Aktivistica iz egzila opisala život pod Madurovom diktaturom: U zatvor zbog memea na WhatsAppu
'Jedna od mojih kolegica je donijela hranu u zatvor za studente koji su sudjelovali u mirnim demonstracijama i odmah je zatvorena'
Venezuelska spisateljica, pravnica i aktivistica za ljudska prava Marijanne Díaz Hernández, koja živi u egzilu u Čileu, opisala je za N1 Srbiju kako je izgledao život pod diktaturom.
Prema njezinim riječima, Venezuelu je napustilo devet milijuna ljudi od ukupno 30 milijuna stanovnika.
'To treba staviti u kontekst – to je jedna trećina stanovništva koja je morala napustiti državu. I ja sam morala otići. Razlozi su brojni. Ekonomski razlozi, mnogi su pobjegli od gladi. Ja sam otišla iz više razloga. Bila sam aktivistica za ljudska prava, braniteljica već 17 godina, i na kraju je postalo jasno da riskiram vlastiti život, a mogućnost da svojim radom nešto promijenim bila je premala. Na kraju sam morala otići', kaže ona.
Dodaje da se istodobno događalo mnogo toga.
'Zdravstvena kriza – imam nekoliko zdravstvenih stanja i nisam mogla pronaći potrebne lijekove da bih ostala živa. To je jedna od stvari i ne želim je umanjivati. To nije samo političko pitanje, ali jest političko jer je posljedica određenih političkih odluka. Nije bilo hrane ni lijekova. Prekretnica je bila kada je politička policija u petak u šest ujutro pretresla moj stan u kojem sam tada živjela s dečkom. Uhitili su deset ljudi bez ikakvog razloga. Jednostavno se više nisam osjećala sigurno ni u vlastitom domu', kaže ona.
Navodi i da su je pokušali prebiti, ubiti te da su pucali na nju.
'Znam da je vlada stajala iza toga. Moje kolege i ja dobivali smo poruke da će nas napasti i ubiti. Znamo da smo bili na listi za likvidaciju', priča ona.
Kaže i da u početku nije otišla s mišlju da je u egzilu.
'Pronašla sam posao, počela raditi. Prvih nekoliko godina posjećivala sam zemlju jednom godišnje, iako su mi drugi govorili što se ondje događa. Ostala sam bez putovnice i četiri godine nisam mogla posjetiti svoju zemlju', kaže.
Dugo je, dodaje, bila oprezna u tome što i kako govori.
'Doživjeli smo mnogo napada diktature. Nisu napadali samo te ljude, već i njihove obitelji. Uhitili su zeta našeg predsjednika koji je izabran na izborima, samo zato što mu je zet. Tamo su ga mučili. To su politički zatvorenici – političke zatvorenike muče. Istodobno, znam da se ne mogu vratiti dok se ne uspostavi određena razina demokracije, dok ne budem sigurna da neću biti izložena kaznenom progonu. Ovdje sam slobodnija govoriti i imam odgovornost govoriti u ime svih Venezuelanaca koji su u zemlji i koji ne mogu govoriti', kaže ona.
Opisuje da je sloboda govora ograničena do te mjere da 'ljudi moraju skrivati lice ako su nešto napisali na društvenim mrežama'.
'Jedna od mojih kolegica je donijela hranu u zatvor za studente koji su sudjelovali u mirnim demonstracijama i odmah je zatvorena, tako to ide. U zatvor se može ići iz bilo kojeg razloga, bilo je i zbog memea na WhatsAppu', kaže ona.
Komentirajući način uhićenja Nicolása Madura, kaže da je to 'složeno pitanje'.
'To je nezakonito uhićenje, jer jest nezakonito ući na teritorij druge države i uzeti šefa države – ubojicu, diktatora – koji je zarobio cijelu državu i to čini već godinama. Nicolás Maduro nikada nije pobijedio na izborima u proteklim desetljećima. Pokušavali smo, obraćali se međunarodnoj zajednici, ali ona nas je napustila, kao i u mnogim drugim državama koje se nalaze u sličnim uvjetima. Obratili smo se SAD-u jer imamo naftu. Nismo mi naivni – mislimo li da će oni reći da dolaze zbog nafte? Neće to reći, ali mi to znamo. Ipak, želimo svoju zemlju vratiti u vlastite ruke', zaključuje ona.