Veliki požar koji je 10. rujna izbio na području Ložišća na Braču dva dana poslije donio je dramatičnu noć stanovnicima i turistima kod Milne. Potpomognuta jakim vjetrom, vatra se u subotu, 12. rujna, proširila prema uvalama i ugrozila resort Gava Waterman. Vatrogasci su branili objekte, a dio ljudi prebacivan je na sigurno morskim putem, uz pomoć nadležnih službi i privatnih brodara. Prema objavi Hrvatske vatrogasne zajednice, evakuacija stanovništva nije bila službeno proglašena.
Nakon dramatične noći britanski tabloid The Sun objavio je teške optužbe dijela britanskih turista. Tvrdili su da nisu dobili pravodobna upozorenja ni upute, da ih je osoblje napustilo te da su naišli na zaključana staklena vrata. Opisivali su bijeg prema moru pod užarenim iskrama i spašavanje malim brodovima, koje je list usporedio s Dunkirkom. Predstavnik Watermana odbacio je navode o napuštanju gostiju.
Što se te večeri događalo u Gavi, zašto je dijelu gostiju rečeno da ostanu u zgradi i kako su organizirani brodovi za spašavanje, razgovarali smo sa zapovjednikom Operativnog područja Brač Nikolom Martinićem Draganom, zaposlenicima resorta i gošćom koja se ondje zatekla.
Martinić Dragan najprije naglašava razliku između evakuacije i spašavanja. Prema njegovim riječima, vatra je do objekta stigla prije nego što se mogla provesti evakuacija, a situacija je zahtijevala neposredne odluke o spašavanju ljudi.
Požar je zahvatio parkiralište, trebalo je brzo odlučiti...
Gava im je, objašnjava, bila prioritet zbog velikog broja gostiju. Kada su on i kolega stigli, požar je već zahvatio parkiralište, a jedan je automobil eksplodirao. Kopneni pristup, kaže, postao je nemoguć.
Za ljude koji su se nalazili u središnjoj zgradi procijenio je da najveću mogućnost preživljavanja imaju ako ostanu unutra, uz dobro zatvoren objekt i vatrogasce koji ga brane izvana.
- Bili smo u potpunosti odsječeni. Moja procjena na terenu bila je da je najveća šansa za preživljavanje da dobro hermetički zatvorimo objekt, da dim ne može ući i da ljudi koji su u resortu ostanu sigurni. To se na kraju pokazalo točnim – govori.
Na terenu je, prisjeća se, zatekao paniku i ljude spremne na bijeg. Osobno im je objašnjavao da ostanu u zgradi i pokušaju biti smireni. Iznenadilo ga je što su ga u tako teškim okolnostima poslušali.
- Objasnio sam im da uđu unutra i da im ja osobno garantiram da im neće biti ništa. Znam da njima to traje kao sati, no to uistinu traje svega nekoliko minuta - kaže Martinić Dragan.
Naglašava da govori o odluci donesenoj u konkretnim okolnostima, uz djelovanje vatrogasaca s vanjske strane objekta. Prema njegovim riječima, među ljudima koje su ondje spašavali nije bilo poginulih, nestalih ni opečenih.
Iako je gotovo 20 godina profesionalni vatrogasac, priznaje da ga je brzina širenja vatre zatekla.
- Ono što se tada dogodilo nikada u životu nisam vidio. To je bilo strašno. Požar se širio velikom brzinom i velikim intenzitetom. Zateklo je mene koji se time toliko dugo bavim, a kamoli nekog laika - ističe.
Dok se branila središnja zgrada, dio ljudi spas je tražio uz more. Među njima je bio i Óscar Alejandro Sánchez Simbrón, meksički chef zaposlen u Gavi, koji u resortu i živi.
Subota mu je bila slobodan dan pa ju je proveo u Splitu. Vratio se oko 20 sati, a približno sat poslije osjetio je dim. Ljudima je, kaže, savjetovao da za svaki slučaj pripreme dokumente ako se požar približi. U tom trenutku još nije bilo panike.
Petnaestak minuta poslije, prema njegovu sjećanju, nestalo je struje, a nebo iznad njih postalo je narančasto. Krenuli su prema recepciji, no ona se nalazila na drugom kraju resorta, udaljena nekoliko minuta hoda. Procijenio je da su u opasnosti i poveo ljude prema moru.
- Upalio sam svjetlo na mobitelu i ljudi su trčali za mnom. Mnogi su imali panične napadaje, vrištali su i plakali. Došli su vatrogasci i govorili ljudima da ostanu mirni, da će se sve riješiti. U našim glavama ta je situacija trajala satima - prisjeća se.
Dolazak brodova, objašnjava Martinić Dragan, nije bio slučajan. Odmah su obavijestili nadležnu lučku službu i policiju, ali su zbog hitnosti situacije kontaktirali i lokalne privatne brodare. Ljudi s gliserima i brodovima za najam stavili su se na raspolaganje.
- Nisu oni slučajno došli, dobili su informacije. Na terenu treba znati upravljati resursima kojima raspolažete ili ne raspolažete - kaže zapovjednik.
Heroj iz Meksika
Óscar se sjeća da su najprije stigla tri broda te da su prvo ukrcavali djecu i žene, a potom muškarce. Sam nije htio otići dok se svi ne spase.
Prije odlaska obratio se jednom vatrogascu jer ga je brinulo je li još netko ostao u smještaju. S dvojicom vatrogasaca vratio se provjeriti.
- Kucali smo na vrata i pitali ljude treba li im pomoć, međutim nitko se nije javljao i zaključili smo da su svi uspješno spašeni - govori Óscar, koji se posljednji ukrcao na brod.
U resortu je te večeri bio i Toni Dominis, tehnički direktor Waterman Supetar Resorta. Prisjeća se borbe s vatrom i nastojanja da se spriječi još veća katastrofa. U blizini su se, upozorava, nalazila dva velika spremnika plina.
- S vatrom smo se borili prsa u prsa. Zahvalan sam Bogu što nikome nije bilo ništa. Dvije noći smo bili tu dok nismo sve ugasili. Dan-danas kada vidim svjetlo, mislim da nešto gori. Velika trauma - govori.
Navode o tome da su gosti ostali bez upozorenja odbacuje Maja Novak, generalna menadžerica resorta. Prema njezinim riječima, voditeljica recepcije uključila je alarm čim je požar postao opasan, a goste se obavještavalo.
Odbacuje i tvrdnje da su ljudi bili zaključani. Na pitanje o zatvaranju objekta radi njihove sigurnosti pojašnjava da je resort bio zatvoren prema strani s koje je dolazio požar, ali da gosti nisu bili fizički zaključani.
- Želim zahvaliti svim radnicima, vatrogascima, nadležnim vlastima i svim ljudima koji su došli pomoći. Posebno zahvaljujem kolegama koji su posljednji ostali u resortu - poručuje, ističući i Óscarovu ulogu.
Dominis također tvrdi da su se alarmi i sirene čuli cijelu noć te da su zaposlenici i vatrogasci usmjeravali ljude prema moru. Kada govori o mogućnosti izlaska, ističe da je prolaz na ulaznom parkiralištu otvoren i bez vrata.
Svjedočanstva o upozorenjima ipak se razlikuju. Nada Kovačević, turistkinja iz Slovenije koja je u subotu oko podneva stigla s prijateljicom, kaže da alarm ni obavijest nije čula.
Dan su provele na plaži, a navečer je, prema njezinu sjećanju oko 21 sat, nestalo struje. Vidjele su iskre koje padaju s neba i same odlučile krenuti prema moru, kamo su išli i drugi gosti.
- Bile smo u velikoj panici i u glavi nam je bilo samo da spasimo glavu - opisuje trenutke prije dolaska brodova.
Unatoč strahu koji je proživjela, za zaposlenike resorta i pomoć nakon spašavanja ima riječi zahvale.
- Moram pohvaliti sve članove resorta. Da išta ružno kažem, bila bih pokvarena. Ponudili su nam apartman i sve drugo što nam je trebalo. Imamo apsolutno sve, ali strah je ostao u kostima. Veliko hvala svima - poručuje.
Resort zasad ne radi. Maja Novak kaže da procjenitelji još dolaze i da iznos štete nije utvrđen. Za one koji su tu noć proveli uz vatru, posljedice se ne mjere samo materijalnim gubicima.
- Još mi u glavi sviraju sirene koje su te noći svirale. Ne mogu opisati taj adrenalin i želju da nekome pomogneš i da sve napraviš - zaključuje Dominis.
