Studenac je posljednjih godina bio najbrže rastući hrvatski maloprodajni lanac prema prihodima, po broju trgovina postao je najveći u zemlji, ali taj impresivni rast, pokazalo se, bio je sazdan na staklenim nogama. Dok je novac banaka tekao, sustav je rastao. Kada je taj dotok presušio, konstrukcija se počela urušavati.
U rujnu su banke počele zatvarati kreditne slavine, dobavljači tražiti svoj novac, a na računima kompanije bilo je nešto više od 10 milijuna eura kada se krenula grabiti zadnja slamka spasa; pokušaj predstečajne nagodbe s vjerovnicima. U ovoj, završnoj fazi, sve se dogodilo ekspresno brzo. Odmah nakon podnošenja prijedloga Trgovačkom sudu u Splitu, računi Studenca upali su u blokadu.
Njegove vjerovnike nimalo ne usrećuje činjenica da na papiru Studenac ima stotine milijuna eura imovine, ali gotovo 275 milijuna eura odnosi se na 'goodwill' – računovodstvenu vrijednost budućih koristi od preuzetih kompanija, a ne na novac ili nekretnine kojima se mogu platiti dobavljači. Vrijednost fizičke, realne imovine, kao što su poslovni prostori, hale, vozni park, oprema trgovina ne doseže ni sto milijuna eura, piše Novi list.
Problem nekretnina
U takvim uvjetima, stečaj i klasična likvidacija najgora je opcija jer su šanse za namirenje vjerovnika najmanje. Nakon što je Studenac ovaj četvrtak dobio 'time-out' rješenjem Trgovačkog suda u Splitu otvaranja predstečajnog postupka, koji ima svoje zakonom propisane rokove, bit će važno da do dogovora dođe što prije jer će dobavljači teško puštati robu u uvjetima visoke neizvjesnosti naplate svojih potraživanja. Ovaj pokušaj reseta vjerojatno će dovesti do zatvaranja određenog broja poslovnica, većeg ili manjeg, ono čime su se dičili i hvalili sada postaje nebitno. Ključno je pitanje može li se model presložiti tako da postane dovoljno profitabilan.
Kada je Josip Milavić 2018. prodao Studenac 'private-equity' fondu Polish Enterprise Fund VIII (PEF VIII), kojim upravlja Enterprise Investors, iza sebe je ostavljao tvrtku koja je, barem prema njegovim tadašnjim riječima, poslovala prilično konzervativno. Studenac je u tom trenutku bio regionalni dalmatinski lanac s dobro građenom i lociranom mrežom od 384 trgovine, prihodom od oko 220 milijuna eura i 2.600 zaposlenih. Sam Milavić je neposredno prije prodaje tvrdio da kompanija nema neto dug, već čak ima višak kapitala. Važan detalj koji i danas ima težinu jest da je prema tadašnjim medijskim izvještajima, Milavić prodao fondu trgovački biznis dok je zadržao nekretnine, uključujući i dio prostora u kojima su se nalazile trgovine.
Ulaskom privatnog investicijskog fonda događa se zaokret. Umjesto sporog, organskog rasta, krenula je strategija kupovanja postojećih trgovačkih lanaca i istodobnog otvaranja novih trgovina. Prvi veliki val dogodio se već 2019. godine, kada Studenac preuzima Istarske supermarkete sa 105 trgovina i zadarski Sonik s 84 trgovine. Nakon toga slijede nova preuzimanja, među kojima su Bure, Pemo i drugi lokalni trgovci.
Prava prekretnica bila je 2022. godina. Studenac tada preuzima dubrovački Pemo, ali i kutinsku Loniu, koja je imala oko 300 trgovina. Zahvaljujući tom preuzimanju, najvećem u povijesti tvrtke, Studenac je prvi put premašio brojku od 1.000 prodavaonica. Time se mreža u samo nekoliko godina dramatično povećava, a Studenac iz regionalnog dalmatinskog trgovca prerasta u nacionalni maloprodajni lanac. Širenje se nastavlja i 2023. preuzimanjem Strahinjčice i drugih manjih lanaca, a 2024. Studenac izlazi i izvan Hrvatske akvizicijom slovenskog Kea. U međuvremenu je broj trgovina narastao na više od 1.400.
Financijska konstrukcija
S tim ekspanzivnim širenjem mijenjala se i financijska konstrukcija kompanije. Studenac je rast sve više financirao zaduživanjem dok je pokušaj da dio tog pritiska ublaži izlaskom na burzu krajem 2024. godine propao. Planirani IPO predviđao je dvojno uvrštenje na Zagrebačkoj i Varšavskoj burzi te prikupljanje oko 80 milijuna eura svježeg kapitala izdavanjem novih dionica. Istodobno je dio postojećih dionica trebao biti ponuđen na prodaju, a najveći prodavatelj bio je PEF VIII, fond kojim upravlja Enterprise Investors i koji je tada držao oko 90 posto Studenca. Za fond je IPO trebao biti i početak postupnog izlaska iz ulaganja. No, ponuda je nakon završetka upisa obustavljena uz službeno obrazloženje o 'nepovoljnim tržišnim okolnostima'.
U javnosti se tada pojavila i interpretacija da tržište nije prihvatilo očekivanu valuaciju Studenca. IPO je bio važan jer je Studencu trebao donijeti novi kapital za nastavak agresivnog širenja. Taj novac iz kojeg se trebao ne samo financirati novi rast, nego i smanjiti omjer duga prema EBITDA-i, operativne zarade prije kamata, poreza i amortizacije, nije prikupljen.
Problem se sve kristalnije počeo iskazivati u rezultatima. Nakon godina snažnog širenja, EBITDA je u 2025. pala na 51,8 milijuna eura, EBIT odnosno operativna dobit prije amortizacije postao je negativan, a kompanija je godinu završila s gubitkom od 30 milijuna eura. Koliki je teret već postojećeg duga i koliko je kompaniji bilo potrebno novog financiranja pokazivao je i kreditni aranžman koji je Studenac sredinom prošle godine sklopio s konzorcijem banaka. Paket vrijedan 300 milijuna eura većim je dijelom bio namijenjen refinanciranju postojećih obveza, dok je ostatak trebao osigurati novac za nastavak poslovanja, otvaranje novih trgovina i nove akvizicije, piše Novi list.
Više pročitajte ovdje.
