80 GODINA OD NAPADA NA PEARL HARBOR Dan kada je Drugi svjetski rat postao globalan

U svega par dana početkom prosinca 1941. godine dogodilo se nekoliko ključnih trenutaka koji su presudno utjecali na rasplet Drugog svjetskog rata. Petog prosinca započela je velika ofenziva Crvene Armije koja je Nijemce odbacila stotinama kilometara od Moskve, a u rano jutro 7. prosinca zrakoplovi japanske Prve zračne flote napali su američku bazu na Havajima. 

Akcija je bila pomno isplanirana po uzoru na britanski napad na talijansku flotu u Tarantu godinu dana ranije. Britanci su s dvadesetak antiknih dvokrilnih bombardera Swordfish, koji su uzletjeli s nosača aviona, izbacili iz stroja tri bojna broda i tako osigurali primat na Mediteranu. 

Japance je odmah privukao sjajan uspjeh Kraljevske mornarice. Zapovjednik japanske flote admiral Isoroku Yamamoto bio je protiv rata s Amerikancima. Znao je za njihove sjajne proizvodne kapacitete kojima Japan nikako nije mogao konkurirati. Ipak, nakon embarga SAD-a na isporuku nafte zbog okupacije Francuske Indokine, kabinet japanskog premijera Hideki Tojoa nije vidio drugu soluciju, nego izvršiti prodor na jug i tako okupirati naftom bogata područja nizozemskih kolonija. Prije toga valjalo je neutralizirati američku flotu preventivnim udarom. 

Napad na Pearl Harbor pripreman je u najvećoj tajnosti. Japanska flota isplovila je s Kurila na put dug četiri tisuća milja sjevernom manje korištenom rutom kako bi izbjegli opasnost da budu otkriveni na putu. Udarac je trebao biti smrtonosan. Yamamoto je ka Havajima poslao svih šest flotnih nosača s preko 400 zrakoplova. Takva koncentracija zračne sile do tada nije zabilježena. 

Plovidba je trajala 11 dana. Za to vrijeme odvijali su se veliki diplomatski napori da se rat izbjegne. Američki izolacionizam je bio vrlo jak, a predsjednik Franklin D. Roosevelt izbore je dobio i obećanjem da neće slati američku mladost u novi rat. No, SAD je već bio debelo uključen u europski sukob i pomoć Velikoj Britaniji koja je nakon kapitulacije Francuza ostala sama u borbi protiv europskih diktatora Adolfa Hitlera i Benita Mussolinija sve do napada na SSSR i operacije Barbarosa. 

Amerikanci su slali vojnu pomoć Britancima, a od sredine 1941. godine njihovi su ratni brodovi krstarili Atlantikom i štitili konvoje. Na Islandu su Amerikanci zamijenili Britance i postavili bazu na ključnoj točki prodora njemačkih kapitalnih brodova. 

Kao odgovor na japanske prodore u Aziji, Roosevelt je 1940. prelocirao Pacifičku flotu sa Zapadne obale na Havaje u bazu Pearl Harbor. Računao je da će blizina snažne flote odvratiti Japance, no dogodilo se upravo suprotno. 

Japanci su napali u nedjelju ujutro u dva vala. Prvi je bio potpuno iznenađenje i uhvatio je Amerikance potpuno nespremne premda su obavještajni podaci ukazivali na mogući napad, no bez konkretne lokacije. Prvi val japanskih zrakoplova registriran je na radarskoj postaji, no sve je prošlo bez reakcije jer su napadači zamijenjeni za eskadru letećih tvrđava koja se to jutro očekivala na Havajima. Prvi hitac ispalili su Amerikanci potopivši pred lukom japansku mini podmornicu. Pet ih se trebalo probiti na sidrište i ispaliti torpeda, no sve su podbacile u svom zadatku. Unatoč svemu, uzbuna nije dignuta. 

Napad je bio totalni masakr. Amerikanci su se pouzdali u plitku luku u kojoj normalna zračna torpeda nisu funkcionirala. No, Japanci su i taj problem riješili izradivši poseban upravljački mehanizam za torpeda. 

U dva napada potpuno su uništena dva bojna broda, teško ih je oštećeno nekoliko, a tri su prošla bez značajnih oštećenja i brzo su vraćeni u službu. Poginulo je više od dvije tisuće Amerikanaca. Idućeg dana Roosevelt je održao svoj čuveni govor o 'datumu koji će živjeti u sramoti'. Kongres je pola sata kasnije s tek jednim glasom protiv izglasao deklaraciju o ratu protiv Japana. 

Premda se u to vrijeme doživio kao teški poraz SAD-a i velika pobjeda Japana, napad na Pearl Harbor nije polučio očekivani efekt. Japanci su računali da će uništenjem obožavanih bojnih brodova demoralizirati Amerikance, no dogodilo se upravo suprotno. Nacija zavijena u izolacionizam pohrlila je u rat sa željom za osvetom. 

Drugo, u vrijeme napada nijedan nosač aviona Pacifičke flote nije bio u Pearl Harboru. Glavna ofenzivna snaga ostala je tako sačuvana i uskoro uslijedili napadi na japanske baze koji su sredinom travnja 1942. godine kulminirali čuvenim napadom srednjih bombardera pukovnika Doolittlea na Tokio. Bombe su pale nedaleko od carske palače te su izazvale teški šok i zaprepaštenje Japanaca. 

Presudno, ova je američka akcija natjerala Yamamota na ishitreni potez i napad na Midway kao uvertiru za osvajanje Havaja. Ono što je uslijedilo, bila je vjerojatno najteža katastrofa u povijesti pomorskog ratovanja. U jedan dan, potopljena su sva četiri japanska nosača. Od tog poraza se Carstvo izlazećeg sunca nikada nije oporavilo. 

Yamamoto je prije rata procijenio da će imati šest mjeseci odriješene ruke. Znao je da će nakon toga uslijediti odmazda i da će američka industrija na koncu odnijeti prevagu. Tako je i bilo. Poraz kod Midwaya točno se poklopio s projiciranom kronologijom. Japan se prebacio u defenzivu te je nakon krvavih obračuna kod otoka Guadalcanal počeo katastrofalno gubiti sve bitke. 

Velikog stratega Yamamota likvidirali su sredinom 1943. američki zrakoplovci koji su presreli i oborili njegov transportni zrakoplov, a Japan je na koncu doživio totalni poraz u atomskom holokaustu novog doba. 

Tog 7. prosinca 1941. Drugi svjetski rat proširio se cijelim planetom. Rooseveltove dvojbe oko statusa preostalih članica Sila osovine riješili su Hitler i Mussolini objavom rata SAD-u pet dana nakon napada na Pearl Harbor. Time su zapečatili sudbinu svojih režima. Hitler se nadao da će mu Japanci pomoći s Rusima, no nakon gorkog iskustva u Mongoliji 1939. Japanci su definitivno napustili doktrinu sjeverne ekspanzije i okrenuli se prodoru ka jugu.