Pod sloganom, koji najbolje sumira razmišljanje organizatora i sudionika, u Omišu će se od 20.-24. svibnja održati deveto izdanje najvećeg rukometnog turnira na svijetu – Masters Handball World Cupa - koji će ove godine u Omiš i Makarsku dovesti preko 2.700 sudionika. Natjecanje koje je pokrenuto 2017. godine postalo je planetarno poznato i iznimno popularno u rukometnim krugovima diljem svijeta, a u Hrvatsku svake godine dovodi rekordan broj sudionika. Brojke su fascinantne - do sada je parketima u dvoranama Sportskog centra Ribnjak u Omišu i Apfel Arene u Makarskoj prodefiliralo preko 10.000 igračica i igrača iz 30 zemalja s četiri kontinenta. Točno 393 ekipe u ženskoj i muškoj konkurenciji odigrale su preko 900 utakmica, a ove se godine očekuju i novi rekordi. Ove godine u Omiš i Makarsku stiže rekordnih 79 ekipa iz 20 zemalja, odigrat će 184 utakmice a iz četiri dvorane u svijet će otići oko 115 sati izravnog streama.
- Iz godine u godinu podižemo letvicu, kako po broju sudionika, tako i kad je u pitanju organizacija samog natjecanja, smještaja, hrane, transporta... Ove godine utakmice će se po prvi put igrati u četiri dvorane, a i sudionici će biti smješteni u četiri hotela. O svemu će brinuti vojska od stotinjak ljudi u organizaciji koji se brinu da sve protekne u redu i na zadovoljstvo sudionika. Većinom su to isti ljudi koji su sudjelovali u organizaciji svih prethodnih godina, kao i na nedavno završenom četvrtom izdanju košarkaškog izdanja istog natjecanja – Masters Basketball World Cupa - koji je protekao bez ikakvih problema – kazao nam je jedan od organizatora ovih iznimnih manifestacija Mario Čaljkušić.
Osim samog natjecanja za sve sudionike organizirani su i popratni sadržaji, zabave, glazba uživo, a posebno su atraktivne ceremonije otvaranja i zatvaranja praćene spektakularnim vatrometom, od ove godine i preletom zrakoplova s posebnom pozdravnom porukom. Svake godine na turnir dolaze i brojni gosti, a ove godine brojne poznate rukometašice i rukometaše predvodi proslavljeni francuski rukometni reprezentativac Jerome Fernandez.
- Pozvan sam na otvaranje i sa zadovoljstvom sam se odazvao. Nažalost, ranije sam posjećivao Hrvatsku samo kao igrač, tako da se uglavnom sjećam dvorana i hotela, nadam se da ću to malo po malo promijeniti. Masters je prva prilika da posjetim i upoznam vašu lijepu zemlju – kazao nam je Fernandez i pohvalio natjecanje:
- Koliko sam se uspio informirati ovo je vrlo ozbiljno organizirano natjecanje, kako po broju kvalitetnih ekipa iz cijelog svijeta, tako i po pitanju same produkcije, realizacije, službenih osoba, sudaca i delegata. Kad jednom prekineš profesionalnu karijeru moraš se nastaviti baviti sportom, ostati aktivan kako bi održao fizičku formu. I ja se ponekad odazivam na humanitarne utakmice kako bih opet vidio stare prijatelje iz kluba i reprezentacije. Ovo je dobra prilika da se ljudi koji su nekad igrali opet nađu, da mogu obnoviti kontakte i razgovarati, ne samo o sportu nego i o poslu. Ja sam trenutno aktivan u razvoju padela u Francuskoj, imam i svoj klub i dolazak u Omiš će mi pomoći da naučim neke stvari oko organizacije.
Fernandez je odigrao puno utakmica protiv hrvatske rukometne reprezentacije, a za Hrvatsku i njene igrače vežu ga najljepše uspomene.
- Hrvatska je, kao uostalom i moja Francuska, dala jako puno vrhunskih rukometaša koji su doprinijeli razvoju ovog lijepog sporta. Naravno da su naši mečevi uvijek bili napeti i da je svaki bio velik i povijestan, jer smo i mi i Hrvatska pretendirali na najviša odličja. Ali smo imali i veliki respekt jedni prema drugima jer smo s mnogima od njih igrali u klubovima – kaže Fernandez i dodaje:
Istakao bih veliko prijateljstvo s Ivanom Balićem, Petrom Metličićem, Davorom Dominikovićem..., i mnogim drugima koji imaju moje poštovanje zbog sportskih i ljudskih kvaliteta koje ih krase. Hrvatska je organizirala sjajno Svjetsko prvenstvo 2009. godine, učinili su sve kako bi se osjećali ugodno na natjecanju i privatno. Nakon što smo ih pobijedili u finalu ušao sam u njihovu svlačionicu i proveo neko vrijeme sa njima, uz koju bocu piva, to su uspomene za sva vremena.
Za tu zlatnu medalju osvojenu u Hrvatskoj Fernandez kaže da mu je najdraža u karijeri, i za njega će zauvijek imati posebno mjesto.
- Najdraža mi je iz više razloga. Prvi je zbog toga što smo pobijedili nevjerojatno dobru Hrvatsku na njenom terenu, drugi jer je taj turnir i to finale bio moj prvi turnir na kojem sam bio kapetan reprezentacije, a poseban razlog je za mene jako tužan. Znalo se da je moj otac bolestan i da mu nije ostalo mnogo života i ubrzo nakon tog finala i osvojenog zlata je nažalost preminuo. Ta medalja je posvećena njemu - zaključio je proslavljeni Francuz.
