Kada osoba umre uobičajeno je da njegova imovina, nekretnine i pokretnine, pripadnu njegovim nasljednicima. To se nasljedno pravo stječe na temelju oporuke ili zakona. No ima i ljudi bez nasljednika iza kojih ne ostaje itko i čiju imovinu nema tko naslijediti. Pitanje koje se tada smjesta nameće glasi: kome u tom slučaju pripada stan ili kuća koju je preminuli posjedovao?
N1 nedavno je pisao o općini Legrad u Koprivničko-križevačkoj županiji gdje već osam godina nastoje popraviti lošu demografsku sliku dajući mladim obiteljima kuće ili zemljišta za gradnju kuća po simboličnoj cijeni od jednog eura.
Većina tako dodijeljenih kuća i zemljišta, kako im je rekao načelnik Legrada Ivan Sabolić, dospjele su u vlasništvo općine nakon što su njihovi vlasnici umrli, a nisu imali nasljednike.
U Zakonu o nasljeđivanju u članku 4. stoji da umrlu fizičku osobu, ostavitelja, nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo, odnosno nasljednik. To se pravo stječe na temelju oporuke ili na temelju zakona u trenutku ostaviteljeve smrti. U sljedećem članku stoji da 'ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo'.
A u članku 6. piše kako smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad 'koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, čega se oni ne mogu odreći'.
Pravnim jezikom, imovina preminuloga bez zakonskih ili oporučnih nasljednika naziva se ošasna ostavina ili kaduktna imovina.
Sudbina ošasne ostavine detaljnije je (pr)opisana u članku 20. Zakona o nasljeđivanju.
Tamo stoji da nekretnine takve ostavine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad na čijem se području nalaze. To čak može biti i ako nasljednici postoje, ali se izričito odriču nasljedstva, što se najčešće događa kada su dugovi u ostavini veći od vrijednosti same imovine, odnosno nekretnine.
Kada grad ili općina naslijede nekretninu preminulog vlasnika bez nasljednika, odgovaraju za ostaviteljeve dugove samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine.
A s obzirom na mogućnost naknadnog javljanja nasljednika, provodi se ostavinski postupak u kojemu se putem oglasa u Narodnim novinama ili na neki drugi način pozivaju svi koji polažu pravo na nasljedstvo. Ne javi li se itko takav u roku od šest mjeseci, nadležni sud tada utvrđuje da je nekretnina iz ostavine postala vlasništvo grada ili općine.
U Zagrebu su tako, prema podacima Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje koje je jesenas objavio Lider, od početka 2022. do kraja 2024. u gradski portfelj unesene 153 nekretnine – 74 stana, 72 zemljišta te sedam poslovnih prostora i garaža. Inače, ne postoje objedinjeni podaci o broju nekretnina bez nasljednika u Hrvatskoj.
