandu sam čak uživo vidjela ogromnu zmiju na cesti, i da, iskustvo je bilo užasno, ali nije me spriječilo da opet posjetim Tajland.
I dalje se bojim, ne želim zmiju sresti uživo niti se suočiti sa strahom koji me sprečava da sudjelujem u nekim aktivnostima, kao na primjer, planinarenju. Međutim trudim se da me strah ne ograničava u potpunosti i izolira od stvari koje volim. Bojim se i slijetanja, možda ni približno kao zmija, ali nelagoda je prisutna. Ni tada ne dopuštam strahu da me prevlada jer je svijet prekrasan, danas se nudi mnogo povoljnih letova, a propustiti ih zbog straha, bilo bi suludo.
Na kraju svog putovanja ste, zbog situacije na Bliskom Istoku koji je čvorište za letove u brojne europske destinacije, 'zapeli' na Šri Lanki. Kako ste uspjeli organizirati povratak? Je li bilo izazovno?
- Bilo je stvarno izazovno i s financijske i s psihičke strane, ali kad se nađete u takvoj situaciji, nemate puno izbora. Avioprijevoznici su otkazivali letove svakih sat vremena, odnosno prvo bi nam dali da rezerviramo let, prebacivali nas na druge luke, a onda opet otkazali i vratili kupljene karte. Nismo znali što će se s letom dogoditi već sljedeći trenutak, a često nam nitko ne bi ni javio ishod, već smo ručno morali ući u aplikaciju da bismo provjerili stanje.
Znali smo provesti i po 3 do 4 sata tražeći letove koji nisu bili direktni, već presjedajući da bi onda jedan od letova bio otkazan pa sve moraš raditi ispočetka plus tražiti cjelokupan povrat novca. Na kraju smo uspjeli pronaći povratne letove, i to iz Colomba za Oman, koji je bio nešto sigurniji od ostalih bliskoistočnih zemalja. Zatim nakon šestosatnog čekanja poletjeli smo iz Omana za Istanbul gdje smo, pak, proveli 24 sata do leta za Zagreb.
Bilo mi je žao drugih putnika koji su imali većih problema upravo zbog posla i ograničenog trajanja godišnjih odmora. Nama je najgore bilo organizirati i realizirati taj dvodnevni povratak dok posao nije patio jer smo sve nastavili raditi online. Ljudi me nakon ovakvog iskustva često pitaju bojim li se sada putovati, ali moj odgovor je negativan. Jednostavno ne možemo utjecati na to što će napraviti neki političar, a kad bih se vodila tim iracionalnim strahovima, nikad nigdje ne bih otišla.
S obzirom na to da kreirate sadržaj i itinerare, jeste li na ovo putovanje išli detaljno pripremljeni ili ste ostavili prostora za spontanost? Što biste preporučili drugima?
- Prije pandemije puno sam više pažnje posvećivala planiranju pa kad bismo putovali negdje. Primjerice, za Rim sam imala sam cijeli popis onoga što sam htjela vidjeti. Sada sam znatno opuštenija, odredim par zanimljivosti koje želim vidjeti i ostavim mjesta i za spontanost. Zato i jesmo odlučili ostati na Šri Lanki 15 dana iako se ona može vidjeti i za 10 dana. Naša putovanja spoj su planiranja i spontanosti - tu kombinaciju preporučujem i drugima.
Savjetovala bih ljudima i da budu oprezni na društvenim mrežama jer se često propagiraju određena mjesta riječima 'ovo morate vidjeti'. Netko će reći da na Šri Lanki morate vidjeti Nacionalni park Yala, ali mi smo već bili na safariju u Sigiriji, a prije i u Keniji, zbog čega namto nije bio prioritet. Ostavili smo prostora ako promijenimo mišljenje, no nismo, već smo se odmarali na plaži i ostavili to za drugi put. Svima bih poručila da ništa ne moraju, već da rade ono što oni žele. Prigrlite mogućnost da doživite novu destinaciju, civilizaciju i kulturu jer jedino što se na putovanju mora jest uživanje.
